Broj: Kž 182/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika Ž. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2014. broj K-96/14., u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik Ž. K. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u svezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno je da troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Na temelju članka 158. stavaka 1. i 3. ZKP/08. oštećeni D.-M. G. i T. P. upućeni su da imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08.

 

Žalba je osnovana.

 

Opravdano državni odvjetnik u žalbi upire da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

 

U ovom postupku nije sporno da je oštećenik D.-M. G. otvorio vrata svoga stana i pustio da uđu dvije osobe koje su mu naredile da legne na pod, a jedna od njih mu je plastičnim vezicama vezala ruke i noge, nakon čega je otišla u drugu sobu i vezala oštećenicu T. P. Također, nije sporno da je nakon vezivanja oštećenih došlo do fizičkog sukoba između oštećenika D.-M. G. i osoba koje su ušle stan i da je tom prilikom oštećenik ozlijeđen.

 

Prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je optuženik Ž. K. počinitelj terećenog mu kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Taj zaključak temelji na izostanku materijalnih tragova, upitnoj dokaznoj snazi zapisnika o prepoznavanju optuženika od strane oštećenih, kao i ocjeni nedosljednosti iskaza oštećenika D.-M. G. te iskaza ispitanih svjedoka koje je podveo pod nazivnik „kvartovske priče“. Osim toga, ne nalazi dokazanim ni da bi tom prilikom bila upotrijebljena sila odnosno prijetnja na štetu oštećenika s ciljem pribavljanja materijalne koristi.

 

Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao i dao potrebnu važnost iskazu svjedoka A. M. Naime, svjedok A. M. je opisao kako je od svog šogora V. V. čuo za inkriminirani događaj, odnosno za pokušaj razbojništva u stanu oštećenika D.-M. G., što mu je oštećenik potom u razgovoru i potvrdio. Nakon toga, u ljeto 2012., svjedok M. M. ga je pozvao u parkić u ..., gdje se upoznao s optuženikom Ž. K. Tom prilikom su svjedok M. M. i optuženik pušili joint, a svjedok M. M. je svjedoku A. M. rekao da je on poslao optuženika Ž. K. u stan oštećenika da ga odradi zbog novaca, pokazujući upravo na optuženika. Sam optuženik Ž. K. mu je tada rekao da je oštećenik D.-M. G. lud, da nije normalan, da su mu držali pištolje na glavi, a da im oštećenik nije dao novce. Svjedok A. M. je potom ispričao oštećeniku D.-M. G. koji je došao kod njega u stan i na njegovom Facebook profilu pretražio popis prijatelja te odmah prepoznao optuženika Ž. K. kao počinitelja. Taj iskaz svjedoka A. M. u cijelosti je potvrdio oštećenik D.-M. G., koji je naveo kako nije znao tko je počinio kazneno djelo pokušaja razbojništva u njegovom stanu, sve dok nije prvo čuo od svjedoka A. M. da je od svjedoka M. M. čuo za taj događaj, da bi mu potom ispričao kako je s njim i optuženikom bio u parku te je jasno pokazao na optuženika kao na jednog od počinitelja ovog kaznenog djela, a optuženik je to njemu tada i potvrdio. Zatim je opisao da ga je prepoznao i na popisu prijatelja sa Facebook profila svjedoka A. M. Ovaj iskaz potvrđen je i iskazom oštećenice T. P. koja pak navodi da je oštećenik o počinitelju saznao upravo na ovaj način, od svjedoka A. M.

 

U tijeku postupka je ispitan svjedok M. M. koji je naveo da poznaje i optuženika Ž. K. i oštećenika D.-M. G., međutim da mu je optuženik jednom prilikom predložio da izvrše provalu u stan oštećenika, što je on odbio, ali da mu je nakon toga optuženik pričao kako je s još jednom osobom bio u stanu oštećenika radi otimanja droge, a da nije uspio u tome jer ga je oštećenik naganjao po cesti. Dodao je kako mu je optuženik poslije prijetio da mora šutjeti o tom događaju i da pazi što priča jer će proći kao oštećenik.

 

Analizirajući iskaze svjedoka A. M. i svjedoka M. M. proizlazi da obojica upućuju na optuženika kao počinitelja, pri čemu bi motiv počinjenja bio novac, odnosno droga jer je bilo poznato kako oštećenik „dila drogu“ i ima novaca. Osim toga, treba imati i na umu da je oštećenica T. P. jasno opisala osobu optuženika te ostala dosljedna u svom iskazu i na raspravi, na što s pravom upire u žalbi državni odvjetnik, kao i da ga je prepoznala prilikom obavljanja dokazne radnje u policiji, neovisno o tome što je od samog inkriminiranog događaja prošlo godinu dana i devet mjeseci, a toj činjenici prvostupanjski sud ne daje nikakvu dokaznu snagu. Dapače, smatra da je njezino prepoznavanje moglo biti kontaminirano činjenicom da je oštećenik isprintao sliku s Facebook-a, iako je sama oštećenica navela kako sliku nije vidjela i da inače ne koristi kompjuter oštećenika. Važnost te činjenice, za sada, ne dovodi u sumnju ni okolnost što oštećenik, iako je optuženika putem Facebook mreže prepoznao, nije ga mogao prepoznati prilikom obavljanja te dokazne radnje, unatoč tome je dao opis počinitelja koji bi se mogao podudarati s optuženikovim opisom.

 

Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o „kvartovskim pričama“, budući da iz iskaza svjedoka A. M. i svjedoka M. M. jasno proizlazi da imaju osobna saznanja o samom terećenom događaju, dok je oštećenica T. P. prilikom obavljanja dokazne radnje prepoznavanja sa sigurnošću prepoznala optuženika kao počinitelja terećenog mu kaznenog djela, detaljno ga opisala, a kod svog iskaza je ostala i na raspravi, potvrđujući da se radi o optuženiku.

 

Konačno, ne može se prihvatiti niti zaključak prvostupanjskog suda da prilikom počinjenja kaznenog djela nije uporabljena sila, odnosno prijetnja, osobito ako se uzme u obzir da su oštećeniku D.-M. G. zapovijedili da legne na pod uz prijetnju predmeta nalik pištolju, nakon čega su mu vezali plastičnim vezicama ruke i noge, a onda su vezali i oštećenicu T. P. (na mjestu događaja pronađene su plastične vezice), pa nije jasno smatra li prvostupanjski sud da su to oštećenici napravili dobrovoljno ili pak smatra li da ni ta činjenica nije dokazana.

 

Prema tome, žalbenim navodima državnog odvjetnika dovedeni su u sumnju razlozi prvostupanjskog suda o nedokazanosti kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. stavljenog na teret optuženiku Ž. K., zbog čega je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

 

Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U ponovljenom postupku sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz i obranu optuženika koji sam navodi da je „krivac“ za ovaj događaj svjedok M. M. koji mu je to sve namjestio, s posebnim osvrtom na važnost iskaza svjedoka A. M. i svjedoka M. M., kao i iskaz te dokaznu radnju prepoznavanja optuženika od strane oštećenice T. P., te zatim analizirati sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sve kako bi se moglo provesti njihovo pravilno vrednovanje, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti, vodeći računa o tome da iz izreke činjeničnog opisa kaznenog djela stavljenog na teret optuženiku moraju biti navedeni svi elementi kaznenog djela pa tako i vrijeme njegovog počinjenja.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 6. srpnja 2017.