Broj: Kr 14/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. M., zbog kaznenog djela  iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2016. godine broj K-821/11 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 21. studenog 2016. godine broj Kž-111/16, u sjednici održanoj 7. lipnja 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. A. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2016. godine broj K-821/11 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 21. studenog 2016. godine broj Kž-111/16, osuđen je A. M. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

              Osuđenik A. M. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Zahtjev sa spisom je u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predloženo njegovo odbijanje.

 

              Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.

 

              Zahtjev nije osnovan.

 

              Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodi da je osuđen po strožem kaznenom zakonu jer je po njegovom stavu kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 za koje je optužen s obzirom na zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, blaže u odnosu na kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 s obzirom na zapriječene kazne. Na taj način ukazuje na povredu zakona kao osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka predviđenog u čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 iako se izričito na njega ne poziva.

 

              Osnovano su sudovi u pravomoćnoj presudi proglasili osuđenika krivim za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 koje je blaže u odnosu na kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 rukovodeći se odredbom čl. 89. st. 29. KZ/11 prema kojoj zakonsko obilježje znatne štete postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kn. Pri tome jesud prilikom izricanja kazne ograničen posebnim maksimumom kazne koji je bio propisan zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela.

 

Nadalje, osuđenik vrlo opširno elaborira povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 smatrajući da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čime ukazuje na osnov iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

              Obrazlažući navedene povrede osuđenik zapravo pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nastojeći ishoditi odluku ovog suda u trećem stupnju što nije intencija ovog izvanrednog pravnog lijeka koji se ne može podnijeti iz tog osnova.

 

              Činjenično pitanje je pitanje utvrđenja svojstva odgovorne osobe na što je osuđeniku odgovoreno i u žalbenom postupku, odnosno u drugostupanjskoj odluci.

 

              Nadalje, osuđenik nalazi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer mu u istrazi nije bilo omogućeno da ispita svjedoka I. S. koji je na raspravi izmijenio iskaz, a pravomoćna presuda se temelji na iskazu iz istrage u kojem ga je teretio, za razliku od iskaza sa rasprave.

 

              Protivno navodima iz zahtjeva pravomoćna presuda se ne temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka I. S. iz istrage pa stoga nije povrijeđena odredba čl. 431. st. 2. ZKP/08 i na taj način nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje kako je ono predviđeno u čl. 29. Ustava i čl. 6. EKLJP.

 

              Osuđenik ističe i da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima, pretrazi stana i osobnog automobila kojima je nazočio, iako je prije toga bio premlaćen, nije mu bilo omogućeno niti da uzme branitelja po izboru.

 

Navedena povreda koju ističe osuđenik nije ostvarena jer pretraga prijevoznog sredstva i stana te drugih prostorija nije provedena nezakonito kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi koji prileže u spisu (list 9-10, 13-16 spisa).

 

Naime, u zapisnicima je konstatirano da je osuđenik "poučen da prije početka pretrage ima pravo izvijestiti branitelja" ali je "odbio uzeti branitelja". Na zapisnicima je također konstatirano da na zapisnik nema primjedbi i osuđenik je te zapisnike potpisao kao i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Osim toga pretrazi stana i drugih prostorija bila su nazočna i dva svjedoka koji također nisu imali primjedbe na zapisnik.

 

Dakle, neovisno o tome što je presudom Europskog suda za ljudska prava od 9. srpnja 2015. osuđeniku u drugom kaznenom predmetu (Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-66/09) utvrđena povreda čl. 3. Konvencije nije prihvatljivo da bi ta presuda, sama za sebe, trebala rezultirati zaključkom da je pretraga nezakonit dokaz u konkretnom kaznenom predmetu niti je to utvrđeno tom presudom.

 

Dakle, svi istaknuti osuđenikovi prigovori o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nisu osnovani i ne može se prihvatiti tvrdnja iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude o arbitrarnosti u postupanju sudova kod donošenja pravomoćne presude.

 

Iz navedenih razloga zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan i na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 7. lipnja 2017. godine