Broj: Kžm 17/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Dražena Tripala kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. H. zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2017. broj Kvm-1/17, u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba os. F. H. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) preinačene su u odluci o kazni: pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2015. broj Kzm-10/14, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. rujna 2015. broj Kžm-20/15 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. veljače 2016. broj III Kž-5/15 kojom je F. H. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju tridesetdvije godine zbog kaznenih djela iz čl. 91. toč. 3 i dr. KZ/97 i pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 1. veljače 2016. broj KO-493/15 i Županijskog suda u Varaždinu od 11. listopada 2016. broj Kž-393/16 kojom je F. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), te su uzete kao utvrđene kazne zatvora iz navedenih presuda i na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 F. H. je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju tridesettri godine u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. siječnja 2012. nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđenik putem branitelja N. G., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže jedinstvene kazne zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik upire na dio odredbe čl. 51. st. 2. KZ/11 koji određuje da jedinstvena kazna zatvora ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, prigovara da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora „u svega šest mjeseci kraćem od zbira pojedinačnih kazni“ te smatra da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je osuđeniku ispravno odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora cijeneći sve one olakotne i otegotne okolnosti utvrđene pri izricanju jedinstvenih kazni zatvora u pravomoćnim presudama te imajući na umu odredbu čl. 51. st. 2. KZ/11. To znači da jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od najviše pojedinačno utvrđene kazne, dakle veća od kazne dugotrajnog zatvora 32 godine i ne smije prijeći zbir pojedinačnih kazni koji iznosi 33 godine i 6 mjeseci. Pri tome valja imati na umu da se prema čl. 46. st. 3. KZ/11 kazna dugotrajnog zatvora izriče samo na pune godine pa nema ni zakonskih uvjeta za blažu osudu od one iz pobijane presude.

Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s odredbama čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. srpnja 2017.