Broj: Kž-Us 37/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva L. T. d.o.o. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. veljače 2017. broj Kov-Us-27/16, u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva L. T. d.o.o. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužno vijeće Županijskog suda u Splitu je na temelju čl. 355. st. 2. u vezi st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) odbacilo optužnicu oštećenika kao tužitelja TD L. T. d.o.o. R. od 22. rujna 2016. protiv okr. B. M. zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 2. i 1. u vezi čl. 37.  i čl. 279. st. 1. u vezi čl. 37. KZ/11  te protiv  okr. J. L. zbog kaznenih djela iz čl. 291. st. 1. i 2. i čl. 279. st. 1. KZ/11, dok je  na temelju čl. 149. st. 3. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. ZKP/08  odlučeno da je oštećenik kao tužitelj dužan platiti okrivljeniku i njegovom branitelju nužne izdatke u visini koja će se odrediti posebnim rješenjem kao i da je dužan platiti troškove paušala u iznosu od 2.000,00 kn.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio oštećenik kao tužitelj putem opunomoćenika J. G., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495.  u vezi 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno već u ovoj fazi kaznenog postupka, kad je izvršio preliminarnu ocjenu dokaza na kojima je oštećenik kao tužitelj utemeljio optužbu, utvrdio, u smislu odredbe čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08, da nema dovoljno dokaza da su okrivljenici osnovano sumnjivi za djela koja su predmetom optužbe.

Sud prvog stupnja je svoju ispravnu odluku donio nakon ocjene obrana okrivljenika i dokumentacije na koju se poziva tužitelj te je zaključio da niti jedan prikupljeni dokaz ne upućuje na zaključak o tome da je okr. B. M. s namjerom potaknuo okr. J. L. da zlouporabi položaj i ovlasti i krivotvori službenu ispravu te da je ona ova kaznena djela počinila sve kako bi dovela u zabludu Upravni sud u Splitu da u upravnom sporu  tužitelja TD L. D. i dr.,  protiv Republike Hrvatske, poništi odluku o dodjeli koncesije na pomorskom dobru  u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke nautičkog turizma M. G. koju je dobio oštećenik kao tužitelj TD L. T. d.o.o. R.

Sud prvog stupnja je ispravno oštećeniku kao tužitelju ukazao da je okr. B. M. bio ovlašten kao zastupnik TD L. D. zatražiti odgovarajuće mišljenje od Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada D. (Upravni odjel), u kojem je okr. J. L. bila pročelnica, o usklađenosti s Urbanističkim planom uređenja projekta izgradnje platforme površine 1435 m2 u marini G., a u okviru ponude za dobivanje koncesije TD L. T. d.o.o. To što je uz traženje mišljenja okr. M. dostavio skicu situacijskog rješenja navodeći da se radi o skici idejnog rješenja nije ni od kakvog utjecaja jer je Upravni odjel bio ovlašten izložiti svoje mišljenje, u čijoj su izradi sudjelovali osim pročelnice odjela L. i drugi službenici, o usklađenosti takovog zahvata u prostor s Urbanističkim planom uređenja. Na istinitost navedenog mišljenja ne utječe to je li se mišljenje tražilo u vezi skice situacijskog rješenja ili skice idejnog rješenja jer je Upravni odjel svoje očitovanje o izgradnji platforme iznio u vezi niza  ograničenja koja su propisana u Urbanističkom planu te je na koncu u mišljenju (list 70.) navedeno da priložena skica ne bi bila sukladna odredbama UPU-a.

Dakle, nema dokaza da je Upravni odjel, odnosno okr. L. u službenu ispravu unijela neistinit podatak, kao što nema nikakvih dokaza da je ona, zlouporabila službeni položaj na način da je na poticaj okr. M., upravo u cilju da TD L. T. prouzroči znatnu štetu, postupala znajući da će na temelju takve neistinite isprave ovo društvo u sporu pred Upravnim sudom, kojega se na taj način dovodi u zabludu, izgubiti pravo na koncesiju.

Sud prvog stupnja je ispravno ukazao da je pogrešna teza optužbe da se Upravni sud u Splitu  na opisan način mogao dovesti u zabludu jer je taj sud u opširnom obrazloženju svoje odluke od 2. rujna 2014. (list 26.-39.) naveo na temelju kojih je sve kriterija (ne samo na temelju mišljenja Upravnog odjela) donio odluke o poništenju Odluke Vlade Republike Hrvatske o koncesiji. Pri tome treba istači da je  Upravni sud u svojoj odluci naveo prigovor tužene Vlade da je idejno rješenje na koje se pozivao tužitelj tek skica, a ne idejni projekt (str. 5. obrazloženja), što ukazuje na to da je sud imao u vidu  o kakvom se dokumentu radi.

Iz naprijed navedenih razloga optužno vijeće je pravilno utvrdilo da nema dovoljno dokaza da su okrivljenici osnovano sumnjivi da su počinili predmetna kaznena djela  te je na temelju čl. 355. st. 2. u vezi  st. 1. toč. 4. ZKP/08 optužnicu oštećenika kao tužitelja odbacio.

Žalitelj u žalbi niti u jednom momentu ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja jer u biti ponavlja sve one  evidentno subjektivno  intonirane navode iz kaznene prijave i optužnice koji se međutim  ne temelje na konkretnim dokazima. Okolnost da je prvo ispitivanje osumnjičenika, koje je putem policijskog istražitelja od 5. rujna 2016, kao dokazna radnja koja je nakon odbačaja kaznene prijave provedena na prijedlog oštećenika kao tužitelja, temeljem naloga Županijskog suda u Dubrovniku od 2. srpnja 2016., broj Kir 244/16, provedeno bez pozivanja oštećenika kao tužitelja, ne utječe na zakonitost izvedenih dokaza jer  supsidijarni tužitelj nije niti morao biti nazočan ispitivanju.

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žabu kao neosnovanu odbiti.

Zagreb, 14. lipnja 2017.