Broj: Kžm 3/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 231.  st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2016. broj KMP-6/16, u sjednici održanoj 1. lipnja 2017., u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika D. B. iz Z.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba opt. D. Š. te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. Š. zbog kaznenog djela  razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, pa je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od  jedne godine i šest mjeseci, te mu je, u smislu čl. 57. i čl. 64. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda uz zaštitni nadzor, tako da se kazna zatvora u trajanju od  osam mjeseci ima izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ako ne izbjegava provođenje zaštitnog nadzora, te uz daljnji uvjet da bez opravdanog razloga ne krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obaveznog liječenja od ovisnosti, u smislu čl. 58. st. 5. KZ/11. Temeljem čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

 

              Optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato lišenje slobode od 28. siječnja 2016. do 18. veljače 2016. te od 20. svibnja 2016. do 18. listopada 2016.

 

              Temeljem čl. 89. u vezi čl. 107. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12 i 148/13 - dalje uz tekstu: ZSM), optuženik je oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju D. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

             

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, temeljem čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 -  dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj optuženika, odvjetnik D. B., koji je izložio navode žalbe i ostao pri žalbenom prijedlogu. Uredno obaviješteni optuženik te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske  nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

 

Žalba optuženika je osnovana.

 

              U pravu je žalitelj da je izreka pobijane presude nerazumljiva te sama sebi proturječna kao i razlozima presude, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

              Prema čl. 455. st. 2. toč. 1. ZKP/08, izreka osuđujuće presude, između ostalog, treba sadržavati naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela te onih o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona.

 

              S tim u vezi, žalitelj osnovano ukazuje da činjenični opis kaznenog djela iz izreke pobijane presude ne sadrži naznaku relevantnih okolnosti od kojih ovisi pravna kvalifikacija kaznenog djela razbojničke krađe.

 

              Naime, prema zakonskom opisu kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik to kazneno djelo počinio primjenom sile i prijetnje protiv druge osobe te uz uporabu oružja čime je ostvario elemente bića kvalificiranog djela iz čl. 231. st. 2. KZ/11.

 

              Suprotno tvrdnji žalbe, riječi koje je optuženik uputio oštećenicama S. B. i B. A., a navode se u činjeničnom opisu djela, "da ima nož i da će ih izbosti", u sebi sadrže očitu prijetnju na život i tijelo tih osoba s ciljem zadržavanja ukradenih stvari pa neovisno o tome da li su se i u kojoj mjeri oštećenici osjećali ugroženima, navodi žalbe u tom dijelu nisu osnovani.

 

Međutim, u pravu je žalitelj da u činjeničnom opisu kaznenog djela, onako kako ga je naznačio državni odvjetnik i prihvatio prvostupanjski sud, izostaje naznaka okolnosti koje bi ukazivale da je optuženik, osim prijetnjom da će napasti na život i tijelo oštećenika, još i uporabio silu s ciljem zadržavanja ukradenih predmeta. U izreci opisano ponašanje optuženika koji, nakon što je sustignut i uhvaćen za jaknu od strane ošt. B. A., "pokušava izmigoljiti iz stiska i jakne u čemu je uspio i pobjegao", u pravnom smislu nema karakter sile koja bi bila upravljena na život i tijelo oštećenika pa kao takva ne predstavlja  obilježje predmetnog kaznenog djela. Ovaj nedostatak uviđa i prvostupanjski sud kada u razlozima svoje presude proširuje kriminalnu aktivnost optuženika utvrđujući da je optuženik, prilikom izmicanja tijela s ciljem da pobjegne, još i uhvatio oštećenika za šake i nadlaktice što bi, prema stajalištu prvostupanjskog suda, ukazivalo na obostranu promjenu sile tijekom međusobnog fizičkog sukoba. Međutim, takva se dinamika događaja ne opisuje u izreci presude. Pri tome, opravdano žalba ukazuje da ponašanje ošt. B. A. koji najprije optuženika baca na pod, a potom stojeći iznad optuženika vadi iz njegove jakne ukradene stvari dok se ovaj pokušava pridići i pobjeći, prije govori da oštećenik aktivno uporabljuje silu prema optuženiku, nego li obrnuto.

