Broj: Kr 39/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. K. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; nastavno: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu od 01. ožujka 2016. broj K-474/15 i Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2016. broj Kž-949/16, u sjednici održanoj dana 04. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. T. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu od 01. ožujka 2016. broj K-474/15, preinačenom u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2016. broj Kž-949/16, T. K. osuđena je zbog jednog produljenog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi s čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), jednog produljenog kaznenog djela posebnog slučaja krivotvorenja isprave iz čl. 313. toč. 5. u vezi s čl. 311. st. 1. i čl. 61. KZ/97 i jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju joj je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja, ono provedeno u pritvoru i u istražnom zatvoru od 12. veljače 2008. do 18. travnja 2008., te od 05. studenog 2015. do 25. veljače 2016.

              Osuđena T. K. je osobno i po branitelju T. T., odvjetniku iz R., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pozivajući se na povredu prava okrivljenice na obranu na raspravi. Predlaže da se pravomoćna odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

              U skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. To očitovanje dostavljeno je osuđenici i njezinom branitelju.

              Zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

              Povredu prava na obranu na raspravi osuđenica nalazi u tome što je na raspravi održanoj dana 29. veljače 2016. odbijen dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita M. P., iako taj svjedok po ocjeni obrane ima saznanja da je T. K. vratila novac primljen od ošt. R. K. U osobno podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenica nabraja i imenuje još tri svjedoka, uz opasku da se radi o svjedocima koje je već bila predložila, a nisu ispitani, iako imaju saznanja koja se u bitnom vežu uz predmetna djela. Također je priložila i potvrde o uplatnicama nalazeći da ti podaci kompromitiraju iskaze pojedinih svjedoka.

              Međutim, tvrdnja na kojoj počiva ovaj izvanredni pravni lijek, tj. da je okrivljenici povrijeđeno pravo obrane na raspravi stoga što su odbijeni njezini dokazni prijedlozi nije opravdana. Naime, uvidom u spis Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud tek djelomično odbio dokazne prijedloge obrane, pri čemu je takvu svoju odluku obrazložio navodima zbog čega smatra da su ti, odbijeni dokazni prijedlozi bili nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka, a na istovjetan prigovor T. K. iznesen u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude očitovao se i drugostupanjski sud. Da bi se uopće teoretski moglo govoriti o povredi prava obrane na raspravi ostvarenoj odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, potrebno je da baš svi dokazni prijedlozi obrane budu odbijeni. Iz sadržaja raspravnih zapisnika takvo nešto ne proizlazi. Štoviše, utvrđeno je da su na raspravnom zapisniku od 19. siječnja 2016. prihvaćeni dokazni prijedlozi obrane te je određeno ispitivanje svjedoka N. Š., Z. C. i K. Č. P., a na raspravnom zapisniku od 20. siječnja 2016. prihvaćeni su dokazni prijedlozi obrane da se kao svjedoci ispitaju V. R. i B. K. Dakle, ne odgovara istini navod da bi svi dokazni prijedlozi obrane bili odbijeni, pa stoga nema govora o tome da bi pravo obrane optuženice bilo povrijeđeno.

              Stoga izloženim prigovorima podnositeljica zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u suštini pobija ispravnost utvrđenih činjenica, a pozivajući se na dokaze koje je prema njezinom mišljenju trebalo izvesti jer bi oni doveli do drugačijih zaključaka.

No, sukladno odredbi čl. 517. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije moguće podnijeti niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se prigovori osuđenice kojima sugerira potrebu ispitivanja svjedoka koje je nabrojila, te razmatranja dokumentacije dostavljene uz ovaj izvanredni pravni lijek ukazuju neprihvatljivima, jer ih Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ovlašten ocjenjivati.

Slijedom iznesenog, trebalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti i na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 04. srpnja 2017.