Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Kž-Us 101/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Lidiji Grubić Radaković u kaznenom predmetu protiv okr. S. J. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 328 st. 1 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu. KZ/11) odlučujući o žalbi okr. S. I. podnesenoj protiv rješenja suca istrage Županijskog suda Zagrebu od 13. travnja 2017 godine br. Kir-t-Us-258/17, dana 7. srpnja 2017 godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. S. I. kao neosnovana.
Obrazloženje
Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 11 st. 1 a Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK) određena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom na način da se zabranjuje okr. S. I. da otuđi ili optereti suvlasnički dio na nekretnini upisnoj u knjigu položenih ugovora K. broj poduloška 4372 z.k. ul. 1, u naravi stan na drugom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i lođe u ukupnoj površini od 53,48 m2 u stambenoj zgradi, sagrađenoj na čest br. 665, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu.
Ova privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske i u skladu s odredbom čl. 15 st. 1 ZPOIK može trajati najdulje dvije godine od dana kada je mjera određena ako ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz čl. 2 st. 2 ZPOIK, dok u skladu s odredbom čl. 16 ZPOIK može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u kaznenom postupku postala pravomoćna.
Protiv ovog rješenja podnio je žalbu okr. S. I. po branitelju T. G. odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 i st. 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08), povrede iz čl. 28 i čl. 29 st. 1 Ustava RH i čl. 1 st. 2 Protokola br. 1 uz Konvenciju, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbije prijedlog za određivanje privremen mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, s tvrdnjom da obrazloženje rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Naprotiv, u rješenju koji se odnosi na zabranu otuđenja i opterećenja nekretnine, vrlo detaljno je obrazloženo na temelju kojih dokaza priloženih uz opširno i precizno obrazloženje rješenja o provođenju istrage, proizlazi osnovana sumnja da je okr. S. I. počinio kaznena djela iz čl. 246 st. 1 i 2 KZ/11 i čl. 256 st. 1 KZ/11, a sve u vezi čl. 51 st. 1 KZ/11. Pritom pojam osnovane sumnje sasvim sigurno ne implicira krivnju koja mora biti utvrđena pravomoćnom presudom, kako se to promašeno tvrdi u žalbi, pa stoga ni u tom dijelu žalba nije osnovana.
Nadalje, po odredbi čl. 12 st. 1 ZPOIK u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano, ako privremena mjera ne bude određena. Stoga je sasvim nebitno, da okrivljenik nije ranije imao namjeru otuđiti ili opteretiti nekretninu, kako se to neosnovano ističe u žalbi, budući da ta činjenica ne daje jamstvo da nekretnina kao zalog tražbine ne bude otuđena ili opterećena za vrijeme trajanja postupka. Konačno, privremenost trajanja mjere određuje čl. 15 st. 1 ZPOIK koji propisuje da ona može trajati najdulje dvije godine od dana kada je mjera određena ako ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz čl. 2 st. 2 ZPOIK, dok u skladu s odredbom čl. 16 ZPOIK može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u kaznenom postupku postala pravomoćna. Također se u odnosu na žalbu okrivljenika, ističe da su modaliteti privremenog osiguranja mogućnosti naplate tražbine predviđeni u čl. 11 st. 1 alineje od a do g ZPOIK, vezani isključivo za pribavljanje protupravne imovinske koristi ili nanošenja štete počinjenjem kaznenog djela, pa nekretnina na kojoj se izvršava privremena mjera osiguranja, sama za sebe ne mora biti posljedica kaznenog djela, kako se to sasvim neosnovano ističe u žalbi okrivljenika.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494 st. 4 ZKP/08, nije našao da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, niti da postoji povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, a također da bi bio povrijeđen zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/98 žalba okr. S. I. odbijena kao neosnovana, zbog čega je riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 7. srpnja 2017 godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.