Broj: Kž-294/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli–Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Gabrijele Marčeta Ferić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt.Ž. D., zbog kaznenog djela iz čl.229.st.1.t.2.Kaznenog zakona (NN-125/11,144/12,56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi opt.Ž. D. podnesenoj putem branitelja M. B., odvjetnice iz P. protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.410/17-, Kov-331/17 od 26.srpnja 2017.godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8.rujna 2017.godine

r i j e š i o   j e

Odbija  se  kao neosnovana žalba opt.Ž. D..

Obrazloženje

              Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.K-410/17-, Kov-331/17 od 26.srpnja 2017.godine odbijen je prijedlog braniteljice optuženika za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza zapisnika o prepoznavanju od 9.lipnja 2017.godine.

              Protiv pobijanog rješenja pravodobnu žalbu podnosi opt.Ž. D. putem braniteljice M. B., odvjetnice iz P. zbog povrede prava na branitelja, povrede prava na pozivanje odvjetnika i prava na njegovo prisustvovanje tijekom radnje prepoznavanja suprotno čl.26 Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i vijeća od 22.listopada 2013.godine, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine, a predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se rješenje preinači i prihvati prijedlog optuženika, te zapisnik o prepoznavanju PUI Policijske postaje P broj:…od … po svjedoku D. B. izdvoji kao nezakonit dokaz iz spisa predmeta.

Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom posl.br. KŽ-DO-297/2017 od 7.rujna 2017.godine vratilo spis.

Žalba opt.Ž. D. nije osnovana.

Žalitelj ukazuje da je radnja prepoznavanja izvršena 9.lipnja 2017.godine u 13,10 sati, a nakon što je žalitelj uhićen 8.lipnja 2017.godine u 20,10 sati, zbog osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo teške krađe iz čl.229.st.1.KZ/11 na štetu D. B.. Žalitelj da je sudjelovao u radnji prepoznavanja, na način da se nalazio između drugih osoba u vrsti za prepoznavanje, te da nema podataka da bi žalitelju bila uručena obavijest o tome da će se protiv njega provesti ova dokazna radnja, kao ni njezin sadržaj, te da nema podataka da bi žalitelj bio upoznat s tim da prilikom provođenja ove radnje ima pravo pozvati sebi odvjetnika odnosno tražiti da mu se pozove odvjetnik - branitelj koji bi tijekom provođenja ove radnje mogao paziti na zakonitost njezina provođenja i štititi njegova prava. Osim toga da nema podatka da bi se optuženik koji bi bio upoznat sa tim pravom odrekao prava da se pozove odvjetnika koji će prisustvovati provođenju ove dokazne radnje. Zapisnik o prepoznavanju da sadrži samo izjave i očitovanje svjedoka, ali ne sadrži izjavu o pravima žalitelja iako je bio stranka u postupku i sudionik ove dokazne radnje. Ukazuje na čl.26 Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i vijeća od 22.listopada 2013.godine koja propisuje da "Osumnjičenici ili optužene osobe imaju pravo na prisutnost svojih odvjetnika tijekom istražnih radnji  ili radnji prikupljanja dokaza ako su predviđeni nacionalnim pravom i ako se od osumnjičenika ili optuženih osoba zahtijeva ili im je dopušteno da u njima budu prisutne. Takve radnje bi trebale uključivati barem dokazne radnje prepoznavanja gdje se osumnjičenik ili optužena osoba nalaze među drugim osobama kako bi ih žrtva ili svjedok  prepoznali…".

              Suprotno tvrdnjama žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik primio pouku o pravima  prije nego što je provedena radnja prepoznavanja jer uz zapisnik o prepoznavanju započetog u 13,10 sati dana 9.lipnja 2017.godine priliježe dostavnica da je optuženiku uručena pouka o pravima istoga dana u 13,00 sati koja je prilog zapisnika kao i fotodokumentacija te radnje. Valja naglasiti da je i već prilikom uhićenja optuženik poučen o svojim pravima, među kojima i pravom na branitelja po vlastitom izboru i branitelja postavljenog sa liste dežurnog odvjetnika, te je potpisom potvrdio primitak pouke o pravima uhićenika dana 8.lipnja 2017.godine u 20,10 sati (list 17 spisa). Iz izvješća o uhićenju i dovođenju naznačeno je da je optuženik upozoren s pravima o branitelju te da se tog prava odrekao, a što je potpisom potvrdio (list 14-16 spisa). Nakon toga optuženik nije zatražio branitelja iako je primio ponovno pouku o pravima neposredno prije radnje prepoznavanja. Uz to iz zapisnika o prvom ispitivanju dana 9.lipnja 2017.godine proizlazi da se optuženik nije želio koristiti tim pravom već da se tog prava odrekao. Iz navedenog proizlazi da nije postupljeno suprotno odredbama Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i vijeća od 22.listopada 2013.godine jer je optuženik odmah prilikom uhićenja uručena pouka o pravima uhićenika, a nakon upoznavanja o pravima žalitelj se odbio koristiti se tim pravom. Tvrdnja žalitelja da se tog prava nije odrekao u tom stadiju postupka nije prihvatljiva jer suprotno proizlazi iz pouke o pravima i izvješću o uhićenju listovi 14-17 spisa.

Imajući u vidu da se nije radio o obveznoj obrani, da je optuženik pravilno upozoren o pravu na branitelja, da nema podataka iz kojih bi proizlazila makar sumnja da to odricanje nije bilo dobrovoljno i nedvosmisleno, to radnja prepoznavanja nije provedena povredom Ustava ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane. Pravo propisano čl.26.Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i vijeća od 22.listopada 2013.godine na koju se žalitelj poziva odnosi se na pravo optuženika da branitelj nazoči radnjama u slučaju kada optuženik ima branitelja, te je nesporno da u takvom slučaju branitelj mora biti pozvan i omogućiti mu se da nazoči radnji prepoznavanja. Međutim, u konkretnom slučaju kada je optuženik propisno upozoren na to pravo, te se odrekao tog prava, te iako upozoren branitelja nije angažirao, okolnost što branitelj nije nazočio radnji prepoznavanja i što u tekstu zapisnika o prepoznavanju  nema podataka da je optuženik odbio angažirati branitelja, ne uključuju povredu čl.26.Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i vijeća od 22.listopada 2013.godine, te se ne radi o nezakonitom dokazu iz čl.10.st.2.t.2.ZKP/08.

Stoga žalba optuženika nije osnovana, a sud je još temeljem čl.494.st.4.ZKP/08 po službenoj dužnosti ispitao pobijano rješenje, te je utvrdio da prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika niti da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, kao i da nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl.468.st.1.t.11.ZKP/08, te je stoga temeljem čl.494.ZKP/08 valjalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

U Puli-Pola, 8.rujna 2017.godine