Broj: Kž 653/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. Š. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 22. listopada 2015. godine, br. Kov-8/15, u sjednici održanoj 19. srpnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se potvrđuje optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 16. srpnja 2015. godine, br. K-DO-3/2014-107, protiv okr. B. Š., okr. F. S. i okr. N. B., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. KZ/11 i čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Dubrovniku, rješenjem od 22. listopada 2015. godine, br. Kov-8/15 na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) obustavio je kazneni postupak protiv okr. B. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. KZ/11, i protiv okr. F. S. i okr. N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, a po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 16. srpnja 2014. godine, br. K-DO-3/14.

 

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijano rješenje preinači i potvrdi optužnica ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženik je po branitelju G. L., odvjetniku iz D. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pobijanom rješenju prvostupanjski sud navodi da iz optužnice i priloga toj optužnici ne proizlazi dovoljno osnovane sumnje da su okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela. Prihvaća kao nedvojbeno da je okr. F. S. od studenoga 2009. pa do prosinca 2011. godine, bio direktor i odgovorna osoba H. L. d.d. i da je u ime i za račun H. L. d.d., uz znanje i na prijedlog okr. B. Š., jedinog vlasnika T. L. d.d. zaključio ugovor o operativnom leasingu za plovilo s T. E. & S. S. d.o.o. Z. i u tom vremenu je plaćao obveze iz tog ugovora. Navodi i da je nedvojbeno da je okrivljenik znao i bio svjestan da brod ne ostvaruje nikakve prihode.

 

Za okr. N. B., direktoricu i odgovornu osobu u T. L. od 2012. do studenoga 2013. godine, smatra nedvojbenim da je nastavila plaćati obveze po tom ugovoru, iako je i ona znala i bila svjesna da brod za H. L. ne ostvaruje nikakve prihode.

 

Uz navedeno, iz ugovora o operativnom leasingu proizlazi da se plovilo moglo koristiti samo za osobne potrebe H. L., dakle, ne i za iznajmljivanje u turističke svrhe, kako to tvrdi okr. Š..

 

Iz dokumentacije priložene uz optužnicu proizlazi da plovilo nije korišteno za potrebe H. L.. Na vezu se nalazilo u marini u V. od 5. rujna 2008. godine, međutim, H. L. d.d. nije plaćao taj vez, što je okr. S. bilo poznato. T. A. račune za korištenje veza ispostavljalo je obrtu M., vlasništvo sina opt. Š., sve do rujna 2012. godine i obrt je te troškove podmirivao, kao i opt. Š. osobno.

 

Od 15. do 19. srpnja 2013. godine, plovilo je bilo na vezu u marini D. i račun je izdan opt. B. Š., koji ga je platio. Nakon toga, kako je iskazala svjedok L. M., okr. N. B. je zatražila da se troškovi prefakturiraju na H. L. d.d., što je i učinjeno, na što osnovano ukazuje državni odvjetnik u žalbi, smatrajući da navedeno dostatno ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je znala da plovilo koristi okr. Š. za svoje potrebe.

 

Za sada je preuranjeno prihvatiti da bi okr. Š. ili njegov sin osobno, plaćali troškove za plovilo koje je u vlasništvu H. L. d.d., osim ako nije korišteno za osobne potrebe okr. Š. i njegove obitelji, na što osnovano ukazuje žalba državnog odvjetnika.

 

Nakon isteka ugovora o leasingu, okr. Š. je plovilo i otkupio.

 

Prvostupanjski sud zanemaruje i provedeno vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo iz kojeg proizlazi visina štete prouzročena H. L. d.d..

 

Nije sporno da okr. Š. neovisno o tome što je jedini vlasnik H. L. d.d., ne može raspolagati sredstvima tog trgovačkog društva, kao svojim vlastitima.

 

S obzirom na sve navedeno, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza za osnovanu sumnju da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja ih se tereti, pa je stoga prihvaćena žalba državnog odvjetnika.

 

Zaključak o tome da li su kaznena djela počinjena, raspravni sud će donijeti tek nakon što provede sve raspoložive dokaze i ocijeni ih, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti.

 

S obzirom na navedeno, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 19. srpnja 2017.