Baza je ažurirana 22.12.2024. 

zaključno sa NN 123/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž R 22/2016-2 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

              1              Poslovni broj: R-22/2016-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj R-22/2016-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M., OIB: , iz S., zastupan po punomoćnicama E. K. B. i M. B. P., odvjetnicama u S., protiv tuženika G. kolegij K. J. s pravom javnosti, OIB: , iz S., zastupanog po punomoćnici J. K. J., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-558/13 od 16. studenog 2015., dana 15. studenog 2018.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-558/13 od 16. studenog 2015.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

 

"1. Utvrđuje se da je ugovor o radu između tužitelja G. M. iz S. i tuženika G. kolegija K. J. s pravom javnosti, S., od 1. rujna 2013.  za obavljanje poslova radnog mjesta profesora povijesti i sociologije, sklopljen na neodređeno vrijeme te utoliko nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika.

 

2. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužitelja na rad na radno mjesto profesora povijesti i sociologije sve sukladno ugovoru o radu od 1. rujna 2013.

 

3. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak."

 

Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke presude naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.

 

Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga koji je predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojemu u bitnome predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Predmet razmatranja suda u ovoj  žalbenoj fazi postupka jest pitanje da li se ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen između parničnih stranaka može smatrati ugovorom sklopljenim na neodređeno vrijeme, a ovo u suglasju sa odredbom članka 10. stavak 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR), koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17.).

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

 

- da je tuženik sa tužiteljem kao pripravnikom, dana 30. listopada 2010. zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme sa trajanjem do 31. kolovoza 2011., a radi obavljanja poslova profesora sociologije, politike i gospodarstva,

 

- da su dana 1. rujna 2011. tuženik kao poslodavac, a tužitelj kao djelatnik,  zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme do 30 listopada 2011. , prema kojem tužitelj obavlja poslove profesora povijesti i sociologije, politike i gospodarstva te geografije,

 

- da su dana 31. listopada 2011. parnične stranke u istim ugovornim ulogama zaključile ugovor na određeno vrijeme sa trajanjem do 31. kolovoza 2012., a prema kojem tužitelj treba obavljati poslove profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva te geografije,

 

- da su dana 1. rujna 2012. parnične stranke zaključile novi ugovor o radu na određeno vrijeme do objave rezultata natječaja tuženika o zasnivanju radnog odnosa na radnom mjestu profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva, a najkasnije do 30. rujna 2012.,

 

- da je dana 1. listopada 2012. između stranaka zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2012., na temelju kojeg bi tužitelj obavljao poslove profesora povijesti, sociologije, politike i gospodarstva,

 

-  da je dana 1. rujna 2013. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao djelatnika zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme koji traje do objave natječaja i natječajnih rezultata za radno mjesto profesora povijesti i sociologije, a najkasnije do 30. rujna 2013., a kojim je ugovorom na određeno vrijeme tužitelj preuzeo obvezu obavljanja poslova profesora povijesti, sociologije te teorije znanja i spoznaje,

 

- da je  tuženik 20. rujna 2013. raspisao natječaj na Burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na određeno vrijeme, za profesora povijesti za 18 sati rada tjedno, te za profesora sociologije, teorije znanja i spoznaje za 6 sati rada tjedno,

 

- da je tužitelj, još za vrijeme trajanja ugovora na određeno vrijeme koje je sklopio sa tuženikom 1. rujna 2013., podnio tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u kojem u bitnome ističe kako je predmetnu ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2013., protivan odredbi članka 10. Zakona o radu, te da se treba smatrati kako je sukladno odredbi stavka 7. navedenog zakona sklopljen na neodređeno vrijeme,

 

- da je tuženik dana 9. listopada 2013. donio odluku kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava,

 

- da je potom tužitelj dana 16. listopada 2013. podnio predmetnu tužbu.

 

Ovdje je za navesti kako je prvi ugovor o radu na određeno vrijeme tužitelj kao djelatnik zaključio sa tuženicom kao poslodavcem još 1. rujna 2010., što je razvidno iz preslike radne knjižice tužitelja.

 

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude posebno naglašava kako u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredba članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 7/13. dalje: ZID ZR), već odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. i 94/13., dalje: ZOOOSŠ), koji pored ostalog regulira zasnivanje radnog odnosa sa školskim ustanovama, što je nedvojbeno i tuženik. Naime, da ZOOOSŠ kao poseban propis u odnosu na ZR, ne predviđa mogućnosti i pretpostavke na temelju kojih bi se ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen 1. rujna 2013. mogao smatrati da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi i to kako je tuženik u rujnu 2013. raspisao natječaj također za zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme, pa da se i stoga ne može smatrati kako je sa tužiteljem zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i valjane razloge zbog čega smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za utvrđenjem da je ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između parničnih stranaka 1. rujna 2013., sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom donošenja presude vodio računa samo o odredbama ZOOOSŠ-a. Suprotno tome, žalitelj smatra kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe ZID ZR-a (očigledno članak 3. ovog zakona). Osim toga tužitelj ističe kako iz ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2012., koji da je bio šesti po redu zaključen između stranaka, i koji je trebao trajati do 31. kolovoza 2013. proizlazi da je već za vrijeme trajanja ovog ugovora tužitelj navršio kod tuženika ukupno 3 godine kontinuiranog radnog staža. Stoga kako je već za trajanja ovog ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2012., tužitelj stekao status radnika zaposlenog na neodređeno vrijeme.

