Broj: Kž 259/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te opt. D. L., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 26. veljače 2016. godine, br. K-12/14-62, u sjednici održanoj 14. lipnja 2017. godine, u prisutnosti braniteljice opt. D. L., odvjetnice L. M. P.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. L. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Bjelovaru presudom od 26. veljače 2016. godine, br. K-12/14-62 proglasio je krivim opt. D. L. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u poticanju iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 37. st. 1. KZ/11 i na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) opt. H. L. oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga u pomaganju iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 38. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97).

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. D. L. obvezan je na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 u odnosu na opt. H. L. te nužni izdaci i nagrada njenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude i predlaže da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Optuženik D. L. žali se po braniteljici L. M.-P., odvjetnici iz Z., zbog povrede čl. 6. st. 1. i st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, načela jednakosti oružja, u vezi s povredom odredbe 13. Konvencije, povrede prava na djelotvoran pravni lijek, povrede prava na sud i pristup sudu, povrede čl. 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće. Moli da se optuženik i braniteljica izvijeste o sjednici vijeća.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice opt. D. L., odvjetnice L. M.-P., a u odsutnosti opt. D. L. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nisu pristupili a obavijest o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

U uvodu žalbe opt. D. L. navodi da je došlo do povrede čl. 6. st. 1. i st. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, načela jednakosti oružja, u vezi s povredom odredbe 13. Konvencije, povrede prava na djelotvoran pravni lijek, povrede prava na sud i pristup sudu, te do povrede čl. 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske. U razlozima žalbe vrlo opširno obrazlaže vrednote zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i navedenom Konvencijom, kao i potrebu njihove zaštite odnosno potrebu primjene tih akata, posebno odredbi koje apostrofira međutim, ne navodi u čemu se sastoje povrede tih odredbi u konkretnom slučaju, već samo paušalno tvrdi da je "osporavana presuda očito nerazumna, samovoljna i izrazito nedosljedna".

 

Ispitujući navode opt. D. L. u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u provedenom postupku bila povrijeđena prava optuženika zajamčena Ustavom i Konvencijom, pa žalba nije osnovana u tom dijelu.

 

Nije osnovana niti žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

 

Optuženik navodi da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje u pogledu subjektivnih i objektivnih obilježja bića kaznenog djela, čime ukazuje na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u čemu međutim, nije u pravu, jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge za sva svoja utvrđenja, analizirajući sve provedene dokaze.

 

Objektivni učin kaznenog djela prvostupanjski sud utvrđuje na temelju obrane suoptuženika J. V., koji je u međuvremenu umro pa je obrana pročitana. Iskazao je da ga je opt. D. L. zvao tražeći da mu "riješi" 50 gr marihuane, što je sve potvrđeno i snimkom telefonskih razgovora vođenih između opt. D. L. i J. V. dana 27. i 28. kolovoza 2007. godine, koji se vrlo opširno analiziraju u pobijanoj presudi.

 

Povezujući te razgovore sa činjenicom da je H. V., sada L., tada djevojka optuženika D. L., a sada supruga, uplatila 350,00 kn na račun J. V. upravo kako je to on zatražio u telefonskom razgovoru sa D. L., nema sumnje da je to bilo upravo radi nabavke tih 50 gr marihuane.

 

Dakle, iz svih provedenih dokaza, posebno telefonskih razgovora, osnovano prvostupanjski sud zaključuje o poticanju J. V. da neovlašteno posreduje u kupnji marihuane i da je to opt. D. L. počinio s izravnom namjerom.

 

Sve navedeno je prvostupanjski sud obrazložio u pobijanoj presudi pa nije osnovana tvrdnja opt. D. L. u žalbi da je izostalo obrazloženje utvrđenih bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

 

Iz ovako provedenog dokaznog postupka i obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno je i da se pobijana presuda ne temelji isključivo na pročitanoj obrani J. V., pa stoga nije osnovana niti daljnja postupovna povreda na koju ukazuje žalba, a čl. 431. st. 2. ZKP/08 se niti ne odnosi na tu procesnu situaciju, budući se u konkretnom slučaju radi o suoptuženiku, a ne svjedoku.

 

Stoga nisu ostvarene postupovne povrede na koju ukazuje žalba, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da u postupku uopće nije utvrđeno da se radi o drogi, o kojoj količini se radilo i kakve je kakvoće.

 

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je opt. D. L. poticao J. V. na kupnju droge marihuane.

 

O 50 gr marihuane govori J. V., a navedeno proizlazi i iz analize telefonskih razgovora koju analizu iz pobijane presude, kao životnu i logičku, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, budući je nedvojbeno da su suoptuženici koristili izraze odnosno terminologiju uobičajenu za ovu vrstu droge.

 

S obzirom da se opt. D. L. teretilo za poticanje, a J. V. nije osporavao da bi se radilo o traženju da nabavi upravo marihuanu, irelevantno je što sud u konačnici tom drogom nije raspolagao.

 

U odnosu na utvrđenja o ostvarenju kaznenog djela, kako u objektivnom tako i u subjektivnom smislu, već je rečeno kod obrazlaganja prethodnog žalbenog osnova, pa je to bespotrebno ponavljati.

 

Iz svih navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon, nije osnovana niti žalba zbog povrede kaznenog zakona.

 

Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji na temelju čl. 478. ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prihvaća izrečenu uvjetnu osudu kao adekvatnu kaznenu sankciju za ostvarenje svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

 

Kako je opt. D. L. proglašen krivim, pravilno je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezan na platež troškova kaznenog postupka, pa stoga nije osnovana žalba optuženika niti u tom dijelu, a u kojoj se samo tvrdi da je trošak kaznenog postupka trebao ići na teret proračunskih sredstava.

 

U odnosu na oslobađajući dio presude, žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je neživotno i nelogično da bi opt. H. L. uplatila novac na nečiji račun, a da joj prethodno njezin tadašnji dečko, a sada suprug, opt. D. L. nije rekao koja je svrha uplate.

 

Nasuprot takve tvrdnje državnog odvjetnika, a u odsustvu bilo kakvih dokaza u tom pravcu, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da sama uplata ne upućuje sa dovoljnom izvjesnošću da bi optuženica znala i bila svjesna koja je svrha te uplate. Nije utvrđeno da bi joj opt. D. L. to rekao, pa stoga prvostupanjski sud pravilno oslobađa optuženicu od optužbe primjenom pravnog pravila in dubio pro reo i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima državnog odvjetnika.

 

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. lipnja 2017.