- 1 -              I Kž-Us 97/2015-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 97/2015-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. D. zbog kaznenih djela iz članka 338. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 19. svibnja 2015. broj K-Us-1/15, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. U povodu žalbe USKOK-a i optuženog B. D., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u odnosu na točke 1. i 2. izreke te presude te se izriče da je optuženi B. D. radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. izreke te presude počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. u vezi s člankom 61. KZ/97.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog B. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji pa se optuženom B. D. za kazneno djelo iz članka 338. u vezi s člankom 61. KZ/97. zbog kojeg je ovom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., pa se optuženi B. D., uz primjenu članka 60. stavka 1. i 2. točke c) KZ/97., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te se na temelju članka 67. KZ/97. prema optuženom B. D. primjenjuje uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba USKOK-a te žalba optuženog B. D. u ostalom dijelu te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi B. D. proglašen je krivim pod točkama 1. i 2. izreke presude zbog dva kaznena djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ/97., za koja mu je utvrđena kazna zatvora i to za kazneno djelo iz točke 1. u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz točke 2. u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Pod točkom 3. izreke te presude, optuženi B. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. za koje mu je, na temelju članka 337. stavka 3. KZ/97., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je prema optuženiku, u skladu s člankom 56. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), primijenjena uvjetna osuda tako da mu je, na temelju članka 51. KZ/11. izrečena jedinstvena zatvorska kazna u trajanju od 1 (jedne) godine koja se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi B. D. je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i to u iznosu od 42.527,00 kuna za vještačenje te iznos od 2.000,00 kuna na ime paušala.

 

Istom je presudom, pod točkom 4. izreke, na temelju članka 452. ZKP/08., protiv optuženog B. D. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 287. KZ/97.

 

Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio USKOK zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te optuženi B. L., po branitelju, odvjetniku P. J., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obojica s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Osporavajući pravilnost pobijane odluke, državni odvjetnik u žalbi upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju nalazi u nejasnoći i nerazumljivosti kako izreke pobijane presude tako i odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

Vezano uz nejasnoću izreke pobijane presude državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, nakon što je primjenom odredaba KZ/97. optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio pojedinačne kazne zatvora, propustio optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora već je nomotehnički nejasnom formulacijom, primjenom odredaba KZ/11., najprije primijenio (umjesto odredio) uvjetnu osudu, a tek potom, primjenom odredbe o stjecaju, optuženiku izrekao (umjesto ga osudio) jedinstvenu kaznu zatvora. Prema mišljenju žalitelja, ,,ovakva nezgrapna stilizacija izreke presude, u kojoj je prvostupanjski sud propustio navesti prije primjene uvjetne osude da li primjenjuje odredbu o stjecaju kaznenih djela i to onu iz čl. 60. Kaznenog zakona /97, utječe na njenu razumljivost“.

 

Međutim, navodi istaknuti u žalbi državnog odvjetnika ne predstavljaju ostvarenje istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Naime, da bi izreka presude bila nerazumljiva, potrebno je da je ona takvog sadržaja da se iz nje ne može pouzdano shvatiti i zaključiti na što se ona zapravo odnosi, odnosno što je njome odlučeno, a to ovdje nije slučaj.

 

Stoga, budući da ovaj drugostupanjski sud nalazi da je takva izreke presude, unatoč navedenoj ,,kombinaciji dva Kaznena zakona“, razumljiva te se ista u cijelosti može ispitati, u tom dijelu nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju ukazuje državni odvjetnik.

 

Nije u pravu državni odvjetnik niti kada u žalbi upire na nerazumljivost odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

 

Naime, činjenica da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije naložio plaćanje troškova postupka u sveukupnom iznosu već ih je odmah specificirao odnosno razdvojio na materijalne troškove i troškove paušala, ne čini presudu nerazumljivom, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

Stoga, nasuprot tvrdnjama državnog odvjetnika, niti u tom dijelu pobijane presude nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Također, ni ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prema tome, trebalo je žalbu USKOK-a kao neosnovanu odbiti, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi B. D. u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne navodi koje je to dokaze prvostupanjski sud trebao provesti u tijeku postupka i koje odlučne činjenice je trebao utvrditi, a nije ih utvrdio, pa se žalbom zapravo pobija samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U tom pravcu optuženik tvrdi da je utvrđeno činjenično stanje rezultat pogrešne ocjene izvedenih dokaza pri čemu ne iznosi ništa novo što nije isticao u svojim obranama tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda.

 

Tako, optuženik u obrani, na čemu ustraje i u žalbi, u odnosu na inkriminirane radnje opisane pod točkama 1. i 2. izreke presude, ističe da nije samostalno donio niti jednu odluku koja se tiče davanja, preuzimanja ili ugovaranja poslova s trgovačkim društvom S. g. d.o.o., već da je takvu odluku donijelo četveročlano Povjerenstvo za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga te da činjenica da je postupano protivno odredbama Zakona o javnoj nabavi i odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, ne povlači pukim automatizmom za sobom i kaznenopravnu odgovornost optuženika.

