Broj: Kž-287/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Nade Marincil, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. G., zbog kaznenog djela iz čl. 205. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-1038/2016-6 od 9. svibnja 2017., u sjednici održanoj 26. srpnja 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Osijeku presudom od 9. svibnja 2017., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku – ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavio je izvan snage presudu kojom je prihvaćen kazneni nalog broj K-802/16-2 od 3. listopada 2016. Na temelju čl. 453. t. 2. ZKP/08 optuženik M. G. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo mučenja životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. - 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona (čl. 469. st. 2. ZKP/08) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni M. G. putem svog branitelja I. P., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-300/17 od 29. lipnja 2017., isti vratilo.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

Naime žalitelj u žalbi s pravom tvrdi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju povrijedio kazneni zakon u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju krivnju – čl. 469. st. 2. ZKP/08.

 

Tako prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka izvodi zaključak da je optuženik M. G. kritične zgode bio u zabludi oko svojstva predmeta budući se nalazio u uvjerenju da puca u čaglja ili lisicu, a ne u susjedovog psa.

 

Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da se optuženik nalazio u zabludi o biću djela (čl. 30. KZ/11), a budući za kazneno djelo iz čl. 205. st. 1. KZ/11 za koje se isti tereti u ovom postupku nije propisano kažnjavanje i za nehaj, to nije odlučno da li je zabluda bila otklonjiva ili neotklonjiva (čl. 30. st. 2. KZ/11).

 

Državni odvjetnik u žalbi s pravom smatra da je takav pravni stav prvostupanjskog suda pogrešan.

 

Naime, prema čl. 30. st. 1. KZ/11 ne postupa s namjerom tko u vrijeme počinjenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog obilježja. Iz navedenog proizlazi da je zabluda o biću djela  druga, negativna strana dolusa, odnosno negacija potrebne dolusne predodžbe o djelu ili drugim riječima počinitelju nedostaje svijest o nekoj okolnosti iz bića djela, a što se može odnositi na izostanak svijesti o ponašanju (radnji ili propustu), posljedici, objektu radnje, uzročno-posljedičnoj vezi ili nekoj drugoj okolnosti iz sastava zakonskog opisa kaznenog djela.

 

Polazeći od prethodno izložene argumentacije iz pobijane presude, valja zaključiti da prvostupanjski sud smatra da se konkretnom slučaju radilo o zabludi o objektu radnje.

 

Međutim, takva zabluda postoji samo onda ako se u zakonskom opisu djela za objekt radnje zahtijeva određeno svojstvo o kojem počinitelj nema odgovarajuću, već pogrešnu predodžbu.

 

Primjerice, kada počinitelj puca u čovjeka misleći da je kip, riječ je o relevantnoj zabludi, budući iz zakonskog opisa kaznenog djela ubojstva proizlazi da je objekt radnje čovjek, a ne stvar (na ovom mjestu valja primijetiti da objekt radnje valja razlikovati od objekta kaznenog djela, tako je objekt radnje kod kaznenog djela ubojstva čovjek, dakle materijalni ili fizički dio vanjskog svijeta, dok je objekt kaznenog djela život), dok je irelevantna zabluda ako počinitelj puca u osobu B misleći da je osoba A, jer je u oba slučaja objekt radnje čovjek, tako da kod počinitelja postoji svijest o objektu radnje iz zakonskog opisa kaznenog djela ubojstva, pa će isti odgovarati za ubojstvo osobe B.

 

Stoga za odgovor na pitanje da li se radi o relevantnoj ili irelevantnoj zabludi o objektu radnje iz bića određenog kaznenog djela prvenstveno valja poći od njegovog zakonskog opisa.

 

Iz zakonskog opisa kaznenog djela za koje se optuženik tereti u ovom postupka jasno slijedi da je njegov objekt radnje životinja (na ovom mjestu valja primijetiti da se zakonski opis predmetnog kaznenog djela ne odnosi samo na određene životinje, već na sve), što kada se ima na umu sve prethodno navedeno upućuje na zaključak da se o relevantnoj zabludi o objektu radnje, a time i relevantnoj zabludi o biću predmetnog djela može govoriti samo u situaciji ako počinitelj nije znao da inkriminiranu radnju poduzima u odnosu na životinju. Budući sud prvog stupnja zaključuje da se optuženik kritične zgode nalazio u uvjerenju da puca u čaglja ili lisicu, a ne u susjedovog psa, a kako su čagalj i lisica nesumnjivo također životinje, to se stav prvostupanjskog suda da se optuženik nalazio u zabludi o objektu radnje predmetnog kaznenog djela evidentno ukazuje kao pogrešan.

 

Stoga je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju krivnju – čl. 469. st. 2. ZKP/08.

 

Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Naime, polazeći od obrane optuženika u kojoj između ostalog navodi da su im čagljevi i lisice i ranije znale dolaziti u dvorište, s time da u domaćinstvu drže pse, mačke, krave, konje, ovce i svinje, to je u konkretnom slučaju potrebno razmotriti i pitanje da li se optuženik kritične zgode eventualno nalazio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost (čl. 31. KZ/11), odnosno da li je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno, a kako prvostupanjski u tom pravcu nije utvrđivao relevantne činjenice, to se nisu stekli zakonski uvjeti iz čl. 486. st. 1. ZKP/08 za preinačenje pobijane presude, već je istu valjalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08.

 

U Varaždinu, 26. srpnja 2017.