Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 102/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 102/17

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; nastavno: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) i braniteljice opt. Z. T. H., odvjetnice dr. sc. L. V., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2017. broj K-Us-29/15, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaćaju se žalbe USKOK-a i braniteljice opt. Z. T. H., odvjetnice dr. sc. L. V. te se pobijano rješenje ukida.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 18. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) prekinuo kazneni postupak protiv opt. I. S. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. KZ/97 u vezi sa čl. 7. st. 1. i čl. 5. toč. 13. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva, pretvorbe i privatizacije i čl. 347. st. 1. KZ/97, te protiv opt. Z. T. H. zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ/97, do odluke Suda Europske unije.

 

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbe USKOK i braniteljica opt. Z. T. H., odvjetnica dr. sc. L. V.

 

USKOK žalbom pobija dio rješenja koji se odnosi na prekid kaznenog postupka protiv opt. I. S., sugerirajući da eventualno postojanje razloga za prekid postupka u odnosu na opt. Z. T. H. (odnosno odluka o tome hoće li europski uhidbeni nalog izdan za opt. Z. T. H. ostati na snazi ili biti povučen) ne opravdava prekid postupka u odnosu na opt. S. Naglašava da je zbog interesa javnosti, ali i potrebe suđenja u razumnom roku trebalo prije donošenja pobijanog rješenja razdvojiti postupak protiv opt. I. S., a onda eventualno odlučiti o tome jesu li se stekli uvjeti za prekid postupka protiv opt. H. Predlaže pobijano rješenje ukinuti u odnosu na opt. I. S. i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Braniteljica opt. Z. T. H., odvjetnica dr. sc. L. V. smatra da je pobijano rješenje nejasno i proturječno, pri čemu da je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te kao takvo protivno smislu čl. 18. st. 5. ZKP/08. Navodi da iz pobijanog rješenja nije vidljivo je li postupak prekinut zbog toga što je potrebna odluka Suda Europske unije o tumačenju prava Unije ili je pak potrebna odluka o valjanosti akta koji je donijelo njezino tijelo. Naglašava i da je prekid postupka propisan čl. 18. st. 5. ZKP/08 samo ako, u skladu s čl. 18. st. 1. i 3. ZKP/08, primjena kaznenog zakona zavisi o rješenju pravnog pitanja za koje rješenje je nadležan Sud Europske unije. Uvidom u zahtjev za prethodnom odlukom upućen 16. svibnja 2017. Sudu Europske unije utvrđeno je da isti sadrži 9 pitanja koja je izvanraspravno vijeće prvostupanjskog suda smatralo bitnim, no niti jedno od njih nije ni nužno ni relevantno za primjenu kaznenog zakona, što podrazumijeva da su odgovori na ta pitanja bez utjecaja na dovršenje kaznenog postupka. Uz to napominje i da je Sud Europske unije odbacio zahtjev prvostupanjskog suda za primjenu hitnog prethodnog postupka. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe su osnovane.

 

Uvodno treba reći da se radi o kaznenom predmetu u kojem je došlo do spajanja kaznenih postupaka protiv opt. I. S. i opt. Z. T. H., i to rješenjem prvostupanjskog suda od 21. prosinca 2015. broj Kv-Us-141/15. U takvoj pravnoj situaciji egzistentnost uvjeta za prekid postupka treba posebno pažljivo razmatrati, te procijeniti opstoje li takvi razlozi u odnosu na svakog optuženika. Prvostupanjski sud to je propustio učiniti.

 

Međutim, u konkretnom slučaju za ocjenu ispravnosti stanovišta prvostupanjskog suda o tome jesu li se ispunile pretpostavke za prekid postupka u odnosu na opt. Z. T. H. potrebno je utvrditi na što se odnosi zahtjev koji je prvostupanjski sud uputio Sudu Europske unije, naime je li od prethodnog rješenja pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan Sud Europske unije zavisi primjena kaznenog zakona, a što proizlazi iz smislenog povezivanja odredaba čl. 18. st. 1., 3. i 5. ZKP/08.

 

Pregledom kaznenog spisa utvrđeno je da je prvostupanjski sud dana 16. svibnja 2017. uputio zahtjev za rješenje pravnog pitanja Sudu Europske unije, a iz, na kraju tog zahtjeva postavljenih pitanja, jasno proizlazi da se ista odnose na prihvatljivost tumačenja Republike Mađarske o nepostupanju po Europskom uhidbenom nalogu koji je izdao Županijski sud u Zagrebu u odnosu na traženu osobu Z. T. H. Preispitivanje ispravnosti takvog postupka Republike Mađarske po mišljenju prvostupanjskog suda, razjasnit će i odrediti eventualno slično postupanje ostalih država članica Europske unije.

 

Dakle, u suštini se sva postavljena pitanja prvostupanjskog suda odnose na izvršavanje izdanog Europskog uhidbenog naloga u kaznenom predmetu protiv Z. T. H., a čija bi provedba trebala rezultirati predajom opt. Z. T. H. Republici Hrvatskoj i vođenjem kaznenog postupka u prisutnosti opt. Z. T. H.

 

Drugim riječima, o rješenju tog prethodnog pravnog pitanja ovisi hoće li se predmetni kazneni postupak u konkretnom slučaju voditi u prisutnosti tog optuženika ili pak in absentia, sukladno čl. 402. st. 3. ZKP/08, o čemu je, uostalom, već pravomoćno odlučeno rješenjem tog suda od 10. lipnja 2014. broj Kov-Us-27/14 (listovi 10656-10658 i l. 10694-10696). Stoga se ne radi o pravnom pitanju o kojem ovisi primjena kaznenog zakona, zbog čega nije bilo uvjeta za prekid postupka.

 

Iz izloženih razloga trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. rujna 2017.


 

Copyright © Ante Borić