Broj: Kž 207/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić, Ranka Marijana, Senke Klarić-Baranović i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. O. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 90 u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. O. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 25. listopada 2013. broj K-13/11, ispravljene rješenjem istog suda od 26. svibnja 2017. broj K-13/11, u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,  u prisutnosti opt. M. O. i branitelja opt. M. O., odvjetnika O. K., u javnom dijelu sjednice,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se izriče:

 

Na temelju članka 353. točke 6. ZKP/97., protiv

 

opt. R. P. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

 

opt. G. B. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

 

opt. Z. Ž. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

 

opt. D. P. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i

 

opt. I. (I.) L. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

2.) 6. srpnja 2008. godine oko 05,00 sati u Đ., ispred ulaza u ugostiteljski objekt ,,C.", tijekom fizičkog obračuna u kojem su s jedne strane sudjelovali 1. optuženik M. O. i 6. optuženik I. L. te s druge strane 2. optuženik R. P., 3. optuženik G. B., 4. optuženik Z. Ž., 5. optuženik D. P. i D. K., 1. optuženik M. O. iz pištolja marke ,,C." model …, call. 7,6 mm, ispalio hitac u glavu D. K., od kojeg hica je D. K. zadobio ustrijelnu ranu glave što je prouzročilo multifragmentarnu frakturu frontalne kosti i desne parijetalne kosti uz brojne koštane fragmente u desnom frontalnom i parijetalnom režnju te hemoragijsku kontuziju uz strijelni kanal, traumatološki šok te edem mozga, koje povrede su teške i po život opasne,

 

dakle, da bi opt. R. P., opt. G. B., opt. Z. Ž., opt. D. P. i opt. I. L. sudjelovali u tučnjavi koja je imala za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe,

 

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv života i tijela, sudjelovanjem u tučnjavi iz članka 103. stavka 1. KZ/97.

 

Žalba državnog odvjetnika u tom dijelu je bespredmetna.

 

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. M. O., preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu te se izriče

 

Na temelju članka 354. točke 1. ZKP/97

 

opt. M. O. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. st. 1. KZ/11.

 

Uslijed ove odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na ovo kazneno djelo je bespredmetna.

 

Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na to kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

III. Uslijed odluke pod II., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju kao utvrđene, na temelju čl. 90. uz primjenu čl. 33. st. 2. i čl. 57. st. 1. i 4. toč. d) KZ/97, kazna zatvora u trajanju od tri godine za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu D. K., a za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu ošt. R. P. kazna zatvora u trajanju od dvije godine te se opt. M. O. uz primjenu članka 60. stavka 1. i 2. točke c) KZ/97 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu se na temelju članka 63. stavka 1. KZ/97 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. srpnja 2008. do 12. prosinca 2008.

 

IV. U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. O. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Varaždinu presudom od 25. listopada 2013. broj K-13/11, ispravljenom rješenjem istog suda od 26. svibnja 2017. broj K-13/11, proglasio je krivim opt. M. O. zbog dva kaznena djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u vezi čl. 33. st. 1. KZ/97 te kaznenog djela protiv opće sigurnosti, dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11). Na temelju čl. 90. uz primjenu čl. 33. st. 1. i 2. i čl. 57. st. 1. i 4. toč. d) KZ/97 optuženiku je za kazneno djelo ubojstva u pokušaju učinjenog na štetu D. K., utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine, a uz primjenu istih zakonskih propisa za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu R. P., kazna zatvora u trajanju od dvije (2) godine, te za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, pa je opt. M. O. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i deset (10) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme uhićenja te boravka u pritvoru od 6. srpnja 2008. godine do 12. prosinca 2008. godine.

 

Na temelju čl. 122. st. 4. u vezi čl. 119. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn te nužnih izdataka oštećenika, kao i nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika, dok se u preostalom dijelu oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

Optuženici R. P., G. B., Z. Ž., D. P. i I. (I.) L., oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv života i tijela, sudjelovanjem u tučnjavi iz čl. 103. st. 1. KZ/97.

