Broj: Kž-Us 70/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda Meliti Božičević-Grbić  kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2017. broj Kir-t-Us-43/2017, dana 17. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se djelomično žalba okr. M. V., preinačuje se pobijano rješenje u toč. III) izreke na način da se, na temelju čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, dodaje daljnje ograničenje trajanja privremene mjere osiguranja i određuje da će se privremena mjera osiguranja ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica.

 

II. U ostalom dijelu odbija se žalba okr. M. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 11. st. 1. toč. a) i b) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK) određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi:

 

- pod toč. I) zabrane M. V. da otuđi ili optereti vlasnički dio 1/1 na nekretnini označenoj kao kat. čest. 604, u naravi oranica B., površine 10033 m2, upisanoj u zk. ul. 1333, k.o. M., kod Općinskog suda u Vukovaru, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi  Općinskog suda u Vukovaru;

 

- pod toč. II) zabrane M. V. da otuđi ili optereti osobni automobil marke WOLKSWAGEN GOLF 2.0 TDI, godina proizvodnje 2008. broj šasije ..., registarske oznake ... uz upis zabrane otuđenja i opterećenja opisanog vozila u Evidenciju registriranih vozila kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU vukovarsko-srijemske i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji upisnik vodi Služba upisa Financijske agencije, Upisničko mjesto – Poslovna jedinica FINA V.;

 

- pod toč. III) rješenja sukladno čl. 16. ZOPOIK-a mjera može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. ZOPOIK-a postala pravomoćna;

 

- pod toč. IV) navedeno je da se mjera donosi u korist Republike Hrvatske.

 

Protiv rješenja žalbu je podnijela okr. M. V., putem branitelja M. V., odvjetnika iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Nije u pravu okrivljenica da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te da su odlučne činjenice nepotpuno i pogrešno utvrđene.

 

Protivno načelnoj tvrdnji o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je sudac istrage razmotrio prijedlog USKOK-a za određivanje privremene mjere i, kako se navodi u razlozima rješenja, zaključio da iz rezultata provedenih izvida, dokumentacije PNUSKOK-a te posebnih dokaznih radnji proizlazi osnovana sumnja o zajedničkom kriminalnom djelovanju više okrivljenika, među kojima je i žaliteljica, te učinu kaznenih djela kojima su sebi stekli imovinsku korist, žaliteljica pomaganjem u utaji poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 256. st. 1. i 3. u svezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. i st. 2. KZ/11 i čl. 38. KZ/11 kako joj se stavlja na teret pod toč. 2., 3. i 4. rješenja o provođenju istrage. Prema tome pobijano rješenje nema procesnih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati već sadrži dostatne, jasne i razumne razloge o odlučnim činjenicama pa tako i postojanju osnovane sumnje na učin kaznenih djela  kao pretpostavke za određivanje privremene mjere.

 

Nadalje, sukladno čl. 11. st. 1. ZOPOIK-a predlagatelj osiguranja je ovlašten i prije pokretanja kaznenog postupka predložiti osiguranje oduzimanja imovinske koristi bilo kojom privremenom mjerom kojom se postiže ta svrha, dok odredbe o izvidima kaznenih djela, poglavito čl. 206.i ZKP/08, nalaže državnom odvjetniku da bez odgode predlaže određivanja privremenih mjera osiguranja kada postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti te da je djelom stečena imovinska korist. Prema tome, okolnost da rješenje o provođenju istrage nije postalo pravomoćno nije  zakonska zapreka za određivanje privremenih mjera osiguranja pa neosnovano žaliteljica tvrdi da je rješenje preuranjeno.

 

Pravilno sud prvog stupnja u pobijanom rješenju navodi da "predmet osiguranja oduzimanja imovinske koristi može biti svaka stvar  ili pravo okrivljenika koje je podobno za ovrhu, a bez obzira na pravnu osnovu po kojoj je ista stečena", dakle makar bila stečena i na zakonit način, zbog čega je bez značaja i žalbeno isticanje da je automobil (toč. II) rješenja) kupljen iz vlastite dugogodišnje štednje okrivljenice odnosno "prije ostvarenja ikakve pretpostavljene protupravne imovinske koristi iz kaznenih djela opisanih u inkriminaciji".

 

Međutim, u pravu je žaliteljica da je trajanje privremene mjere trebalo ograničiti u smislu čl. 15. st. 1. ZOPIK-a budući da je prijedlog podnesen isti dan kada je doneseno i rješenje o provođenju istrage, koje stoga, po prirodi stvari, u tom trenutku nije ni moglo postati pravomoćno, dakle da kazneni postupak u trenutku podnošenja prijedloga nije započeo kako smisleno treba tumačiti zakonski termin potvrđivanja optužnice u smislu pokretanja postupka iz čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a.

 

Slijedom navedenog, nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. i 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 17. srpnja 2017.