Broj: Kž 431/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                                                                            

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 1. lipnja 2017. godine broj K-10/16, u sjednici održanoj 6. rujna 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Šibeniku, presudom od 1. lipnja 2017. godine broj K-10/16 proglasio je krivim opt. M. V. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz čl. 110. KZ/11 i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2016. godine pa nadalje.

 

              Na temelju čl. 68. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili do prestanka razloga zbog kojih je izrečena.

 

              Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude.

 

              Protiv te presude žali se optuženik po branitelju I. M. odvjetniku iz Š., zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne niža kazna zatvora.

 

              Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je izrečena kazna prestroga s obzirom na sve utvrđene olakotne okolnosti koje, po stavu žalbe nisu cijenjene u dovoljnoj mjeri.

 

              Optuženik ukazuje na priznanje djela i izraženo kajanje, te posebno na utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost, tempore criminis.

 

              Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je adekvatno ocijenio sve utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne pa i ove koje se navode u žalbi optuženika.

 

              Naime, kada se ima u vidu da je bitno smanjena ubrojivost, tempore criminis, rezultat optuženikove ovisnosti o kockanju u kombinaciji s depresivnim poremećajem i akumuliranim stresnim stanjem, što je utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem, tada ta okolnost nema takav značaj da bi trebala utjecati na blaže kažnjavanje, posebno kada se uzme u obzir način počinjenja djela.

 

              Oštećenica je usmrćena na spavanju s najmanje sedam neovisnih udaraca šiljatom stranom čekića po glavi, udarcima jakog intenziteta, u situaciji kada nije mogla pružiti bilo kakav otpor što ukazuje i na podmuklost u postupanju optuženika, koje okolnosti je prvostupanjski sud pravilno valorizirao zajedno sa utvrđenim olakotnim okolnostima koje se sada ponavljaju u podnesenoj žalbi te je izrekao optuženiku kaznu koju prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

 

              Nije prihvatljiv niti žalbeni navod da je optuženiku trebalo cijeniti kao olakotno da je zbog počinjenja djela proživio stres budući je postupao s izravnom namjerom, na utvrđeni način, bez ikakvog doprinosa oštećenice, a takva okolnost nije niti starosna dob optuženika.

 

              Sve navedene okolnosti na koje upire žalba optuženika nisu takvog značaja da bi opravdale blaže kažnjavanje pa stoga nije prihvaćena žalba zbog odluke o kazni.

 

              Upravo izrečenom kaznom po sudu prvog stupnja ostvarit će se svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.

 

              Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 6. rujna 2017.