Broj: Kž 348/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Lidije Grubić Radaković i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 177 st. 2 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. svibnja 2017. broj Ik I-225/17-7, u sjednici održanoj 29. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici  od 24. svibnja 2017 godine br. Ik-I-225/17-7 na temelju čl. 159 a t. 2 Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 67/01, 11/02, 190/03- pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11 i 56/13 - dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je prijedlog Zatvora u Zagrebu podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvoreniku M. V.

              Zatvorenik M. V. podnio je osobno žalbu, a iz razloga žalbe proizlazi da predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da se odobri uvjetni otpust.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 u svezi čl. 495 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Opravdano je vijeće za uvjetne otpuste odbilo prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust, jer iz samog prijedloga podnesenog po službenoj dužnosti proizlazi mišljenje da se prijedlog ne odobri, budući da prijašnji boravci na izdržavanju kazni (zatvorenik je višekratno osuđivan) i psihijatrijska liječenja kod zatvorenika nisu doveli do pozitivnih pomaka u njegovom socijalno devijantnom ponašanju. Takvo mišljenje potvrđuje i činjenica da je zatvorenik za vrijeme izdržavanja kazne počinio kazneno djelo, a kontinuirano se nalazi u zatvorskom sustavu od 2014 godine. Osim toga, pored osuđivanosti za kaznena djela na štetu bivše supruge i malodobne djece, zatvorenik je višestruko prekršajno kažnjavan zbog obiteljskog nasilja i remećenja javnog reda i mira na štetu istih oštećenika, pa se čini opravdanim strah bivše supruge da bi izlaskom na slobodu mogao ozbiljno ugroziti život i sigurnost nje i djece. S obzirom na sve ove okolnosti, činjenicu da zatvorsku kaznu izdržava u zatvorenim uvjetima i zaključke psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je zatvorenik osoba koja ne kontrolira svoje agresivno ponašanje, s niskom razinom tolerancije na frustracije, bez osjećaja krivnje i odgovornosti, zbog čega je ozbiljno ugrožena njegova obitelj, to je vjerojatnost njegovog kriminalnog povrata procijenjena izrazito visokom.     

Stoga se slijedom navedenog nisu stekli uvjeti iz čl. 59 st. 2 KZ/11 za otpuštanje osuđenika s izdržavanja kazne zatvora.

Stoga valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu, pa je sukladno odredbi čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08  riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 29. lipnja 2017 godine