Baza je ažurirana 22.12.2024. 

zaključno sa NN 123/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Revr 191/2018-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

              - 1 -              Revr 191/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revr 191/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika I.-I. N. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu I., O. & Partneri d.o.o., u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora i vraćanju na posao, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj R-248/17 od 3. studenoga 2017., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-29/16-11 od 4. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2018.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu, kojeg je tuženik dao tužitelju 24. prosinca 2015., uz daljnje utvrđenje da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, uz vraćanje na posao i naknadu troškova postupka.

 

              Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je ocjena dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, radnika tuženika, pozivom na odredbu čl. 115. st. 3. mjerodavnog Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR).

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa koje su mu predmetnim otkazom ugovora o radu stavljene na teret, jer je poslodavcu propustio prijaviti točnu adresu stanovanja i na taj način ostvario nepripadajuću naknadu troškova prijevoza na posao i odlazaka s posla u utvrđenom iznosu 51.870,00 kn, a i da je pokušao otuđiti 60 litara plinskog kondenzata – gazolina za svoje potrebe uz pomoć još jednog radnika.

 

              Pritom valja napomenuti da Zakon o radu pobliže ne propisuje što se smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju redovito otkazivanje uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika (Zakon poznaje samo što nisu opravdani razlozi za redovito otkazivanje, npr. čl. 117.), a u svakom slučaju ti razlozi se ne moraju i u pravilu se ne odnose na osobito teške povrede radne obveze za koje je po Zakonu propisano izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

              Zbog toga za opravdanje takvog, redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem nije potrebno dokazivanje postojanja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, a one povrede koje su odlukom tuženika tužitelju stavljene na teret i koje su dokazane u ovom postupku u svakom slučaju opravdavaju izricanje redovitog otkaza ugovora o radu.

 

              Osporavanje postojanja povreda u revizijskom stupnju postupka bez isticanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka u svakom slučaju ulazi u činjenični segment procesne građe, a revizijom se ne može presudu pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz čl. 385. ZPP).

 

              Konačno, obzirom na značaj, trajanje i obujam utvrđenih povreda i prema shvaćanju revizijskog suda postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da prije redovitog otkazivanja tužitelja pisano upozori na mogućnost otkaza (čl. 119. st. 2. ZR).

 

              Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 5. prosinca 2018.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.

Copyright © Ante Borić