Broj: Kž-Us 89/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Žarku Dundoviću, u kaznenom postupku protiv okr. A. G. i dr.,  zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2.  Kaznenog zakona  („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12 i 56/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. B. Č., podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 2. svibnja 2017., broj Kir t Us-30/17, dana  26. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Povodom žalbe okr. B. Č., po službenoj dužnosti,  ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Splitu je odlukom pod toč. I. prihvaćajući prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje:USKOK) odredio je privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je na temelju čl. 11. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10, dalje: ZPOIK) te čl. 293. čl. 294. i čl. 297. Zakona o ovrsi (ispravno Ovršni zakon pročišćeni tekst zakona "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ) zabranom okr. B. Č. da otuđi ili optereti 1/2 dijela 13. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-13) – 1. stan na III. (trećem) katu, označen br. ..., u površini od 79,20 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, položene u zgradi, izgrađenoj na čest.zem. 4784/4, ukupne površine 322 m2, upisan u zk. ul. 14619, suvlasnički udio redni broj 13, k.o. 329835, S., kod Općinskog suda u Splitu, te je naloženo se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnim knjigama.

Odlukom pod toč. II. izreke je odlučeno da navedena privremena mjera, sukladno odredbi članka 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, može trajati najdulje šezdeset dana, nakon što sud dostavi USKOK-u obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku protiv B. Č. postala pravomoćna, te da se privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljenik B. Č. putem branitelja V. Lj., odvjetnika iz S., ne navodeći zakonsku osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog USKOK-a za određivanje privremene mjere, odnosno ukine pobijano  rješenje  i predmet vrati  prvostupanjskom sudu  na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495.  u vezi 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Povodom podnesene žalbe okrivljenika, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer se pobijano rješenje ne da ispitati budući da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, u obrazloženju nisu iznijeti razlozi o svim odlučnim činjenicama, a iznijeti su razlozi potpuno nerazumljivi.

Naime, u uvodu pobijanog rješenja se citiraju odredbe i ZPOIK-a i OZ-a, iako je u prijedlogu USKOK-a  od 2. svibnja 2017., broj K-Us-289/16 citirana samo odredba čl. 11. st. 1. toč. a. ZPOIK-a, a ne i odredbe OZ-a. Pitanje primjene pojedinih odredbi citiranih propisa je važno jer OZ i ZPOIK na različite načine reguliraju pitanje osiguranja izdavanjem privremenih mjera.

Nadalje, u izreci pobijanog rješenja  je navedeno da se okrivljeniku zabranjuje da otuđi i optereti premetne nekretnine, ali se ne navodi u odnosu na koju iznos imovinske koristi se navedeno osiguranje odnosi. Sud prvog stupnja niti se u obrazloženju tu bitnu okolnost ne spominje niti jednom riječju,  iako  je tužitelj u  prijedlogu naveo u odnosu na koji se iznos osiguranje traži, a i iz izreke rješenja o provođenju  istrage od 9. rujna 2016., broj K-Us-289/16 posve određeno navode iznosi koji je svaki od pojedinih okrivljenika  ostvario počinjenjem predmetnim kaznenim djelom. Pitanje visine protupravno stečene imovinske koristi je važno, ne samo zbog određenosti mjere osiguranja, već i zbog ocjene je li povrijeđeno načelo razmjernosti između vrijednosti opterećenih nekretnina i iznosa imovinske koristi koja će se utvrditi u meritornoj odluci o čemu sud također mora izreći svoj stav. Da je to pitanje razmjernosti od značaja  ukazao je  Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci od 17. svibnja 2016., Džinić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 38359/13).

Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja se navodi da iz rješenja o provođenju istrage proizlazi da je predmetna nekretnina bila pribavljena na nezakonit način. Međutim, tužitelj u prijedlogu za osiguranje oduzimanje imovinske koristi pravilno  niti ne tvrdi da je predmetna nekretnina pribavljena na nezakonit način, jer  ta okolnost  nije niti bitna, budući da  predmetom osiguranja oduzimanja imovinske koristi može biti sva imovina okrivljenika koja može biti predmetom ovrhe, neovisno o načinu stjecanja. Dakle, i imovina koja je stečena na zakonit način može se plijeniti radi  osiguranja eventualne odluke o oduzimanja imovinske koristi, tako da je obrazloženje rješenja u ovom dijelu nerazumljivo.

Iz navedenih je razloga prihvaćanjem žalbe  i po službenoj dužnosti pobijano rješenje ukinuto te je predmet upućen sucu istrage na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovnom ocjenom navoda iz prijedloga tužitelja utvrditi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti iz ZPOIK-a da se na predmetnim nekretninama odredi predložena mjera osiguranja te će, ukoliko utvrdi da jesu, u izreku rješenja unijeti zakonski osnovu za određivanje mjere osiguranja i to prema odredbama  ZPOIK-a, navesti iznos svote protupravne imovinske koristi za koju se mjera osiguranja izdaje, a u obrazloženju će izložiti sve razloge o odlučnim činjenicama koje je utvrdio u izreci  kako bi se rješenje dalo ispitati.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori o neobrazlaganju postojanja osnovane sumnje o počinjenu predmetnog kaznenog djela i bojazni od otuđenja predmetne imovine nisu prihvatljivi jer osnovana sumnja proizlazi iz pravomoćnog  rješenja o provođenju istrage, dok se opasnost od otuđenja ili otežavanja naplate odluke o oduzimanju imovinske koristi, u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPOIK-a, pretpostavlja.

Iz navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08  pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti  sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 26. lipnja 2017.