Broj: Kž-206/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Nade Marincil, kao predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 184. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 -dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-568/16-13 od 23. veljače 2017., ispravljene rješenjem K-568/16-15 od 6. travnja 2017., u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba optuženika S. S., te se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 u daljnjem tekstu ZKP/08)  

 

Optuženik S. S. (s podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

oslobađa od optužbe

 

da bi u vremenskom razdoblju od 02. srpnja 2013. do 19. kolovoza 2013. u S. I. Z., V. 1, iako svjestan da nema završen medicinski fakultet, pružao medicinske usluge J. M. koji boluje od karcinoma pluća, na način da mu je uz promjenu prehrane propisao uzimanje preparata na bazi bilja i to  pijenje čajeva, kapi i sokova različitih vrsta, stavljanje biljnih obloga u predjelu pluća, te post u trajanju od 45 dana uz garanciju izlječenja karcinoma pluća, a koji preparati nisu imali utjecaja na tijek liječenja, te m u je uspješno provođenje njegovih tretmana naložio potpuni prekid terapije propisane od strane liječnika specijaliste, što je ovaj i učinio, pa mu je tako u 6 navrata isporučio preparate na ime određene  terapije, za što mu je ukupno isplaćeno 14.000,00 kuna,

             

              dakle, nemajući propisanu stručnu spremu bavio se liječenjem i pružanjem medicinske pomoći,

 

              čime bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - nadriliječništvom opisano i kažnjivo po čl.184. st. 1. KZ/11.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni J. M. se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

                           

Obrazloženje

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom od 23. veljače 2017. stavio je van snage kazneni nalog K-568/16 od 18. svibnja 2016., te je proglasio krivim opt. S. S. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - nadriliječništvom opisano i kažnjivo po čl. 184. st. 1. KZ/11 te ga na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08  oštećenom J. M. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 14.000,00 kuna, te je naloženo optuženiku S. S. isplatiti oštećeniku iznos od 14.00,00 kuna.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od  2.000,00 kuna. 

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik S. S., putem branitelja A. J., odvjetnika u Z.,,zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o imovinskopravnom zahtjevu, odluke o troškovima postupka te izrečene sankcije s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe i plaćanja troškova postupka, a oštećenog s imovinsko pravnim zahtjevom uputi u parnicu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj K-DO-213/16 od 9. svibnja 2017. isti vratilo bez prijedloga za postupanje drugostupanjskog suda.

 

Žalba optuženika S. S. je osnovana.

 

Optuženik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Premda to u žalbi izrijekom ne navodi, polazeći od sadržaja žalbe može se zaključiti da optuženik ima u vidu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama, izreka presude je razumljiva, nije proturječna razlozima presude, a razlozi koje prvostupanjski sud u obrazloženju iste navodi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

Međutim, optuženik S. S. je u pravu kada u žalbi tvrdi da se činjenice sadržane u opisu djela iz izreke pobijane presude ne podvode pod zakonsko biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim – nadriliječništvo iz čl. 184. st. 1. KZ/11, čime sadržajno upire na povredu kaznenog zakon iz čl. 469. t. 1. ZKP/08, koja postoji kada djelo za koje se optuženik progoni nije kazneno djelo.

 

Citirano kazneno djelo čini onaj tko se nemajući propisanu stručnu spremu bavi liječenjem ili pružanjem medicinske pomoći.

 

Takav zakonski opis  posebice izraz „ Tko se...bavi...“ jasno upućuje na zaključak da se ovdje radi o tzv. kolektivnom kaznenom djelu, što konkretno znači da liječenje ili pružanje medicinske pomoći bez propisane stručne spreme predstavlja kontinuiranu djelatnost, sastavljenu od više istovrsnih radnji obuhvaćenih u jedinstvenom skupno djelu, što po mišljenju ovog drugostupanjskog suda dovodi do zaključka da u slučaju kada je riječ samo o jednokratnom liječenju ili pružanju medicinske pomoći bez odgovarajuće stručne spreme nije ostvareno zakonsko biće tog kaznenog djela.

 

Pritom po stavu Županijskog suda u Varaždinu, kao suda drugog stupnja, za zaključak da je riječ o jednokratnom liječenju ili pružanju medicinske pomoći bez odgovarajuće stručne spreme nije odlučno da li je počinitelj poduzeo samo jednu ili više radnji, već da li su sve te radnje poduzete u odnosu na istu osobu i istu bolest. Naime, u takvom slučaju, premda počinitelj poduzima više radnji u određenom razdoblju, takve radnje, budući se odnose na istu osobu i  istu bolest, po stavu ovog drugostupanjskog suda čine jednu jedinstvenu cjelinu.

 

Budući iz činjeničnog opisa djela iz izreke pobijane presude jasno proizlazi da se optuženik ne tereti da bi u inkriminiranom razdoblju, osim oštećenog J. M., liječio odnosno pružao medicinsku pomoć bez odgovarajuće stručne spreme i drugim poimenično određenim osobama, odnosno da bi oštećenog liječio ili mu pružao medicinsku pomoć i u odnosu na neke druge bolesti osim karcinoma pluća, to slijedom svega prethodno navedenog valja zaključiti da se činjenice sadržane u opisu djela iz izreke pobijane presude ne podvode pod zakonsko biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim –nadriliječništvo iz čl. 184. st. 1. KZ/11.

 

Na opisani način prvostupanjski sud je na štetu optuženika povrijedio kazni zakon u pitanju da li je djelo za koje se progoni kaznenog djelo -  čl. 469. t. 1. KZ/11.

 

Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika zbog povrede kaznenog zakona valjalo sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačiti pobijanu presudu na način da se optuženik na temelju čl. 453. t. 1. ZKP/08 oslobađa od optužbe, te shodno tome na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava, a sukladno odredbi iz čl. 158. st. 3. ZKP-a oštećenog J. M. uputiti da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

              Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Varaždinu, 14. lipnja 2017.