- 1 -              Revr 740/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 740/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. S. iz N., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tužene C. B. iz N., OIB: ..., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u K., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1153/2017-3 od 27. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. broj Pr-299/2015 od 28. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. siječnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice V. S. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž R-1153/2017-3 od 27. ožujka 2018., odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice V. S. koji glasi:

 

„Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 11.03.2014. g., kojim se tužiteljici V. S. izvanredno otkazuje Ugovor o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa.

 

Poništava se Odluka tuženika od 11.03.2014. g. kojom se tužiteljici V. S. izvanredno otkazuje Ugovor o radu.

 

Nalaže se tuženiku C. B. dr. med., vlasnici Ordinacije opće medicine, OIB: ..., N., ... da tužiteljici V. S. iz N., ..., OIB: ... isplati bruto naknadu mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 6.323,93 kn (šest tisuća tristo dvadeset i tri kune i devedeset i tri lipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja  se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu:

 

- na iznos od 2.683,74 kn od  10. 04.  2014. g. do isplate,

 

- na iznos od 3.640,19 kn od 17. 04.2014. g. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn,  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja  se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, računajući ovu kamatu od 19.12.2014. g. do isplate, sve u roku 8 dana."

 

II/ Nalaže se tužiteljici V. S. da tuženici C. B. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 kn, sve u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda. K tome, tom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica naznačivši sljedeća materijalnopravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

1. Da li u procesu rada tužiteljica koja je obavljala poslove na temelju sklopljenog ugovora o radu s tuženom ima pravo obavljati poslove sukladno kompetencijama u vezi rada i odobrenja regulatorne Komore, odnosno Hrvatske komore medicinskih sestara?,

 

2. Da li se može isključivo primijeniti Strukovni kurikulum Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, bez da se primijeni Zakon o sestrinstvu, Pravilnik o pravima i odgovornostima medicinskih sestara, te odredbe koje se odnose na djelokrug rada i područje odgovornosti koje propisuje strukovna organizacija medicinskih sestara koja ima javne ovlasti, a radi se o Hrvatskoj komori medicinskih sestara?,

 

3. Ako je tužena bila upoznata s činjenicom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, da li je bila u obvezi zatražiti suglasnost Sindikata i da li isto utječe na zakonitost odluke prvostupanjskog suda?.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP) to je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a zbog čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga, predmetna revizija tužiteljice razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 11. ožujka 2014., za poništenje odluke tužene od 11. ožujka 2014. (o izvanrednom otkazu ugovora u radu) te za nalaganje tuženoj da isplati tužiteljici na ime bruto naknade plaće iznos od 6.323,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužiteljica s tuženom kao liječnicom ordinacije opće medicine imala sklopljen ugovor o radu za poslove "medicinska sestra",

 

- da je tužena u mjesecu veljači 2014. izrekla tužiteljici opomenu pred otkaz ugovora o radu radi toga što tužiteljica nije izdvajala lijekove kojima je istekao rok trajanja,

 

- da je nakon toga tužiteljica nastavila s propuštanjem izdvajanja lijekova kojima je istekao rok trajanja tako da je 4. ožujka 2014. u kontroli zatečeno 5 ampula lijeka Suprarenin kojem je istekao rok trajanja,

 

- da je nakon prije navedene opomene pred otkaz ugovora o radu kontrolom ponovljenom 24. veljače 2014. u radnom stolu tužiteljice pronađeno 3 trake za kontrolu sterilizacije dužine 30 i 40 cm, te svjetlo smeđih kontrolnih crta i 32 cm trake tamniji kontrolnih crta smeđe boje dok su na koricama fascikla na kojima su bili smještene papiri indiga pronađene nalijepljene još dvije kontrolne trake koje su prošle kontrolu sterilizacije te da se zbog zatečenih nepotrebnih viškova steriliziranih kontrolnih traka nije moglo sa sigurnošću utvrditi valjanost sterilizacije instrumenata i gaza koje je provodila tužiteljica,

 

- da je tužena odlukom od 11. ožujka 2014. izvanrednim otkazom otkazala ugovor o radu tužiteljici jer je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa na način da je zanemarivala dužnosti u vidu propuštanja da utvrdi da je lijekovima istekao rok, da nije uredno obavljala radne zadatke vezane za proces sterilizacije, da je napuštala radno mjesto bez pristanka poslodavca te da je prijetila smrću poslodavcu, te

 

- da tužena nije bila obaviještena od strane Sindikata, a niti je imala na drugi način saznanja da bi tužiteljica bila imenovani sindikalni povjerenik.

