Broj: Kž-Us 72/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda Meliti Božičević-Grbić  kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. M. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2017. broj Kir-t-Us-43/2017, dana 17. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. U povodu žalbe okr. M. N., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijano rješenje u toč. III) izreke na način da se, na temelju čl. 15. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, dodaje daljnje ograničenje trajanja privremene mjere osiguranja i određuje da će se privremena mjera osiguranja ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica.

 

I. Prihvaća se djelomično žalba okr. M. N., ukida se pobijano rješenje pod toč. II) izreke i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. U ostalom dijelu se odbija žalba okr. M. N. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku, na temelju čl. 11. st. 1. toč. a) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK ), određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi

 

- pod toč. I), zabrane M. N. da otuđi ili optereti svoje vlasničke i suvlasničke dijelove na nekretninama opisanima u tom dijelu izreke, sve u naravi oranice, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel V. uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi spomenutog suda;

 

- pod toč. II), zabrane K. N. da otuđi ili optereti nekretnine opisanima u tom dijelu izreke, etažno vlasništvo apartmana i parkirnog mjesta, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela K., uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi spomenutog suda;

 

- pod toč. III), sukladno čl. 16. ZOPOIK-a mjera može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. ZOPOIK-a postala pravomoćna;

 

- pod toč. IV) određeno je da se mjera donosi u korist Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. M. N., putem braniteljice N. B., odvjetnice iz V., zbog "bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i prijedlog za određivanje privremene mjere odbije.

 

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je djelomično osnovana, a ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, utvrđeno je da je na štetu okrivljenika povrijeđen zakon u dijelu odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja.

 

Naime, kod donošenja odluke o vremenu trajanja privremene mjere osiguranja prvostupanjski sud je, pored roka iz čl. 16. st. 1. ZOPOIK-a navedenog u toč. III) izreke, propustio imati u vidu ograničenje trajanja ove privremene mjere po čl. 15. ZOPOIK-a. Ovo stoga što je pobijano rješenje doneseno istoga dana kada je i stavljen prijedlog za osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, istoga je dana doneseno i rješenje o provođenju istrage, pa je dakle prijedlog podnesen prije pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage, odnosno prije nego je kazneni postupak započeo, kako smisleno treba tumačiti zakonski termin potvrđivanja optužnice u smislu pokretanja postupka. Stoga je valjalo korigirati odluku o trajanju mjere kako je odlučeno pod toč. I. ovog rješenja.

 

Protivno žalbenim zamjerkama koje smjeraju na povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 pobijano rješenje nije proturječno, sadrži dostatne i razumne razloge o odlučnim činjenicama,  postojanju osnovane sumnje o počinjenju terećenog djela (utajom poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja) i ostalih zakonskih pretpostavki (čl. 77. KZ/11, čl. 12. ZOPOIK-a) za donošenje pobijanog rješenja, a žalbom se ustvari pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja prigovorima da su navodi prvostupanjskog suda "neosnovani, protivni osnovnim postulatima pravnog poretka te ničim dokazani" odnosno da se rješenje "temelji na pretpostavkama i paušalnim tvrdnjama predlagatelja koje prvostupanjski sud bezrezervno prihvaća, iako su stvarne činjenice potpuno drugačije".

 

U odnosu na prigovor da rješenje o provođenju istrage nije pravomoćno te da stoga ne proizlazi niti osnovana sumnja o učinu kaznenog djela žalitelja valja uputiti da je prema čl. 11. st. 1. ZOPOIK-a predlagatelj osiguranja (ovdje USKOK) ovlašten i prije pokretanja kaznenog postupka predložiti osiguranje oduzimanja imovinske koristi bilo kojom privremenom mjerom kojom se postiže ta svrha. Osim toga, odredbe o izvidima kaznenih djela, poglavito čl. 206.i ZKP/08, nalaže državnom odvjetniku da bez odgode predlaže određivanja privremenih mjera osiguranja kada postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti te da je djelom stečena imovinska korist. Prema tome, okolnost da nije doneseno rješenje o provođenju istrage ili da ono još nije postalo pravomoćno nije zakonska zapreka za određivanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi. Iz podrobnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja jasno proizlazi da je sud prvog stupnja razmotrio argumente iz prijedloga za određivanje privremene mjere koji se oslanja i na rješenje o provođenju istrage te potom utvrdio da rezultati izvida, dokumentacija PNUSKOK-a i posebne dokazne radnje ukazuju na osnovanu sumnju, odnosno dostatan stupanj vjerojatnosti, o zajedničkom kriminalnom djelovanju okr. M. N. sa ostalim okrivljenicima i učinu kaznenog utaje poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja kojima su stekli i zajednički podijelili imovinsku korist u iznosu najmanje 16.257.370,59 kuna, što je pretpostavka određivanja mjere iz čl. 11. ZOPOIK-a.

 

Nadalje, budući da kao predmet osiguranja oduzimanja imovinske koristi može poslužiti svaka stvar ili pravo (imovina u smislu čl. 3. st. 1. toč. 2. ZOPOIK-a) koje može biti predmetom ovrhe, a koje se nalazi u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom počinitelja kaznenog djela ili povezane osobe, makar bila stečena i na zakonit način, bez značaja je  žalbeno inzistiranje da dio nekretnina navedenih u toč. I) pobijanog rješenja "ne mogu biti stečene iz imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom" odnosno da predmetna privremena mjera iz čl. 11. ZOPOIK-a "ne može zahvatiti svu imovinu okrivljenika".  Uostalom ni sud prvog stupnja ne  zaključuje o postojanju osnova/ne sumnje ("može se povjerovati") da su sve nekretnine kupljene u inkriminiranom razdoblju, već samo dio nekretnina i to oslanjajući se na podatke informacijskog sustava Porezne uprave, kako je jasno navedeno u razlozima pobijanog rješenja.

