Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kzz 30/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kzz 30/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. K., zbog prekršajnog djela iz članka 12. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 29. lipnja 2017., broj ZPP-DO-42/16. podignutog protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2014., broj PpP-2375/13. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2015., broj Pž-1680/14., u sjednici održanoj 10. kolovoza 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu osnovan te da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2014., broj PpP-2375/13. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2015., broj Pž-1680/14., povrijeđen zakon u odredbi članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13. i 157/13., dalje u tekstu: PZ) čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. PZ-a te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2014., broj PpP-2375/13. i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2015., broj Pž-1680/14., odbijen je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja.

 

Protiv tog pravomoćnog rješenja glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti smatrajući da je pobijanim rješenjem „povrijeđena odredba članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona, što je utjecalo na zakonitost rješenja, pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2.“ PZ-a te je predložio da pobijano rješenje bude ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba članka 195. stavka 2. PZ-a jer sudovi prilikom donošenja nisu primijenili članak 82. stavak 3. PZ-a, a to je utjecalo na zakonitost odluke.

 

Naime, prekršajni sudovi se ovdje pogrešno pozivanju na članak 140. stavak 2. i članak 138. stavak 2. točke 5. i 7. PZ-a. Prema tim odredbama okrivljenik ima pravo na putne troškove te nužne izdatke i nagradu branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen jer djelo koje mu je stavljeno na teret nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj. No, odredba članka 140. stavka 2. PZ-a ne uređuje pravo troškova obrane kada sud donese odbijajuću presudu nego samo propisuje situaciju kada je prekršajni postupak obustavljen. Tu pravnu prazninu PZ-a Prekršajni sud je trebao ispuniti primjenom članka 82. stavka 3. PZ-a, odnosno odgovarajućom primjenom članak 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.). Prema toj odredbi ZKP/08., kada sud donese odluku kojom odbija optužbu, tada nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Dakle, kada u prekršajnom postupku sud donese odbijajuću presudu, tada o troškovima prekršajnog postupka treba odlučiti odgovarajućom primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08., a na temelju članka 82. stavka 3. PZ-a, a ne o troškovima odlučivati primjenom odredba članka 140. stavka 2. PZ-a jer ta odredba na uređuje situaciju kada je donesena odbijajuća presuda nego samo ako je postupak obustavljen. Treba dodati da je ovaj sud o ovom pravnom pitanju već zauzeo pravno stajalište u nizu odluka (primjerice Kzz 49/15., Kzz 57/15., Kzz 53/16.).

 

U ponovljenom postupku Prekršajni sud će voditi računa o svemu ovdje navedenom te donijeti pravilnu odluku u odnosu na troškove prekršajnog postupka koju će valjano obrazložiti.

 

Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 513. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. kolovoza 2017.

Copyright © Ante Borić