 

Razmatrajući žalbene razloge tužitelja i obrazloženje pobijane presude za reći je slijedeće.

 

Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11. i 82/12.) propisano je kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Stavkom 2. istog članka određeno je kako poslodavac ne smije sklopiti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu iz stavka 1. ovog članka na temelju kojih se radni odnos s istim radnikom zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine. Konačno, odredbom stavka 5. ovog članka propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koji je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Nadalje je za reći kako je ZID ZR-om, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. (čl. 32. ZID ZR-a), člankom 3. izmijenjen članak 10. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11. i 82/12.), tako da je sada odredbom članka 10. stavak 1. ZR-a propisano kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme koje je određeno rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Nadalje, odredbom stavka 4. istog članka određeno je kako poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki slijedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog, koji u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi iz članka 12. stavka 3. ZR-a mora biti naveden. Također je za navesti kako je odredbom članka 10. stavak 5. ZR-a određeno kako svaka izmjena odnosno dopuna ugovora o radu iz stavka 1. ovoga članka, koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim slijedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme. Konačno, u kontekstu razmatranja osnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno zakonitosti pobijane presude, za reći je kako je odredbom članka 10. stavkom 7. ZR-a propisano da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

Međutim, odredbom članka 105. stavak 1. ZOOOSŠ-a, propisano je da uz opće uvjete za zasnivanje radnog odnosa sukladno općim propisima o radu, osoba koja zasniva radni odnos u školskoj ustanovi mora ispunjavati i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, a koji su određeni u stavku 2. istog članka.

 

Odredbom članka 107. stavka 1. ZOOOSŠ-a određeno je kako se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva ugovorom o radu na temelju natječaja. Ovim člankom normiran je sam postupak provođenja natječaja, određeno je sa kojim se osobama zasniva radni odnos u školskoj ustanovi, a predviđene su i iznimke od pravila da se radni odnos može zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja. Također je za naglasiti kako je odredbom članka 114. stavak 1. ZOOOSŠ-a propisano kako o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora, a samostalno u slučaju kada je zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu potrebno zaposliti osobu na vrijeme do 15 dana.

 

Slijedom navedenog, a neovisno o svemu drugom za reći je kako sporni radni odnos tužitelja kao radnika (profesora) i tuženika kao poslodavca (srednjoškolske ustanove), a koji se temelji na ugovoru o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2013. i koji je zaključen na rok najkasnije do 30. rujna 2013., ne može prerasti u radni odnos na neodređeno vrijeme, u smislu odredbe članka 10. stavak 7. ZR-a (odnosno odredbama članka 3. ZID ZR-a), kako to smatra tužitelj. Ovo stoga jer je ZOOOSŠ poseban zakon (lex specialis), u odnosu na ZR kao opći zakon. Naime, kada bi se utvrdilo da je predmetni  ugovor o radu na određeno vrijeme koji je zaključen između stranaka 1. rujna 2013., na rok najkasnije do 30. rujna 2013., sklopljen na neodređeno vrijeme, to bi značilo kako je zaobiđen čitav niz kogentnih zakonskih propisa koji reguliraju zasnivanje radnog odnosa u osnovnim i srednjoškolskim ustanovama i koje treba primijeniti, pa tako i onih iz odredbi članaka 105., 107. i 114. ZOOOSŠ-a, što bi bilo pravno nedopustivo (npr. izbjeglo bi se raspisivanje natječaja za primanje u radni odnos na neodređeno vrijeme, onemogućilo bi se da o primanju u radni odnos na neodređeno vrijeme odlučuje ravnatelj školske ustanove uz prethodnu suglasnost školskog odbora itd.) U svakom slučaju prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda odredbe članka 107. ZOOOSŠ-a kojim se uređuju uvjeti za zasnivanje radnog odnosa profesora u srednjoškolskoj ustanovi, isključuju primjenu odredbe članka 10. stavak 7. ZR-a. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revr 1709/10-2 od 23. ožujka 2011.

 

Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud zakonito primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na neke druge povrede tužitelj niti ne ukazuje.

 

Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Splitu, 15. studenog 2018.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.

Copyright © Ante Borić