Broj: Kž-Us 68/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda Meliti Božičević-Grbić  kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. M. U. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2017. broj Kir-t-Us-43/2017 dana 17. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe okr. M. U., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje u toč. II) izreke na način da se, na temelju čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, dodaje daljnje ograničenje trajanja privremene mjere osiguranja i određuje da će se privremena mjera osiguranja ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica.

II. Žalba okr. M. U. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 11. st. 1. toč. e) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK ), određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, nalogom Z. b. d.d. da bez odgode M. U. ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga M. U., uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima u visini od 160.000,00 kuna koja se nalaze na njegovom računu uz nalog istoj banci da bez odgode navedeni iznos s računa korisnika M. U. prenese na račun na koji se polažu privremeno oduzeta kunska sredstva kojima upravlja Ministarstvo državne imovine (toč. I). Pod toč. II) određeno je da ova privremena mjera, sukladno čl. 16.  ZOPOIK-a može trajati najdulje 60 dana  nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. ZOPOIK-a postala pravomoćna te pod toč. III) da se ova privremena mjera donosi u  korist Republike Hrvatske.

Protiv rješenja žalbu je podnio okr. M. U. putem branitelja K. A., odvjetnika iz O., "iz svih zakonskih razloga" s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu "na ponovni postupak i odlučivanje uz napomenu da se provedu predloženi dokazi".

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik smatra da pobijano rješenje nije osnovano jer da nema ni osnovane sumnje za učin terećenih djela, a da "zaplijenjeni iznos nikako nije iznos koji bi proizlazio iz nekog kaznenog djela" već prikupljena štednja od zakonitih prihoda tijekom godina.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito odlučio o određivanju privremene mjere prema čl. 11. ZOPOIK-a u vezi s čl. 77. KZ/11.

Naime, iz podrobnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da je sud prvog stupnja razmotrio argumente iz prijedloga za određivanje privremene mjere te utvrdio da rezultati izvida, dokumentacija PNUSKOK-a i posebne dokazne radnje ukazuju na osnovanu sumnju, kao dostatan stupanj vjerojatnosti, o zajedničkom kriminalnom djelovanju više okrivljenika, među kojima je i žalitelj, te učinu kaznenih djela kojima su sebi stekli imovinsku korist, žalitelj pomaganjem u utaji poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 256. st. 1. i 3. u svezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. i st. 2. KZ/11 i čl. 38. KZ/11 koja djelatnost je opisana pod toč. 2., 3. i 4. rješenja o provođenju istrage. Prema opisu radnji okrivljenik djeluje u okviru plana zločinačkog udruženja na način da u cilju osiguranja dogovornog podizanja novčanih sredstava pribavljenih opisanom kriminalnom djelatnošću ostalih okrivljenika osigurava prijevoz okr. N. D. s područja Republike Srbije i nazad te potreban smještaj i zaštitu te sudjeluje u podjeli imovinske koristi naznačene u opisima djela, ukupno najmanje 34.426.414,22 kune.

Nadalje, kako se sukladno čl. 12. st. 1. ZOPOIK-a opasnost od sprječavanja oduzimanja imovinske koristi pretpostavlja (str. 4 pobijanog rješenja) promašen je prigovor da nedostaju razlozi "za koje se smatra da se eventualno imovinska korist ostvarena kaznenim djelom neće moći uredno naplatiti", a budući da predmet osiguranja može biti svaka stvar ili pravo (imovina u smislu čl. 3. st. 1. toč. 2. ZOPOIK-a) koje može biti predmetom ovrhe, i nalazi se u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom počinitelja kaznenog djela ili povezane osobe, makar bila stečena i na zakonit način, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim upiranjem da je blokirana imovina zakonito stečena.

Konačno, ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, utvrđeno je da je na štetu okrivljenika povrijeđen zakon u dijelu odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja.

Kod donošenja odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja prvostupanjski sud je, pored roka iz čl. 16. st. 1. ZOPOIK-a navedenog u toč. II) izreke, propustio imati u vidu ograničenje trajanja ove privremene mjere po čl. 15. ZOPOIK-a. Ovo stoga što je pobijano rješenje doneseno istoga dana kada je i stavljen prijedlog za osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, istoga je dana doneseno i rješenje o provođenju istrage, pa je dakle prijedlog podnesen prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage, odnosno prije nego je kazneni postupak započeo, kako smisleno treba tumačiti zakonski termin potvrđivanja optužnice u smislu pokretanja postupka.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. i 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. srpnja 2017.