Broj: Kž-214/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 31. siječnja 2017. broj K-13/2014, u sjednici održanoj 5. srpnja 2017. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog I. R., odvjetnika I. P. i branitelja optuženog M. M., odvjetnika D. Ć.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

 

Na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv

 

optuženog Z. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

 

optuženog M. M. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i

 

optuženog I. R. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

19. travnja 1995., u Vinkovcima, optuženi Z. K., kao predsjednik U. K. d. d. V., optuženi M. M., kao zamjenik predsjednika Nadzornog odbora i optuženi I. R., kao predsjednik Nadzornog odbora K. d. d. V., zaduženi prema člancima 23. i 35. Statuta društva voditi poslove društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, nisu tako postupili, nego su u cilju da sebi pribave nepripadnu imovinsku korist optuženici Z. K. i M. M. zaključili i supotpisali fiktivni ugovor između K. d. d. i društva S. M. G. iz M., kojim se navodno ugovara obrada tržišta iz djelatnosti K. d. d. i obavljanje marketinških usluga za isto društvo u okviru Organizacionog odbora međunarodnog ženskog teniskog turnira koji je održan u razdoblju od 22. do 30. travnja 1995. u teniskom centru M. u Z., pri čemu je optuženi I. R., kao direktor toga turnira ispostavio fiktivni račun M. G. broj … od 3. svibnja 1995. na iznos od 1.630.000,00 kuna, s uputom za uplaćivanje navedenog iznosa u korist žiroračuna broj … s pozivom na broj … vlasništvo nepoznate fizičke osobe, otvorenog kod Z. d. d. Z., na koji način su uplatom navedenog iznosa na taj račun, a nakon što je nepoznata fizička osoba isti iznos novca s računa podigla, zadržali ga za sebe i time oštetili K. d. d. V., a sebi pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.630.000,00 kuna,

 

- dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavili sebi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužni brinuti prouzročili štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

 

- pa da bi time počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom optuženici Z. K., M. M. i I. R. su, na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. činjenično i pravno opisano kao u izreci ove presude, a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

 

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi M. M. po branitelju, odvjetniku D. Ć. i optuženi I. R. po branitelju, odvjetniku I. P., a u tim odgovorima predložili su odbijanje žalbe državnog odvjetnika kao neosnovane.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženog I. R., odvjetnika I. P. koji je u odgovoru na žalbu zahtijevao da bude izviješten o sjednici, a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08., u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici bio uredno izviješten. Sjednici vijeća bio je prisutan i branitelj optuženog M. M., odvjetnik D. Ć., ali o sjednici on nije bio izviješten jer je takav zahtjev postavio tek podneskom od 16. svibnja 2017., dakle, ne u odgovoru na žalbu.

 

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući u povodu žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., našao da se kazneni progon za predmetno kazneno djelo više ne može poduzeto zbog zastare.

 

Naime, za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. koje je izmijenjenom optužnicom optuženicima Z. K., M. M. i I. R. stavljeno na teret, propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina pa kazneni progon za to djelo, prema odredbi članka 81. stavka 1. alineje 3. KZ/11. (čiji zastarni rokovi se, prema odredbi članka 86. KZ/11, ovdje primjenjuju) zastarijeva nakon 20 godina, a taj rok je zbog donošenja prvostupanjske presude, u skladu s odredbom stavka 3. istog članka, produljen za dvije godine pa ukupni rok zastare ovdje iznosi 22 godine.

 

Budući da je u činjeničnom opisu radnje djela u optužnici kao posljednji datum radnje (kojim bi to djelo bilo i dovršeno) naznačen 3. svibnja 1995., zastara kaznenog progona nastupila je protekom 22 godine, dakle, 3. svibnja 2017., odnosno tijekom drugostupanjskog postupka, a prije nego što je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske spis kaznenog predmeta dostavljen mu u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.

 

Zbog toga je na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. trebalo u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti prvostupanjsku presudu i, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., protiv optuženika Z. K., M. M. i I. R. odbiti optužbu da bi počinili kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. kako im je ono izmijenjenom optužnicom bilo stavljeno na teret te, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, kako je i presuđeno pod točkom I. izreke, zbog čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna (točka II. izreke).

 

Zagreb, 5. srpnja 2017.