Broj: Kž 228/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. B. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. i Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi osuđenog G. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. ožujka 2017. broj Kv I-2/17-7 (K-13/14), u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog G. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je odlukom pod toč. I. izreke  na temelju čl. 68. st. 4. KZ/11 odlučio da se prema osuđeniku G. B. ima nastaviti  daljnje izvršenje i primjena sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog  liječenja koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. ožujka 2015., broj K-13/14, dok je odlukom pod toč. II. navedeno da će se obustaviti izvršenje navedene sigurnosne mjere ako prestanu razlozi zbog kojih je izrečena.

Protiv tog je rješenja osuđenik podnio žalbu putem branitelja D. R., odvjetnika iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1 u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da i dalje egzistiraju uvjeti da se prema osuđeniku primjenjuje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Naime, sam osuđenik, koji je svojim prijedlozima  od 12. kolovoza 2016. (list 621.) i od 11. siječnja 2017. (list 644.) inicirao postupak ocjene potrebe daljnjeg trajanja navedene sigurnosne mjere, u biti ne osporava svrsishodnost provođenja sigurnosne mjere prema njemu, ali je nezadovoljan uvjetima smještaja u bolnici u Z., te smatra da bi se ista mjera mogla provoditi u zatvorskim uvjetima, ali ne u navedenoj bolnici.

Međutim, sud prvog stupnja je na temelju pribavljenog izvješća bolnice u Z. od 1. ožujka 2017., liječničke svjedodžbe od 2. ožujka 2017. te nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje S. S. B. na nedvojben načina utvrdio da, s obzirom da je kod osuđenika dijagnosticirana aberantna struktura ličnosti s kliničkom slikom u kojoj aktualno dominiraju tipična obilježja poremećaja ličnosti, teška alkoholna ovisnost iako je aktualno u apstinenciji, organsko oštećenje mozga alkoholne i traumatske etiologije i elementi PTSP-a, i pored relativno slabe parcijalne remisije psihičkog stanja, ali kao posljedice zaštićenih uvjeta u kojim se osuđenik nalazi, primjena navedene sigurnosne mjere je i dalje potrebna.

Prema tome, to što je osuđenik nezadovoljan uvjetima u bolnici ne dovodi u pitanje potrebu provođenja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja jer je evidentno da je njegovo aktualno stanje djelomične remisije psihičkog stanja posljedica izvršavanja mjere upravo  u navedenim uvjetima bolnice.

Dakle, činjenično stanje koje je utvrdio sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrđeno i stoga osuđenikova žalba nije osnovana.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako u pobijanom rješenju  nisu počinjene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,  na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. lipnja 2017.