Broj: Kr 45/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. F., zbog kaznenih djela iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2014. broj KO-683/13. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. travnja 2015. broj Kž-208/14., u sjednici održanoj 4. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenog Z. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čini presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2014. broj KO-683/13. i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. travnja 2015. broj Kž-208/14., osuđeni Z. F. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela prijevare iz članka 224. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01. - dalje: KZ/97.) te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine u koju mu je, na temelju članka 63. KZ/97., uračunato vrijeme od trenutka uhićenja u Švicarskoj do izručenja Republici Hrvatskoj 16. studenoga 2012. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. svibnja 2013. do 15. studenoga 2013.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni Z. F. putem branitelja, odvjetnika I. S., „zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a te povrede su utjecale na presudu“ predlažući „da Vrhovni sud RH utvrdi da je predmetni zahtjev osuđenika osnovan, te da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje“.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 518. stavka 4. ZKP/08. dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem navodi „zahtjev osuđenika ustvari predstavlja izraz nezadovoljstva ocjenom dokazne građe … što predstavlja pobijanje činjenične utemeljenosti presude i ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.“

Navedeni je odgovor dostavljen na znanje branitelju osuđenika.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik smatra da „drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode posve jasno i razumljivo … nije argumentirano obeskrijepio odnosno prihvatio izložene žalbene navode … uopće se ne obazire na konkretne žalbene navode optuženika … nije u dovoljnoj mjeri naveo razloge zašto u cijelosti prihvaća iskaze oštećenika … nije u dovoljnoj mjeri naveo razloge zašto ne prihvaća iskaz svjedoka M. R. … nema razloga ni zašto ne prihvaća samo obranu opt. … nedovoljno obrazlaže i subjektivno obilježje predmetnih kaznenih djela … nije u obrazloženju pobijane presude ni naveo razloge zašto je odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka J. H.“.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku ispitivao prvostupanjsku presudu u odnosu i na navode koje je osuđenik naveo u zahtjevu. Žalbeni navodi ocijenjeni su prilično opširno te jasno i razumljivo. U odnosu na ispitivanje ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka u prvostupanjskom postupku, drugostupanjski sud je u svojoj odluci dao ocjenu na stranici 3, treći odlomak odozgo, na stranici 5 i 6. Drugostupanjski sud je također ispitao i pravilnost prvostupanjske odluke u odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga i za to dao jasne i dostatne razloge (stranica 4, drugi odlomak odozdo). Jednako tako, ispitao je pravilnost ocjene i (ne)prihvatljivosti obrane osuđenika (stranica 4, posljednji odlomak i dalje).

Prema tome, drugostupanjski sud je opširno, jasno i razumljivo ocijenio žalbene navode optuženika pa nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku na koje se osuđenik neosnovano poziva.

Iz toga, a još više iz preostaloga dijela osuđenikova zahtjeva razvidno je da on u stvari prigovora ocjeni vjerodostojnosti ispitanih osoba u postupku i smatra da je trebalo utvrditi drugačije činjenično stanje. No, prigovori činjenične naravi nisu zakonski razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka (članak 515. stavak 1. u vezi s člankom 517. ZKP/08.).

Slijedom iznesenog je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. odbijen zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

Zagreb, 4. srpnja 2017.