 

Odluka o zabrani raspolaganja predmetnim nekretninama utemeljena na podacima o vlasništvu prema izvatku iz zemljišne knjige, dakle valjanoj i relevantnoj dokumentaciji koja u pravnom prometu i služi kao dokaz o vlasništvu pa pravilnost utvrđenja te odlučne činjenice nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima da su zanemarene odredbe Obiteljskog zakona koje reguliraju imovinske odnose bračnih drugova.

 

Nasuprot tome, žalbenim navodima okr. M. N. s uspjehom je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda glede odluke pod toč. II) izreke.

 

Premda sud prvog stupnja nigdje ne označava status K. N., iz sadržaja obrazloženja, te imajući na umu da je prijedlog za donošenje privremene mjere podnesen pozivom na čl. 77. KZ/11,  za zaključiti je da se radi o povezanoj osobi u smislu čl. 3. st. 1. toč. 6. c) ZOPOIK-a. U razlozima se glede "nekretnine u vlasništvu K. N., supruge II okrivljenika" navodi "da je apartman kupljen u 2015. godini na njeno ime, u vrijeme inkriminacije, za iznos od 700.000,00 kuna te da taj apartman kao i ostale nekretnine navedene pod toč. II/ i I/ nisu opterećene založnim pravima, odnosno da su plaćene u gotovini." Pozivom na podatke informacijskog sustava Porezne uprave za K. N. o godišnjim primanjima u prosjeku od 80.000,00 kuna  sud zaključuje da svojim primanjima nije mogla kupiti cijelu nekretninu "što sve upućuje da je apartman kupljen iz sredstava  koje je II okr. M. N. pribavio počinjenjem kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret rješenjem o provođenju istrage."

 

Okrivljenik pak tvrdi da je kupoprodaja nekretnine ostvarena još 31. listopada 2014. kada je na račun prodavateljice M. H. uplaćen dio kupovnine od 153.300,00 kuna, da je dio sredstava isplaćen kreditom kojeg je K. N. podigla kod Z. b. 30. listopada 2014. dok iznos od 500.000,00 kuna utrošen za kupnju spomenute nekretnine predstavlja iznos dobiti koji mu je temeljem Odluke o isplati zadržanog (neraspoređenog) dobitka T. C. d.o.o. za 2010. isplaćen 27. veljače 2012. Dodaje da nakon što je taj iznos pozajmio T. C. d.o.o. pozajmica je vraćena 3. lipnja 2015. kada je novac prenio na račun svoje supruge K. N. s kojeg računa je izvršena isplata preostalog dijela kupovnine od 453.600,00 kuna, potkrijepivši navode preslikom odgovarajuće dokumentacije.  Stoga smatra da sporna nekretnina nije mogla biti stečena od imovine ostvarene kaznenim djelom, kako je to zaključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Prvostupanjski sud je mogao donijeti privremenu mjeru i na štetu K. N. koja prema čl. 3. st. 1. toč. 6.c) ZOPOIK-a ima svojstvo povezane osobe, ako utvrdi da postoji osnovana sumnja da je okr. M. N. na nju prenio dio imovinske koristi koja je ostvarena kaznenim djelom koje mu se stavlja na teret. Imajući na umu ovlast iz čl. 12. st. 2. ZOPIK-a (da se privremena mjera osiguranja može odrediti i prije nego je protivniku osiguranja omogućeno  da se očituje o prijedlogu) postojanje takve sumnje sud prvog stupnja obrazlaže činjenicom da K. N. nekretninu nije mogla steći iz svojih legalnih prihoda i da je apartman kupljen 2015. ("u vrijeme inkriminacije") koristeći se raspoloživim podacima iz zemljišnih knjiga prema kojima doista proizlazi da je kupoprodajni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 3. lipnja 2015. Pored toga iz podataka Ministarstva financija o porezu na promet nekretnina za 2015. godinu na ime K. N. u svezi kupnje predmetnog apartmana proizlazi da je vrijednost nekretnine iz ugovora 700.000,00 kuna, dok je pod "izvor sredstava" navedeno da 50.000,00 kuna predstavlja dohodak od nesamostalnog rada, 500.000,00 kuna se nalazi u rubrici "darovi" dok se iznos od 150.000,00 kuna nalazi u rubrici "krediti".

 

Kako okrivljenik u žalbi iznosi tvrdnju da je predmet privremene mjere nekretnina  koja je stečena prije nego što je predmetno kazneno djelo uopće počinjeno, odnosno da je stečena legalnim prihodima koji datiraju znatno prije vremena inkriminacije (prije 2015. godine), što je podrobno opisano i dokumentirano u žalbi, radi se o iznošenju novih činjenica koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu prilikom donošenja pobijanog rješenja, kojima je dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja za odluku pod toč. II) pobijanog rješenja.

 

Stoga je u tom dijelu trebalo prihvatiti žalbu okr. M. N. i ukinuti ovaj dio prvostupanjskog rješenja. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje pravilne odluke koju će valjano obrazložiti kako je upućen ovom odlukom.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. i 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 17. srpnja 2017.