Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 337/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 337/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. R., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika trgovačkog društva A. d.d. u stečaju, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. travnja 2017. godine, br. Kv-I-21/17 (Kov-147/14), u sjednici održanoj 12. srpnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika trgovačkog društva A. d.d. u stečaju.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 5. travnja 2017. godine, br. Kv-I-21/17 (Kov-147/14), je na temelju čl. 564. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) obustavio postupak za opoziv uvjetne osude izrečene presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-147/14 od 19. siječnja 2015. godine, a koja je postala pravomoćna i izvršna istog dana i kojom je os. V. R. radi kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ukoliko optuženik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo, a na temelju čl. 56. st. 4. u vezi čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 pod posebnom obvezom da u roku od jedne (1) godine od pravomoćnosti presude naknadi štetu društvu A. d.d.  u ukupnom iznosu od 264.439,56 kn.

 

Protiv tog rješenja žali se oštećenik po opunomoćeniku Z. G., odvjetnici iz Z. i predlaže da se pobijano rješenje preinači i donese odluka o opozivu uvjetne osude, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

U pravu je prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju protekao rok za opoziv uvjetne osude, zbog neizvršavanja posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

 

Naime, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. V. R. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i dr., te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci i na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci na koju je isti osuđen neće izvršiti, ukoliko osuđenik u roku od tri (3) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 56. st. 4. u svezi čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 osuđeniku je izrečena posebna obveza da u roku od jedne (1) godine od pravomoćnosti presude naknadi štetu društvu A. d.d. u ukupnom iznosu od 264.439,56 kn.

 

Navedena presuda je postala pravomoćna i izvršna dana 19. siječnja 2015. godine, a krajnji rok za opoziv uvjetne osude prema čl. 58. st. 8. KZ/11 je protekao 19. siječnja 2017. godine, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

Pravilno se pobijano rješenje poziva na čl. 58. st. 5. KZ/11 koji propisuje da se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11, dok je odredbom čl. 58. st. 8. KZ/11 propisano da se u slučaju iz st. 5. tog članka, uvjetna osuda ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveze iz čl. 62. KZ/11.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno obustavio postupak za opoziv uvjetne osude i takav zaključak nije žalbenim navodima doveden u dvojbu pozivanjem na razlog što je oštećenik u roku podnio zahtjev za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11.

 

Pozivanje na raniju odluku ovog suda br. I Kž-663/16 donesenu u ovom postupku je neutemeljeno, jer je u vrijeme njezina donošenja rok za opoziv uvjetne osude još tekao, a posve je promašeno polemiziranje sa rokovima predviđenim u zakonu, jer sudovi ne mogu produljivati rokove koji su kao prekluzivni određeni u tom zakonu.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. srpnja 2017.

Copyright © Ante Borić