Broj: Kž 296/2017

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćalete kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. travnja 2017. broj Kv I-19/2017-4, u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,

 

 

presudio je:

 

Odbija se žalba osuđenog N. J. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom su, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), preinačene u odlukama o kazni pravomoćna presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 8. siječnja 2015. broj K-20/2014, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2015. broj I Kž-216/15-8, kojom je osuđenik N. J. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 110. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju trinaest godina, i pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj od 2. lipnja 2016. broj K-146/15, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj Kž-965/16-3, kojom je on proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, i to na način da je osuđenik N. J. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju trinaest godina i deset mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme koje provodi na izdržavanju kazne zatvora od 27. kolovoza 2013. pa dalje.

 

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik N. J. ne navodeći žalbenu osnovu, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o kazni i predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „skine koliko je moguće više“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu osuđeni N. J. kada u žalbi tvrdi da je „jedinstvena kazna zatvora trebala izreći u puno manjem obliku s obzirom da je [on] obolio u zatvoru, ima vrtoglavicu, visoki šećer, dijabetičar je i ima visoki tlak“.

 

Naime, odredbom članka 51. stavka 1. KZ/11., koja je primijenjena u postupku donošenja pobijane presude, propisano je da će sud prilikom jedinstvenu kaznu višestrukom počinitelju kaznenih djela izreći na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

 

Iz ove odredbe KZ/11. jasno proizlazi da olakotne, pa ni otegotne okolnosti koje su bile uzete u obzir pri utvrđivanju pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koja je osuđenik ranijim presudama proglašen krivim, ne mogu biti od utjecaja na jedinstvenu kaznu. U protivnom bi došlo do njihovog dvostrukog vrednovanja, a to nije dopušteno, jer bi se takvo postupanje protivilo i citiranoj odredbi članka 51. stavka 1. KZ/11. Eventualne nove okolnosti koje su se pojavile nakon izricanja pravomoćnih presuda, a koje bi dovele do blaže osude u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., mogle bi biti predmetom obnove kaznenog postupka kao izvanrednog pravnog lijeka, ali podnesenog iz druge osnove, a nisu od utjecaja na odmjeravanje jedinstvene kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i članka 51. KZ/11.

 

Dakle, prigodom odmjeravanja jedinstvene kazne i u postupku „neprave obnove“ kaznenog postupka nužno je imati na umu da se ta kazna izriče osobi koja je višekratnim počinjenjem kaznenih djela iskazala viši stupanj upornosti u kriminalnom ponašanju, a za ocjenu njegove ličnosti značajan je i međusobni odnos počinjenih djela, pri čemu treba cijeniti i radi li se o istovrsnom ili raznovrsnom stjecaju, kao i ukupan broj počinjenih djela. Također je potrebno ocijeniti i jesu li sva djela počinjena u kraćem ili duljem vremenskom razmaku te razmotriti ukazuje li takvo razdoblje počinjenja na potrebu strožeg ili blažeg kažnjavanja.

 

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 8. siječnja 2015. broj K-20/2014, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2015. broj I Kž-216/15-8, osuđenik N. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., počinjenog 27. kolovoza 2013. na način da je metalnom polugom najmanje četiri puta udario D. G. u glavu, nanijevši joj time ozljede od kojih je ona umrla.

 

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj od 2. lipnja 2016. broj K-146/15, preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj Kž-965/16-3, osuđenik N. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. KZ/11., počinjenog na način da je tijekom boravka u istražnom zatvoru određenog mu u ranije navedenom postupku na pravosudnog policajca bacio uteg od 5 kg.

 

Iako se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, oba su karakterizirana izuzetnim nasiljem, a N. J. je i ranije višekratno osuđivan, a te kazne očigledno nisu na njega djelovale u pravcu promjene njegovog ponašanja.

 

Sve ove okolnosti nedvojbeno ukazuju na potrebu izricanja osuđenom N. J. jedinstvene kazne bliže zbroju pojedinačnih, pa jedinstvena kazna zatvora u trajanju trinaest godina i deset mjeseci, izrečena primjenom načela asperacije iz članka 51. stavka 2. KZ/11., i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u pravilnoj mjeri odraz iznesenih okolnosti koje se odnose na posebnosti osuđenika kao višestrukog počinitelja kaznenih djela i ukupnost počinjenih djela.

 

Upravo takva jedinstvena kazna zatvora pogodna je da ostvari svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogući počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu osuđenog N. J. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. lipnja 2017.