 

              Proturječnost izreke i obrazloženja prvostupanjske presude time je veća kada je u pitanju utvrđenje je li optuženik pri izvršenju kaznenog djela uporabio nož i time ostvario teži, kvalificirani oblik kaznenog djela. Naime, s pravom žalitelj ukazuje da navodi činjeničnog opisa prema kojima je optuženik prije izvršenja djela "iz svog stana uzeo kuhinjski nož dužine 20 cm", sve da je i dokazana, još ne sadrži dostatan opis radnje uporabe tog noža prema oštećeniku s ciljem zadržavanja otuđenih predmeta, budući da se nož, kao sredstvo prijetnje usmjerene na život i tijelo oštećenika, u ostatku činjeničnog opisa uopće ne spominje. Taj nedostatak, međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nadoknađuje zaključkom da optuženik "iako svjestan da za pasom ima nož ulazi u fizički sukob sa B. A. znajući da će u tom fizičkom sukobu sasvim sigurno B. A. imati vizualni kontakt sa nožem". Ova teza, osim što izostaje u činjeničnom opisu djela iz izreke presude, nije niti pravno prihvatljiva kao modalitet prijetnje nožem sa svrhom zadržavanja ukradenih stvari.

 

              Zbog izloženih nedostataka, izreka pobijane presude nije razumljiva te postoji proturječje između izreke i obrazloženja presude glede odlučnih činjenica koje tvore obilježje kaznenog djela, posljedicom čega se pobijana presuda ne može s uspjehom ispitati.

 

              Međutim, neovisno o potrebi ukidanja prvostupanjske presude zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koja podrazumijeva i da se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu prihvatiti, već sada treba reći da utvrđenje suda o tome da bi optuženik kritične prilike za pojasom imao zataknut nož sa oštricom okrenutom prema gore, kako opisuje svjedok B. A., nije životna te ju žalitelj s pravom dovodi u sumnju. Doista, u dinamici kretanja tijela optuženika gdje ga ošt. B. A. hvata i baca na pod te drži u ležećem položaju, a potom mu i skida jaknu iz koje se optuženik "izmigoljio", realno je za očekivati da će se optuženik sam ozlijediti na oštricu noža kojeg drži u pojasu, što, međutim, nije slučaj. S druge strane, temeljem rezultata medicinskog vještačenja sa sigurnošću je utvrđeno da ozljede oštećenika u vidu sitnih oguljotina na hrptu šake ne potječu od oštrice noža, već su eventualno nastale posljedicom struganja šake po asfaltnoj podlozi ili nekom dijelu odjeće optuženika. Stoga je i tvrdnja ošt. B. A. o tome da se pri naguravanja ozlijedio na oštricu optuženikovog noža, a time i da je optuženik nož držao zataknutim za pojas, s pravom dovedena u pitanje, što žalba pravilno uočava. Pri tome, optuženik dosljedno poriče da bi bio naoružan nožem te objašnjava okolnosti pod kojima je potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a činjenica je da je neki nož izuzet iz kuhinjske ladice njegovog stana tek sutradan, a ne neposredno nakon događaja.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na kojemu je ovdje ukazano te će, nakon što ponovno izvede sve potrebne dokaze, ocijeniti da li je optuženik kritične prilike uporabio silu s ciljem zadržavanja ukradenih predmeta te radi li se ovdje o kvalificiranom ili, pak, a osnovnom obliku kaznenog djela, vodeći pritom računa da državni odvjetnik u ponovljenom suđenju ne može mijenjati činjenični opis kaznenog djela na štetu optuženika. Nakon što utvrdi sve relevantne činjenice i ocijeni o kojem se kaznenom djelu ovdje radi, prvostupanjski će sud donijeti novu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 1. lipnja 2017.