Broj: Kž 341/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. G., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 24. svibnja 2017. broj Ik I-204/17, u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika Z. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju čl. 157. st. 1.  Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13; dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi s čl. 59. KZ/11 prijedlog zatvorenika Z. G. za uvjetni otpust odbijen je kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik bez naznake žalbenih osnova s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine (ustvari preinači) i prihvati prijedlog za uvjetni otpust.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik u žalbi izražava kajanje zbog svojeg kriminalnog ponašanja za koje navodi da je rezultat utjecaja lošeg društva, prigovara duljini trajanja kaznenog postupka koji se protiv njega vodi, objašnjava okolnosti pod kojima je došlo do stegovnog kažnjavanja i prikazom svih ocjena kojima je ocijenjen tijekom izdržavanja kazne te smatra da je "zatvor pozitivno utjecao" na njega i da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust.

Protivno navodima iz žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog za uvjetni otpust, uz ocjenu kako do sada izdržana kazna zatvora nije u potpunosti ostvarila svrhu kažnjavanja, dakle da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 59. st. 2. KZ/11.

Naime, opravdano je sud prvog stupnja odbio prijedlog za uvjetni otpust podnesen po zatvoreniku  rukovodeći se izviješćem Kaznionice u T. iz kojeg su razvidne oscilacije u ponašanju zatvorenika tijekom izdržavanja kazne (stegovno kažnjen u studenom 2016.), višekratno je osuđivan i protiv njega je u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 počinjenog nakon kaznenog djela zbog kojeg izdržava kaznu. Stoga je osnovano prihvaćeno mišljenje kaznionice da još nema dostatnih pokazatelja o pozitivnim učincima izvršavanja kazne zatvora glede promjene zatvorenikova odnosa prema kriminalnom ponašanju.

Slijedom navedenog, kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2017.