Broj: Kž–260/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda u Puli – Pola, Serđa Ferenčića kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97) i dr.  , odlučujući o žalbi osuđenika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 5. lipnja 2017., broj: Kv-120/17 (K-1563/11), u sjednici održanoj 4. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbe osuđenika I. B., po službenoj dužnosti, postupak za opoziv uvjetne obustavlja se.

II. Uslijed odluke pod I., žalba osuđenika I. B. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom izvanraspravno vijeće Općinskog suda u Splitu, opozvalo je uvjetnu osudu koja je izrečena osuđeniku I. B. presudom Općinskog suda u Splitu, od 16. siječnja 2013., broj: K-1563/11, pravomoćna 13. veljače 2013., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 1. KZ/97 te kaznenog djela iz članka 626. stavka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima, te je na temelju članka 564 stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), odredilo izvršenje kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Protiv ove presude žalbu je podnio osuđenik osobno bez navođenja žalbenih osnova. Predlaže se „oslobađanje svake krivnje.“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj KŽ-DO-256/17 od 28. srpnja 2017., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

Žalba je bespredmetna jer je ovaj sud, pri ispitivanju pobijane presude shodno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, našao da postoji povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika u smislu članka 469. točka 4. ZKZ/08.

Naime, pravomoćnom presudom osuđeniku je bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci na koju je, na temelju članka 67. i 68. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda tako da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako osuđenik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, uz daljnji uvjet da u roku od jedne godine naknadi štetu koju je prouzročio kaznenim djelima. Kako osuđenik, u roku jedne godine od pravomoćnosti presude, a u naknadno mu određenim rokovima, nije izvršio obvezu, to mu je pobijanom presudom opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju sedam mjeseci.

Međutim ovako izrečena uvjetna osuda, prema članku 58. stavak 5. i 8. KZ/11 (ranije 69. stavak 7. KZ/97), mogla se opozvati najkasnije protekom godine dana od isteka vremena provjeravanja neovisno o roku za ispunjenje obveze predviđene u članku 68. KZ/97, dakle najdulje do isteka tri godine od pravomoćnosti te presude, odnosno do 13. veljače 2016.

Prvostupanjski sud je očito smatrao da se rok provjeravanja i rok od godinu dana iz članka 58. stavak 8. KZ/11 (ranije članka 69. stavak 7. KZ/97), trebao računati od proteka posljednje produljenog roka u kojem je osuđenik trebao naknaditi štetu, što je pogrešno budući je opoziv uvjetne osude vezan uz protek roka provjeravanja, a ne uz rok koji je osuđenom naknadno određen za ispunjenje naložene mu obveze.

Kako je pravomoćnom presudom, kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 626. stavka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima, određen rok provjeravanja od dvije godine, rok iz članka 58. stavak 8. KZ/11 (ranije članka 69. stavak 7. KZ/97), ima se računati od tada, a ne datuma do kada je osuđeniku produljen rok za naknadu štete. Dakle, za rok za opoziv uvjetne osude sukladno članku 58. stavak 8. KZ/11 (ranije članku 69. stavku 7 KZ/97), istekao je dana 13. veljače 2016., sve računajući od 13. veljače 2013., kada je postala pravomoćnom presuda u kojoj je primijenjena uvjetna osuda.

Budući da je rok za opoziv uvjetne osude protekao prije donošenja pobijane presude te više nema zakonske mogućnosti da se osuđeniku uvjetna osuda opozove trebalo je u povodu žalbe, po službenoj dužnosti postupak za opoziv uvjetne osude obustaviti, uslijed čega je žalba osuđenika postala bespredmetna.

U Puli – Pola, 4. kolovoza 2017.