Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 312/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 312/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 04. svibnja 2017. broj Kv-I-65/17 (K-77/11), u sjednici održanoj dana 04. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba os. I. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08), odbacio zahtjev os. I. B. za obnovu kaznenog postupka završenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2013. broj K-77/11, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. travnja 2014. broj I Kž-102/14, a kojom je I. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 190. st. 2. KZ/08 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

 

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik po branitelju H. K., odvjetniku iz Z. Smatra da se u suštini radi o presuđenoj stvari, što je pitanje povrede kaznenog zakona, zbog čega je mišljenja da nije prihvatljivo rezoniranje prvostupanjskog suda o tome da se ne radi o novom dokazu. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i dopusti obnova postupka.

 

Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Obnovu kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 mogu tražiti stranke i branitelj, ako iznesu nove činjenice ili podnesu nove dokaze, koji su prikladni da sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

 

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev za obnovu postupka, u skladu s odredbom čl. 506. st. 1. ZKP/08, nalazeći da je dokaz na koji se poziva osuđenik bio poznat i prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu, pa se ne radi o novom dokazu. Tu odluku nalazi ispravnom i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, u zahtjevu za obnovu osuđenik se pozvao na pravomoćnu presudu suda u Republici Bosni i Hercegovini od 29. prosinca 2011. broj S12K00735811K, kojom je A. S. osuđen zbog krivičnog djela neovlaštenog prometa opojnim drogama, a tu presudu spominje i u žalbi na pobijano rješenje. Osuđenik nalazi da je činjenični opis inkriminacije iz te strane presude odgovarajući događaju zbog kojeg je on proglašen krivim i osuđen u postupku čiju obnovu predlaže. Međutim, postojanje pravomoćne presude suda u Republici Bosni i Hercegovini, koju žalitelj spominje, bilo je poznato i prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu. Pritom je za napomenuti da je u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2013. broj K-77/11 tada optuženi I. B. problematizirao isto pitanje pozivajući se na tzv. presuđenu stvar, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je razmotrio sve te prigovore i odgovorio na njih u svojoj presudi od 23. travnja 2014. broj I Kž-102/14 (l. 1132 do 1138 spisa), posvetivši analizi i ocjeni tih žalbenih navoda tri odlomka na str. 3 spomenute odluke. Stoga se ne radi o nekim novim činjenicama i novim dokazima, pa je prvostupanjski sud opravdano i pravilno odbacio zahtjev za obnovu postupka, na temelju čl. 506. st. 1. ZKP/08.

 

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 04. srpnja 2017.

Copyright © Ante Borić