 

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/97 te nužni izdaci 2-6 optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio pobijane presude te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na opt. M. O. preinači na način da mu se utvrde strože pojedinačne kazne i slijedom toga, izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora, a u odnosu na ostale optuženike ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Optuženik M. O. žali se po branitelju P. L., odvjetniku iz B. i osobno (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe za sva kaznena djela ili podredno preinači u odluci o kazni i da mu se utvrde pojedinačne blaže kazne te blaža jedinstvena kazna. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

Optuženik je osobno podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. M. O. i njegova branitelja, odvjetnika O. K., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti je bila uredno iskazana.

 

Žalba državnog odvjetnika je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana, dok je žalba opt. M. O. djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude

 

Optuženik M. O. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom.

 

U žalbenim razlozima taj žalbeni osnov isprepliće sa žalbenim osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, a oni koje je dao, da su nerazumljivi.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za sva svoja utvrđenja dao opširne i razumljive razloge, a ono što nije utvrdio nije bio niti dužan obrazlagati, a posebno se nije trebao osvrtati na završni govor branitelja koji je branitelj priložio u pisanom obliku, tvrdeći u žalbi da to još nije nikada zabilježeno.

 

Prilikom obrazlaganja presude, prvostupanjski sud u smislu čl. 359. st. 7. ZKP/97 treba navesti činjenice koje stranke nisu osporile, a zatim izložiti iz kojih razloga je sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, što je sve prvostupanjski sud i učinio, pa stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 na koju opt. O. ukazuje u žalbi.

 

Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opt. O. ističe da sud nije trebao vjerovati ostalim optuženicima i ošt. K., te da je pogrešno tumačio provedena vještačenja.

 

Suglasnost u iskazima ostalih optuženika i ošt. K., opt. O. nastoji učiniti neuvjerljivima tvrdnjom da su imali vremena za dogovor, 20 – 30 minuta, do dolaska policije što je posve neživotno i neuvjerljivo kada se ima u vidu da je ošt. K. pogođen u glavu te da su ispaljena još dva hica. U takvoj situaciji kada se pomaže ošt. K., zove i čeka hitna pomoć te policija, teško je za očekivati da bi se ostali optuženici dogovarali, a pogotovo za to nije bio sposoban ošt. K..

 

Osim toga, ti iskazi su potvrđeni i ostalim provedenim dokazima, iskazom svjedoka Z. F. te provedenim vještačenjima. Ostali saslušani svjedoci na koje se poziva žalba opt. O. nisu vidjeli detalje cijelog događaja, niti su iskazivali u prilog njegove obrane.

 

Svjedok M. govori o prethodnom naguravanju, svjedok P. da je L. nekoga tukao, svjedok Š. nije vidio niti je mogao vidjeti što se događa, pa nema neposrednih saznanja, a svjedok M. J. govori o tuči između opt. O. i P., time da je prethodno bilo naguravanja.

 

Prema tome, nitko od ovih svjedoka na koje se poziva žalba ne potvrđuje obranu opt. O. da je prethodno bio tučen, da je stoga postupao u nužnoj obrani ili eventualno u prekoračenju nužne obrane.

 

Na temelju obrana optuženika P., B., Ž. i P., te iskaza ošt. K., osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je prilikom njihova dolaska pred ugostiteljski objekt C. došlo do naguravanja između O. i L. s jedne strane i P. i K. s druge strane, nakon čega su se P. i B. progurali u objekt i nakon čega se ubrzo čuo pucanj. Optuženik O. je pucao u ošt. K., a zatim pištolj usmjerio prema P., koji je u međuvremenu izašao van i uspio oteti pištolj time da je opt. O. prije toga ispalio još dva hica u njegovom pravcu. Tek nakon toga kada je opt. O. oduzet pištolj, došlo je do zadavanja udaraca i prema utvrđenju prvostupanjskog suda tada je opt. O. zadobio ozljede koje su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji.

