- 1 -              Poslovni broj: Usž-3581/18-2

 

Poslovni broj: Usž-3581/18-2

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. M. iz L., kojeg zastupa opunomoćenica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., radi uvida u spis u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsIgr-11/18-8 od 30. svibnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, broj: UsIgr-11/18-8 od 30. svibnja 2018.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/II-361-05/17-26/1091, urbroj: 531-05-2-2-17-2/V.B. od 27. studenog 2017. i rješenja D.-n. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave V. L., Klasa: UP/I-360-01/17-01/09, urbroj: 2117/1-23/3-1-17-3 od 4. travnja 2017. (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka 2. izreke).

Rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. travnja 2017., kojim je odbijen zahtjev za razgledavanje spisa i obavještavanje o tijeku postupka u upravnoj stvari A. Đ. iz Z., N. 270 E, u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju.

Protiv naprijed navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome navodi kako je još 26. listopada 2016. podnio prijavu zbog protupravne gradnje na kat. čest. 719. i 720. k.o. L. u uvali L. te da je tražio uvid u spis oformljen u predmetu izdavanja rješenja o izvedenom stanju za stambenu zgradu na kat. čest. 720. Ističe kako nije sporno da je vlasnik kat. čest. 717 k.o. L.,  a A. Đ. vlasnica kat. čest. 718, 719 i 720 k.o. L.. Dalje navodi kako se čestice u vlasništvu A. Đ. koriste kao cjelina, te da, iako se glavni radovi obavljaju na čest. zem. 720, da se i na drugim česticama odlaže građevinski materijal i obavljaju drugi pomoćni radovi. Ističe i da površina čestica 718 i 719 iznosi svega nekoliko kvadratnih metara te da i iz toga proizlazi da s česticom 720 čine cjelinu. Smatra da je u postupku donošenja osporene presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je rigidno i neživotno istumačena odredba članka 17. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12. i 143/13.) te da je sud kod donošenja svoje odluke na umu trebao imati i Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13. i 85/15.) koji govori o testu razmjernosti i javnog interesa. Predlaže žalbu uvažiti, poništiti osporenu presudu, poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela i predmet vratiti tijelu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te da je za istu naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.

Ovo iz razloga jer se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.). Iz podataka sveza spisa proizlazi da je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, osnovano zaključio da tužitelj nije, a niti je trebao imati status stranke u postupku vođenom u povodu zahtjeva Anke Đaković za izdavanje rješenja o izvedenom stanju prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Naime, člankom 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) propisano je da je stranka u upravnom postupku fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.

Taj pravni interes ne može biti bilo kakav, već mora biti pravni, a to znači da proizlazi iz zakona ili je zakonom zaštićen. Prava, obveze i pravni interesi pak proizlaze iz propisa kojima se uređuju pojedine upravne materije, dakle, materijalnih propisa, iz kojeg razloga se pitanje ima li neka osoba svojstvo stranke prosuđuje ne samo prema naprijed citiranoj odredbi Zakona o općem upravnom postupku, nego i prema materijalnom propisu iz kojega za osobu proizlazi određeno pravo, obveza ili pravni interes.

Prema članku 84. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa ako se ne radi o aktima za koje je predviđena zabrana umnažanja i razgledanja.

Prema pak odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prije donošenja rješenja o izvedenom stanju nadležno upravno tijelo dužno je stranci pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja. Prema odredbi stavka 2. tog članka, stranka u smislu stavka 1. Zakona je podnositelj zahtjeva, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.

Iz podataka spisa neprijeporno proizlazi da tužiteljeva nekretnina, oznake kat čest. 717 k.o. L., ne graniči neposredno s nekretninom koja je bila predmet postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju odnosno s kat. čest. zgr 720 k.o. L., jer se između te dvije nekretnine nalaze još dvije, kat. čest. 719. i 718., kojih tužitelj nije ni vlasnik ni nositelj stvarnih prava.

Stoga tužitelj, i po ocjeni ovog Suda, u ovom upravnom postupku nema status stranke kakav u vidu ima članak 17. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

Tužitelj žalbenim navodima nije  doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, slijedom čega ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti nezakonitom. Ovo iz razloga što, prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, razgledavanje spisa i obavijest o tijeku postupka je pravo stranke, a iz citiranog materijalnog propisa jasno proizlazi da tužitelj ne spada u krug osoba kojima je trebalo omogućiti da u predmetnoj upravnoj stvari sudjeluju u svojstvu stranke.

Predmet ovog postupka bio je tužiteljev zahtjev za uvid u konkretni upravni spis u smislu članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a ne zahtjev za priznavanje prava korisniku na dobivanje informacije, zbog čega nisu osnovani navodi žalbe u kojima se tužitelj poziva na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Kraj takvog stanja stvari valjalo je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 25. listopada 2018.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

              Senka Orlić-Zaninović, v.r.