Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 124/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 124/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. P., zbog kaznenog djela iz članka 283. stavka 2. u vezi stavka 1. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi optuženog N. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. siječnja 2017. broj Kv I-46/16., u prisutnosti osuđenog N. P. u javnom dijelu sjednice održane 30. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenog N. P. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru donijetom u ponovljenom postupku, utvrđeno je da je optuženi N. P. presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 043350 15 K od 29. listopada 2015. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 283. stavka 2. u vezi stavka 1., a sve u vezi članka 31. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Nadalje je utvrđeno da je kazneno djelo označeno u izreci navedene presude opisano i kažnjivo kao kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), a kažnjivo po članku 230. stavku 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) i članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 48. stavkom 3. i člankom 49. stavkom 1. točkom 3. KZ/11., optuženi N. P. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi N. P. osobno i po braniteljici, odvjetnici S. D. K., zbog odluke o kazni, a u stvari, zbog neuračunavanja pritvora, uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „ukine pobijanu presudu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak“. U žalbi koju je podnio osobno, optuženi N. P. ne navodi žalbene osnove već samo predlaže da ga „o sjednici viječanja na Vrhovnom sudu u Zagrebu obavjeste i pozovu“.

 

Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Prisutnost optuženog N. P., koji se nalazi u Zatvoru u Osijeku, bila je osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (članak 475. stavak 9. ZKP/08.). Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvana braniteljica osuđenika, odvjetnica S. D. K. te uredno obaviješteni zamjenik glavnog državnog odvjetnika pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 5. ZKP/08.).

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenik smatra da je postupljeno suprotno članku 2. stavku 1. točke 3. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacija Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 3/10., dalje u tekstu: „Sporazum“) jer „u spisu ne postoji suglasnost optuženika N. P.“ za izvršenje strane sudske odluke, a koja suglasnost prema navedenoj odredbi mora postojati.

 

No, osuđenik nije u pravu jer je taj dio odredbe brisan Sporazumom stranaka o izmjenama Sporazuma 10. veljače 2010. Stoga, za izvršenje sudske odluke prema odredbama Sporazuma nije potrebna suglasnost osuđene osobe.

 

Osuđenik izgleda s pravom u žalbi navodi da mu u izrečenu kaznu nije uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Dostavio je i dokumentaciju iz koje je razvidno da je boravio u pritvoru, a ta okolnost razvidna je i iz stanja spisa. No, u spisu nema točnih podataka je li osuđenik boravio u pritvoru u kaznenom postupku koji se odnosi na preuzimanje izvršenja i koliko je vremena točno boravio u pritvoru. Taj nedostatak sam za sebe nije razlog za ukidanje pobijane odluke, a popravit će ga predsjednik vijeća donošenjem posebnog rješenja prema članku 180. stavku 2. ZKP/08.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 30. svibnja 2017.

Copyright © Ante Borić