 

Oštećenik K. je iskazao i da je opt. O. otišao po pištolj u vozilo, što je potvrdio i opt. Ž. navodeći da ga je vidio da se udaljava, pa prvostupanjski sud nije prihvatio njegovu obranu da mu je pištolj bio u okopojasnoj torbici, koja se slučajno otvorila i pištolj ispao pa ga je uzeo nesvjestan da se radi o pištolju i njime se branio, pa je na taj način došlo do opalenja i to u zamahivanju prema glavi jednog od napadača.

 

Takva verzija opt. O. je isključena vještačenjem torbice, kojim je utvrđeno da je patent zatvarač u funkcionalnom stanju. U torbici nisu pronađeni niti tragovi ulja na naftnoj osnovi, iako su nađeni na vrhu cijevi pištolja, što je protivno žalbenim navodima kojima se daje vlastita interpretacija vještačkog nalaza, čime isti nije s uspjehom osporen.

 

Sve provedene dokaze prvostupanjski sud cijeni u njihovoj ukupnosti i nakon toga donosi zaključak o redoslijedu događanja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i koji žalbenim navodima nije s uspjehom osporen tvrdnjom da se nalazi i mišljenja vještaka pogrešno tumače.

 

U tijeku postupka je provedena i djelomična rekonstrukcija na licu mjesta, uz sudjelovanje balističkog vještaka koji je u cijelosti potvrdio iskaz ostalih optuženika posebno opt. B. za kojeg je utvrđeno da je s pozicije na kojoj je stajao mogao vidjeti položaj O. i K.. Vještačenjem su potvrđeni i međusobni položaji optuženika i oštećenika što je dozvolio i sudsko-medicinski vještak prof. dr. J. Š..

 

Neosnovano se žalbom nastoje osporiti navedeni nalazi, posebno u odnosu na položaj optuženika i oštećenika, pozivanjem na tragove barutnih čestica nađenih na rukama ostalih optuženika te ošt. K..

 

Naime, balistički vještak je već u odgovoru na pitanje obrane opt. O., u dopuni nalaza i mišljenja, dao vrlo opširno obrazloženje o mogućnosti dospijeća nesagorjelih ili djelomično sagorjelih čestica baruta na šake oštećenika i drugih osoba. Naveo je da prisustvo tih čestica na šakama ošt. K. ne mora značiti da je bio u dodiru s oružjem ili se nalazio u blizini osobe koja je izvršila ispaljivanje hica, već prisustvo tih čestica također može nastati dodirom sa nekom drugom osobom koja ima prisustvo barutnih čestica, što znači u konkretnom slučaju pružanjem pomoći istome.

 

U odnosu na druge osobe, vještak navodi da prisustvo tih čestica baruta na šakama ukazuje da je osoba ili pucala iz vatrenog oružja ili dirala vatreno oružje nakon pucanja ili je bila u blizini osobe koja je pucala ili je bila u dodiru s osobom koja ima na sebi prisustvo čestica baruta, što sve niti na koji način ne potvrđuje obranu opt. O. koju prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio.

 

U cilju osnaživanja svoje verzije događaja, neosnovano se opt. O. poziva na trag barutne gareži i oštećenje nađeno na zidu ugostiteljskog objekta, s obzirom da je nakon provedene rekonstrukcije, balistički vještak potvrdio navode optuženika P. i B. navodeći da je moguće da je na zidu tj. u području oštećenja konstatiranog u zapisniku o očevidu, skici lica mjesta i fotodokumentaciji br. 6, ostalo prisustvo tragova barutne gareži te da zrno rikošetira i završi na ulaznim vratima u lokalu (oštećenje br. 7).

 

Iako vještak dozvoljava i verziju koju je pokazao opt. O., osnovano ju prvostupanjski sud ne prihvaća, s obzirom na sve provedene dokaze.