 

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

S obzirom na sadržaj revizije tužiteljice za prepoznati je da se sporni odnos među strankama u revizijskom dijelu postupka očituje u sljedeća dva pitanja. Prvo, je li tužiteljica bila u obvezi izdvajati lijekove kojima je istekao rok upotrebe i je li bila u obvezi provoditi sterilizaciju. Drugo, je li tužena mogla otkazati ugovor o radu tužiteljici, a bez da je prethodno pribavila suglasnost Sindikata u smislu odredbe čl. 249. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR).

 

I po ocjeni ovog revizijskog suda tužiteljica kao medicinska sestra u Ordinaciji opće prakse bila je u obvezi voditi računa i izdvajati lijekove kojima je istekao rok trajanja, a k tome bila je u obvezi i obavljati poslove sterilizacije instrumenata i opreme. Ne samo da ta obveza proizlazi iz prirode samog posla medicinske sestre u liječničkoj ordinaciji opće prakse, već ta obveza proizlazi i iz Strukovnog kurikuluma za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege/medicinski tehničar opće njege Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa gdje je, između ostalog, određeno da medicinska sestra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prati stanje i valjanost lijekova, sanitetskog i potrošnog materijala te provodi mehaničko čišćenje, dezinfekciju i sterilizaciju radnog prostora, medicinskih instrumenata i opreme (toč. 5. i 6.). Kako se kroz pitanja naznačena u reviziji pod red. br. 1 i 2 tužiteljica poziva na Zakon o sestrinstvu, Pravilniku o pravima i odgovornostima medicinskih sestara te utvrđenja djelokruga rada i područja odgovornosti medicinskih sestara/medicinskih tehničara Hrvatske komore medicinskih sestara, ovdje je za ukazati da niti navedeni Zakon, niti navedeni Pravilnik, a niti navedeni akt Hrvatske komore medicinskih sestara ne isključuje obvezu medicinske sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti da obavlja prije navedene poslove.

 

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanja svih okolnosti interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Kada je tužiteljica unatoč prethodnom upozorenju propustila izdvojiti ampule lijeka Suprarenina kojem je istekao rok upotrebe te kada je nemarno obavljala poslove sterilizacije, onda je tužena imala opravdan razlog tužiteljici otkazati ugovor o radu bez ostavljanja otkaznog roka (izvanredni otkaz ugovora o radu) jer u takvim okolnostima nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovorenih stranaka više nije moguć. Riječ je o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja za posljedicu ima ugrožavanje zdravlja pacijenata, a o čijem zdravlju su dužni brinuti se ne samo tužena kao liječnica, već i tužiteljica kao medicinska sestra.

 

Prema odredbi čl. 248. st. 2. ZR sindikati koji imaju članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih predstavnika, odnosno sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod tog poslodavca.

 

Prema odredbi čl. 248. st. 7. ZR sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata, nije moguće, između ostalog, otkazati ugovor o radu.

 

Kada tužena kao poslodavac nije bila od strane sindikata obaviještena da je tužiteljica imenovana sindikalnim povjerenikom, a niti je o tome na drugi način imala saznanja, to propust tužene da, prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, ishodi suglasnost sindikata za takvu odluku, nema za posljedicu nedopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu. Naime, obveza poslodavca da postupi u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ZR odnosi se samo na situaciju ako je sindikat ispunio svoju obvezu iz čl. 248. st. 7. ZR tj. obavijestio poslodavca o imenovanju radnika za sindikalnog povjerenika, odnosno na situaciju kada poslodavac (unatoč propustu sindikata da postupi sukladno čl. 248. st. 7. ZR) na drugi način ima nedvojbeno saznanje da je određeni radnik imenovan za sindikalnog povjerenika.

 

S obzirom da dijelom sadržaja revizije tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužiteljice, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovan i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 8. siječnja 2019.