Broj: Kž-eu 4/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u postupku izručenja B. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 15. Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. svibnja 2017. broj Kv-eu-2/17, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba osuđenog B. Č. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru je pod toč. I. izreke utvrđeno da je B. Č., čiji su osobni podaci detaljno navedeni, osuđen presudom Republike Austrije Landesgericht Salzburg / Zemaljskog suda u Salzburgu, broj 40 Hv 40/15d-25 od 09.07.2015., pravomoćnom 14.07.2015., na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, zbog počinjenja kaznenog djela pokušaja teškog razbojništva iz čl. 15. st. 1., čl. 142. st. 1. i čl. 143. Kaznenog zakona Republike Austrije, prema čl. 143. st. 1. Kaznenog zakona Republike Austrije. Nadalje je navedeno da je u skladu s čl. 38. st. 1. redak 1. Kaznenog zakona Republike Austrije u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26.04.2015. do 07.07.2015.

 

Pod toč. II. izreke utvrđeno je da kazneno djelo označeno u toč. I. te presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivog po čl. 230. st. 2. KZ/11 u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina.

 

Pod toč. III. izreke je primjenom čl. 89. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15; dalje u tekstu: ZPSKS-EU) priznata kaznena presuda Republike Austrije Landesgericht Salzburg / Zemaljskog suda u Salzburgu, broj 40 Hv 40/15d-25 od 09.07.2015., pravomoćna 14.07.2015., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od četiri godine. Također je na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU osuđeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26.04.2015. do 07.07.2017. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 07. srpnja 2015. do 25. ožuka 2016. i od 14. lipnja 2016. nadalje.

 

              Protiv te presude pravodobno je podnio žalbu osuđeni B. Č. po branitelju B. K., odvjetniku iz V., s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje“. Osuđeni B. Č. je osobno podnio i dopunu žalbe.

 

Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Uvidom u spis Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za priznanje presude stranog suda i izvršenje kazne zatvora izrečene tom presudom, predviđene odredbom čl. 89. st. 1. i čl. 91. st. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske Unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15; dalje u tekstu: ZPSKS-EU), te da nema niti jedne od zapreka predviđene čl. 94.  tog Zakona, zbog koje bi trebalo odbiti priznanje strane presude.

 

              Osuđenik u žalbi navodi da nije jasno utvrđeno je li on mogao sudjelovati u postupku i postoje li nepravilnosti u postupku, odnosno je li mu bilo omogućeno da sudjeluje u postupku i je li mu uskraćena osobna dostava. Međutim, iz dokumentacije koju je Republika Austrija priložila molbi za priznanje presude i preuzimanje izvršenja dijela kazne zatvora jasno proizlazi da se B. Č. sudilo u prisutnosti, a on je od samog početka postupka dosljedno priznavao djelo za koje se tereti, pa je jasno da nije riječ o presudi in absentia. 

 

              U postupku priznanja strane presude i preuzimanja izvršenja dijela kazne, pak, nema obveze osiguranja prisutnosti osuđenika na sjednici na kojoj se o tome odlučuje, pri čemu je osuđeniku bilo poznato da je Republika Austrija pokrenula taj postupak, jer je osuđenik, kako to jasno proizlazi iz dokumentacije u spisu, izrijekom za to uskratio suglasnost. Prvostupanjska je presuda osuđeniku i osobno dostavljena, te ju je on zaprimio dana 26. svibnja 2017., kako je to razvidno iz dostavnice na str. 102 spisa, a da je upoznat s pobijanom odlukom jasno je i iz dopune žalbe koju je osobno podnio.

 

Nadalje, žalitelj smatra da je pobijana presuda morala sadržavati činjenični opis kaznenog djela, bilo u izreci ili u obrazloženju, jer je u suprotnom ostalo nepoznato je li djelo za koje se traži izručenje kazneno djelo i po domaćem zakonu.

 

U tom pogledu za naglasiti je da je činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđena osoba u postupku priznanja strane presude obvezni sastojak zahtjeva za priznanje presude, potvrde iz čl. 103. ZPSKS-EU, odnosno strane presude čije se priznanje traži, budući da bez tog sastojka ne bi bilo moguće ispitati postoji li koja od osnova za odbijanje priznanja i izvršenja (čl. 94. ZPSKS-EU). Istodobno valja naglasiti da činjenični opis kaznenog djela za koje je izrečena kazna zatvora presudom čije se priznanje i izvršenje traži nije nijednom odredbom ZPSKS-EU predviđen i kao obavezni sastojak odluke kojom se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za priznanje strane presude i izvršenje kazne zatvora izrečene tom stranom presudom. Odredbom članka 89. st. 1. ZPSKS-EU propisano je samo to da će nadležni sud priznati presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode za djelo koje prema domaćem pravu sadrži bitna obilježja kažnjivog djela neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenoj presudi, a upravo je to i sadržano u toč. I., II. i III. pobijane presude.

 

Iz citirane zakonske odredbe, dakle, proizlazi da nadležni sud, kada utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke za izručenje te da ne postoji nijedna smetnja za izručenje, donosi presudu kojom priznaje stranu presudu i određuje izvršenje (neizdržanog dijela) kazne zatvora izrečene tom presudom.

 

U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud izrijekom ustvrdio da kazneno djelo zbog kojeg je osuđeni B. Č. proglašen krivim stranom presudom sadrži i bitna obilježja kaznenog djela pokušaja razbojništva iz čl. 230. st. 1. i 2. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, što podrazumijeva da je prvostupanjski sud razmotrio činjenični opis inkriminacije za koji je Č. proglašen krivim u presudi Republike Austrije.

 

Žalitelj, nadalje, prigovara visini kazne zatvora u trajanju od četiri godine, jer smatra da mu je trebalo odrediti nižu kaznu zatvora, temeljeći takvo rezoniranje na posebnom zaprijećenom kaznenom minimumu, koji je prema odredbama KZ/11 Republike Hrvatske tri godine. Međutim, prvostupanjski sud je, priznajući stranu presudu i preuzimajući izvršenje neizdržanog dijela kazne zatvora, postupio u cijelosti u skladu s odredbama čl. 91. st. 4. i 6. ZPSKS-EU, jer domaći sud nije ovlašten odmjeravati kaznu zatvora blažu od one koja je izrečena stranom presudom, osim ako je kazna zatvora iz dostavljene presude izrečena u trajanju koje prelazi najveću domaćim pravom propisanu kaznu zatvora za isto ili slično kazneno djelo, kada je domaći sud ovlašten kaznu uskladiti na način da izrekne maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za isto ili slično kazneno djelo, što ovdje nije slučaj.

 

Stoga je, s obzirom da ispitivanjem pobijane presude nije utvrđeno da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti , ili da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika, na temelju čl. 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 19. srpnja 2017.