Broj: Kž-Us 71/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda Meliti Božičević-Grbić  kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. D. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2017. broj Kir-t-Us-43/2017, dana 17. srpnja 2017.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe okr. D. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje u toč. II) izreke na način da se, na temelju čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem dodaje daljnje ograničenje trajanja privremene mjere osiguranja i određuje da će se privremena mjera osiguranja ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica.

II. Žalba okr. D. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 11. st. 1. toč. b) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK ), određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom D. V. da otuđi ili optereti osobni automobil „Audi A6 3.0 TDI“ godina proizvodnje 2009. broj šasije ..., registarske oznake ..., uz upis zabrane otuđenja i opterećenja tog vozila u Evidenciju registriranih vozila kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, PU vukovarsko-srijemske i Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima koji upisnik vodi Služba upisa Financijske agencije, Upisničko mjesto – Poslovna jedinica FINA V. (toč. I). Pod toč. II) određeno je da ova privremena mjera, sukladno čl. 16.  ZOPOIK-a može trajati najdulje 60 dana  nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. ZOPOIK-a postala pravomoćna te da se ova privremena mjera donosi u  korist Republike Hrvatske (toč. III).

Protiv rješenja žalbu je podnijela okr. D. V. putem branitelja R. Z., odvjetnika iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenica smatra da pobijano rješenje "nije osnovano niti zakonito" jer da rješenje o provođenju istrage "ne sadrži jasne niti određene i potpune razloge vezano uz osnovanu sumnju" na učin terećenog djela pa da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje buduće tražbine s osnova pribavljene imovinske koristi koju treba oduzeti te da je donošenjem rješenja "bez valjanog razloga…povrijeđeno pravo vlasništva koje je zaštićeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Ustavom Republike Hrvatske."

Suprotno prigovorima žaliteljice ispravno je sudac istrage zaključio o postojanju osnovane sumnje da je okr. D. V. zajedno sa ostalim okrivljenicima počinila kazneno djelo kojim je sudjelovala u podjeli nezakonito pribavljene imovinske koristi od najmanje 34.426.414,22 kune, odnosno da je za sebe ostvarila korist od najmanje 2.732.787,41 kuna, jer to proizlazi iz rezultata provedenih izvida i posebnih dokaznih radnji, na kojima se temelji i rješenje o provođenju istrage, a kako je podrobno argumentirano u pobijanom rješenju. Prema tome, USKOK kao predlagatelj osiguranja, jasno je naznačio iznos imovinske koristi u odnosu na koji je žaliteljica osnovano sumnjiva da ga je pribavila terećenim kaznenim djelima pa kako se opasnost od sprječavanja oduzimanja imovinske koristi pretpostavlja (čl. 12. st. 1. ZOPOIK-a) to je utemeljena i odluka o predmetnoj privremenoj  mjeri osiguranja oduzimanja imovinske koristi.

Nadalje, imajući na umu fazu postupka, da je protiv okrivljenice doneseno rješenje o provođenju istrage i da se privremena mjera osiguranja odnosi na pokretnu stvar, automobil "neznatne vrijednosti" (koje utvrđenje suda prvog stupnja ni žalba ne osporava) u odnosu na visinu pribavljene imovinske koristi za koju se okrivljenica tereti da je pribavila kaznenim djelima, zadiranje u njeno pravo na mirno uživanje vlasništva nije neproporcionalno cilju kojem mjera služi. Stoga je neosnovano smjeranje na povredu iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –Ispravak, 14/02. i 1/06.).

Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, utvrđeno je da je na štetu okrivljenice povrijeđen zakon u dijelu odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja.

Naime, kod donošenja odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja prvostupanjski sud je, pored roka iz čl. 16. st. 1. ZOPOIK-a navedenog u toč. II) izreke, propustio imati u vidu ograničenje trajanja ove privremene mjere po čl. 15. ZOPOIK-a. Ovo stoga što je pobijano rješenje doneseno istoga dana kada je i stavljen prijedlog za osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, istoga je dana doneseno i rješenje o provođenju istrage, pa je dakle prijedlog podnesen prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage, odnosno prije nego je kazneni postupak započeo, kako smisleno treba tumačiti zakonski termin potvrđivanja optužnice u smislu pokretanja postupka.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. i 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. srpnja 2017.