Broj: Kž 349/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 5. lipnja 2017. broj Ik-I-176/17, u sjednici održanoj 12. srpnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. B., kao neosnovan.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli-Pola, rješenjem od 5. lipnja 2017. broj Ik-I-176/17, je na temelju čl. 59. KZ/11 i čl. 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 – pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11,125/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) otpustio na uvjetni otpust zatvorenika D. B. s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet (5) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, br. K-753/15, Kv-476/16 od 29. rujna 2016. godine, a koji uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora koji će dan biti određen posebnim nalogom, te koji traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen tj. do 11. rujna 2018. godine. Za boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika D. B. određuje se V..

Na temelju čl. 60. u vezi čl. 62. st. 2. toč. 5. i toč. 11. KZ/11 uvjetno otpuštenom osuđeniku D. B. određuju se posebne obveze redovitog javljanja Probacijskom uredu P.,  i to na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja, redovitog javljanja u P. P., i to na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja jednom mjesečno, redovitog javljanja radi odvikavanja od ovisnosti u Službu za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja u P. i to na način da se javi prvi radni dan nakon uvjetnog otpuštanja i da se potom redovito javlja.

Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik D. B. može promijeniti boravište određeno u ovom rješenju samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv ovog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da se, za sada, nisu stekli uvjeti iz čl. 59. KZ/11 za otpuštanje zatvorenika D. B. na uvjetni otpust.

Naime, unatoč tome što je prema izvješću Zatvora u P.-P. tijek izvršavanja zatvora ocijenjen kao "uspješan", jer zatvorenik ima korektan odnos prema službenicima i zatvorenicima, poštuje kućni red i motiviran je za rad, to još nije dovoljno za donošenje odluke o otpuštanje zatvorenika na uvjetni otpust.

Iz samog izvješća Zatvora proizlazi da je zatvorenik, kao ovisnik o drogi na supstitucijskoj terapiji i da je kriminalni povrat velik. Kada se navedeno poveže sa činjenicom višestruke osuđivanosti zatvorenika (12 puta) i zbog istovrsnih kaznenih djela, tada okolnosti zbog kojih se predlaže uvjetni otpust nemaju takav značaj koji mu daje prvostupanjski sud, posebno kada se ima u vidu da kazna ističe 11. rujna 2018. godine. U pravu je državni odvjetnik kada navodi i da je postpenalni prihvat zatvorenika dvojben, jer otac koji je izrazio spremnost da ga prihvati poslije izlaska na slobodu, nema za to objektivnih mogućnosti. Naime, otac je podstanar, živi od porodične mirovine od 1.000,00 kn, što nije dovoljno niti za zadovoljenje njegovih životnih potreba, a kamoli za pomoć sinu.

Dakle, cijeneći u smislu čl. 59. st. 2. KZ/11 ličnost zatvorenika, njegov prijašnji život i raniju višestruku osuđivanost, procjenu zatvora o izvjesnom kriminalnom povratu, za sada nije osnovano očekivati da zatvorenik više neće činiti kaznena djela što je i smisao otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust.

Stoga je zaključak prvostupanjskog suda za sada preuranjen, pa je iz navedenih razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2017.