 

Da je između optuženika O. i P. došlo do otimanja za pištolj potvrđeno je i nalazom zaglavljene čahure u pištolju te otiskom kažiprsta lijeve ruke opt. P. na gornjoj lijevoj strani pištolja, na navlaci, čime je i dodatno potvrđen redoslijed događanja dan po ostalim optuženicima i ošt. K., što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

 

Neosnovana je žalba i u dijelu gdje opt. O. navodi da čak i guranje i koškanje te nasilni ulaz u ugostiteljski objekt predstavlja protupravan napad, pa da je opt. O. bila dozvoljena nužna obrana.

 

U provedenom postupku je utvrđeno da je došlo do naguravanja između opt. O. s jedne strane i B. i P. s druge strane međutim, ne može se prihvatiti da bi to bio protupravni napad na opt. O., niti je, kada bi se to i prihvatilo, upotreba pištolja bila prijeko potrebna za odbijanje tog napada, pogotovo kada su B. i P. već ušli u lokal. Takva obrana svakako ne bi bila razmjerna intenzitetu napada, pa se ne radi o postupanju u nužnoj obrani, niti njezinom prekoračenju. Osim toga, u tom trenutku kada B. i P. ulaze u lokal, opt. O. puca u ošt. K. koji u tom trenutku ne ulazi u lokal, niti na bilo koji način napada opt. O..

 

Iz navedenih razloga te razloga iz pobijane presude, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je opt. O. ostvario kaznena djela ubojstva u pokušaju za koja je proglašen krivim, pa stoga činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno utvrđeno.

 

Međutim, u pravu je žalba da u činjeničnom opisu pobijane presude nisu opisani bitni elementi kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom.

 

Kod osnovnog kaznenog djela (čl. 215. st. 1. KZ/11) počinitelj nekom općeopasnom radnjom ili sredstvom izaziva opasnost za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega, a djelo mora ostvariti s izravnom ili neizravnom namjerom, odnosno počinitelj mora biti svjestan opće opasnosti sredstva ili radnje te da može doći do ugrožavanja ljudi ili imovine.

 

Radi se o bitnim obilježjima kaznenog djela koja moraju proizlaziti iz činjeničnog opisa, što ovdje nije slučaj.

 

Naime, u činjeničnom opisu pobijane presude navedeno je da je "I-opt. M. O. iz pištolja marke C., model … call. 7,6 mm, s ciljem usmrćenja D. K. i 2.-opt. R. P., a svjestan da se u njegovoj neposrednoj blizini nalaze 6.-opt. I. L., 4.-opt. Z. Ž., 3.-opt. G. B. i 5.-opt. D. P. te na maloj udaljenosti i gosti ugostiteljskog objekta, ispalio hitac u glavu D. K. …".

 

U. tako koncipiranom činjeničnom opisu izostao je opis subjektivnog elementa kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11 te opis temeljne posljedice djela, izazivanja opće opasnosti za život osoba koje se navode u činjeničnom opisu.

 

S obzirom na navedeno, prihvaćena je žalba opt. O. u tom dijelu i odlučeno kao u toč. II. izreke, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika u odnosu na ovo kazneno djelo zbog odluke o kazni, bespredmetna.

 

Upravo zbog ovako manjkavog činjeničnog opisa, ovaj drugostupanjski sud kod donošenja oslobađajuće presude, nije bio u mogućnosti činjenični opis unijeti u izreku drugostupanjske presude.

 

S obzirom da je opt. O. oslobođen od optužbe za jedno kazneno djelo, trebalo mu je odmjeriti i novu jedinstvenu kaznu zatvora.

 

Pri tome je ovaj drugostupanjski sud prihvatio utvrđene kazne zatvora za kaznena djela ubojstva u pokušaju po prvostupanjskom sudu nalazeći da su sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne pravilno utvrđene i adekvatno ocijenjene.

