Broj: Kž 37/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr.sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. I., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. A. I., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. studenog 2014., br. K-105/14, ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2016., br. K-105/14, u sjednici održanoj 27. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba opt. A. I., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom i rješenjem o ispravku presude, Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. A. I. za kazneno djelo razbojničke krađe, iz čl. 231. st. 1. i 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), počinjeno na način opisan u izreci te presude i rješenja, na temelju istog propisa, uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

 

Na temelju čl. 69. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja traje do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje dvije godine.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan da oštećenom društvu D. D. M. d.o.o. iz Z., naknadi pričinjenu štetu u iznosu od 4.800,63 kn.

 

Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je obvezana na naknadu troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači tako da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je podnio i opt. A. I. putem braniteljice M. D. L., odvjetnice iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači osudom optuženika po čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona na blažu kaznu zatvora ili ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Putem navedene braniteljice optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije.

 

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, nakon čega su vraćeni sudu na daljnji postupak.

 

Žalba optuženika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji je bespredmetna.

 

U pravu je optuženik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se razlozi na kojima prvostupanjski sud temelji zaključke o kaznenoj odgovornosti optuženika za sada ukazuju nedostatnim i  preuranjenim.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je obrana optuženika da kod sebe nije imao nož već svežanj ključeva s kojim je zamahivao prema N. B. (koji ga je pokušao spriječiti da ode s mjesta počinjenog razbojništva), neprihvatljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, za sada je preuranjen, neutemeljen i proizvoljan. Naime, nitko od svjedoka koji su bili nazočni događaju, pa niti sam N. B., ne tvrde da je optuženik tom prilikom imao nož, pa tako N. B. kaže da mu je optuženik rekao da ga pusti jer ima nož, pa ga je odmah pustio a kasnije je vidio da mu je optuženik s nečim zarezao jaknu, ali nije vidio s čim. Svjedok B. M. navodi da pretpostavlja da je optuženik imao nož, jer je vidio porezotinu na jakni, da nož nije vidio ali pretpostavlja da je držao nož. Svjedokinja S. M. nema neposrednih saznanja o sukobu optuženika i N. B. već jedino zna da je N. B. rekao da ju je optuženik napao s nožem.

 

U takvoj situaciji kada nitko od svjedoka nema saznanja o tome da bi optuženik u sukobu s N. B. koristio nož, te kada je došlo tek do porezotine na jakni, a sam N. B. nema ozljeda, potrebno je sa više kritičnosti ocijeniti iskaze navedenih svjedoka i obranu optuženika, te u slučaju dvojbe o postojanju navedene činjenice, ocijeniti potrebu za primjenu načela in dubio pro reo, kako to s pravom ističe optuženik u podnesenoj žalbi. Osim toga uočeno je, da se u obrazloženju presude navodi da je optuženik kod očitovanja o optužbi izjavio da se smatra krivim, iako iz sadržaja njegovog očitovanja na zapisniku s rasprave od 05. studenog 2014. (list 216 spisa), proizlazi suprotno tj. da se ne smatra krivim i da ne priznaje imovinskopravni zahtjev.

 

Sve navedene okolnosti ukazuju da je u pravu optuženik  kada smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno provesti sve već provedene dokaze, nakon čega će savjesnom ocjenom tako izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u svezi s ostalim dokazima, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti. Pri tome će posebnu pažnju sud usmjeriti na ocjenu pravilne kvalifikacije počinjenog djela, jer iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazilo bi da se ovdje radi o dovršenom kaznenom djelu razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, a ne o kaznenom djelu razbojničke krađe, jer optuženik nije zatečen pri počinjenju krađe (pa da je s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabio silu protiv neke osobe-konkretno protiv N. B.), u kojem slučaju bi se radilo o kaznenom djelu razbojničke krađe, već je nakon dovršenog kaznenog djela razbojništva napustio mjesto razbojništva, tako da intervencija građanina N. B., da ga spriječi u odnošenju plijena, nije uspjela, pri čemu sam sukob optuženika i N. B. nije od utjecaja na pravnu kvalifikaciju počinjenog kaznenog djela.

 

S obzirom na odluku pod toč. I. izreke ove odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni postala je bespredmetna.

 

              Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/11 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. lipnja 2017.