 

Kao olakotne okolnosti optuženiku je cijenjena smanjena ubrojivost u manjem stupnju, korektno držanje tijekom ovog kaznenog postupka, protek vremena od počinjenja djela kao i činjenicu da u međuvremenu nije osuđivan, da je sudionik Domovinskog rata, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, da mu je jedno dijete teško bolesno, a i supruga je teški bolesnik, a kao otegotno raniju osuđivanost zbog krivotvorenja isprava te pokušaja teške tjelesne ozljede, te imajući u vidu da ranjavanje kod ošt. K. nije ostavilo teške i trajne posljedice, kao i činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju, prvostupanjski sud je optuženiku utvrdio adekvatne kaznene sankcije.

 

Podnoseći žalbu zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da su pojedinačne kazne zatvora preblage, kao i jedinstvena kazna i da su olakotne okolnosti precijenjene. Navodi da optuženik nije iskazao žaljenje niti kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, te odgovornost nastoji prebaciti na druge osobe, a sebe prikazati kao žrtvu, što pokazuje da je nekritičan prema predmetnom događaju. Smatra da su posljedice na K. evidentne, jer se radi o izuzetno traumatičnom događaju. Stoga smatra da sama činjenica da su djela ubojstva ostala u pokušaju, ne može rezultirati ublažavanjem kazne, posebno pored iskazane upornosti za lišenjem života dvije osobe. K tome, pri utvrđivanju kazne za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11, sud nije vodio dovoljno računa da je ponašanjem optuženika bio ugrožen život većeg broja osoba.

 

Optuženik O., pak, ukazuje na doprinos ošt. K. cijelom događaju, kao i na povrede koje je on sam tada zadobio.

 

Sve navedene okolnosti koje se navode u žalbama stranaka već su cijenjene prilikom donošenja odluke o kazni ili nisu takvog značaja da bi trebale rezultirati strožim utvrđenim kaznama, ali niti blažima. Međutim, kako je optuženik oslobođen od optužbe za jedno kazneno djelo, izrečena jedinstvena kazna zatvora sada je blaža od one izrečene po prvostupanjskom sudu. Izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvarit će se svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije pa je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude

 

U odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je nastupila zastara kaznenog progona.

 

Za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 103. st. 1. KZ/97 propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine.

 

Prema čl. 19. st. 1. al. 6. KZ/97 zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna, nastupa nakon proteka tri godine od njegova počinjenja, a u smislu čl. 20. st. 6. KZ/97, u svakom slučaju nakon proteka dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određeno za zastaru kaznenog progona.

 

S obzirom da je u konkretnom slučaju kazneno djelo iz čl. 103. st. 1. KZ/97 počinjeno 6. srpnja 2008. godine, apsolutna zastara kaznenog progona po tom bi zakonu nastupila 6. srpnja 2014. godine. Međutim, iako ni KZ/11 ne produljuje zastarni rok za "ostala kaznena djela" zaprijećene kazne do jedne godine, u koje spada i ovo kazneno djelo, u konkretnom slučaju treba primijeniti novi Kazneni zakon i utvrditi da je zastara kaznenog progona nastupila 6. srpnja 2016.

 

To zato, što zastara kaznenog progona nije nastupila do stupanja na snagu novog KZ/11, pa se u slučaju promijenjenih zastarnih rokova primjenjuje novi KZ, sukladno čl. 86. KZ/11, a novi KZ u čl. 81. st. 3. produljuje (mijenja) zastaru kaznenog progona za dvije godine ako je prije proteka roka iz čl. 81. st. 1. al. 6. (ovdje od 6 godina) donesena prvostupanjska presuda, a ovdje je donesena (donesena je 25. listopada 2013.).

 

S obzirom da je zastara negativna pretpostavka kažnjivosti na koju sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i protiv optuženika odbiti optužbu za inkriminirano kazneno djelo uslijed čega je žalba državnog odvjetnika u tom dijelu bespredmetna.

 

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 12. srpnja 2017.