 

Međutim, žalitelj pritom zanemaruje čitav niz, u provedenom dokaznom postupku, utvrđenih činjenica koje upućuju na nedvojbeni zaključak da je povod odnosno motiv postupanja optuženika bio upravo pogodovanje u natječaju i ugovaranju poslova za njegovu privatnu djelatnost odnosno privatnu djelatnost člana njegove obitelji, a sve u cilju pribavljanja imovinske koristi.

 

Prije svega, iz spisu priležećeg povijesnog izvatka iz sudskog registra vidljivo je da je trgovačko društvo S. g. d.o.o. osnovano 14. kolovoza 2003.

 

Ta je činjenica uostalom potvrđena i obranom optuženika, iz koje proizlazi da je upravo on osnovao to društvo te potom poslovni udio u tom društvu prenio na svoju suprugu, ali i to da je cijelo inkriminirao razdoblje aktivno sudjelovao u poslovanju tog trgovačkog društva.

 

Dakle, optuženik je kao načelnik Općine Z. prije postupaka nadmetanja opisanih u točkama 1. i 2. izreke presude imao neposrednog saznanja da će se izvoditi radovi na vodovodnom sustavu pa je nakon što je 3. travnja 2003. donesena Odluka o osnivanju stručnog povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga za potrebe općine Z., za čijeg je predsjednika izabran upravo on (list 70) te Odluka o gradnji vodovodnih podsustava i mjesne mreže u naseljima R. i D. S. (list 71), a prije nadmetanja i zaključenja ugovora vezanih uz te radove, u kolovozu 2003. (list 59) osnovao trgovačko društvo u cilju da upravo to društvo dobije navedene poslove.

 

Vezano uz postupanje optuženika opisano pod točkom 1. izreke presude, u provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da, iako je kao kriterij natječaja objavljenog u Oglasu za javno nadmetanje broj … (list 72) bila navedena najpovoljnija cijena (,,ponuda s najnižom cijenom od strane dokazano sposobnog ponuditelja“), taj je kriterij pri izboru izvođača radova zanemaren budući da je eliminiran ponuđač koji je ponudio najpovoljniju cijenu (R. m-) te je izabrano trgovačkog društvo S. g. d.o.o., čiji je vlasnik i direktor bio upravo optuženik.

 

Tako, iz Zaključka o izboru najpovoljnijeg izvođača zemljanih radova po Javnom nadmetanju broj … (list 74) proizlazi da je usporedbom ponuda utvrđena ,,neznatna razlika u cijeni ponude“, međutim, da postoje ,,saznanja da je tvrtka R. m. imala u prethodnim radovima problema s kopanjem kanala“, slijedom čega je ,,odlučeno da se taj posao ponudi dr. tvrtki“.

 

Odredbom članka 46. stavka 2. Zakona o javnoj nabavi (,,Narodne novine" broj 117/01. i 197/03.) propisano je da je najpovoljnija ponuda ona ponuda s najnižom cijenom ili ekonomski najpovoljnija ponuda na temelju cijene i dodatnih kriterija za odabir najpovoljnije ponude sukladno dokumentaciji za nadmetanje dok je odredbama članka 61. stavcima 3. i 4. tog Zakona propisano da naručitelj ne smije primijeniti kriterije koji nisu navedeni u dokumentaciji za nadmetanje te da, ukoliko naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje nije naveo dodatne kriterije uz cijenu, najpovoljnija ponuda jest ponuda s najnižom cijenom za istu vrstu i svojstva robe, usluga ili radova.

 

Iz Osnovnog Ugovora o izvođenju zemljanih radova na vodovodnoj mreži II. faza – naselje R. i D. S. (podsustavi) od 30. siječnja 2004. (list 75) sklopljenog između Općine Z. i trgovačkog društva S. g. d.o.o. vidljivo da je optuženik taj Ugovor potpisao kao odgovorna osoba trgovačkog društva i to nakon provedenog javnog nadmetanja gdje je sudjelovao u radu Povjerenstva u svojstvu predsjednika.

 

Prema tome, optuženik je, sudjelujući protivno odredbi članka 6. Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (,,Narodne novine“ broj 163/03., 94/04. i 48/05.) kao predsjednik u radu Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga, u postupku odabira najpovoljnijeg ponuđača u kojem je eliminirana jeftinija ponuda po kriteriju koji nije objavljen u oglasu za javno nadmetanje, pogodovao trgovačkom društvu čiji je bio vlasnik, te na taj način ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Ispravnost takvog zaključka nije osporena žalbenim navodima optuženika da ,,niža cijena, pogotovo kad se radi o maloj razlici kao što je ovdje slučaj, ne znači i povoljniju cijenu jer ta cijena zavisi od drugih elemenata, kao što su rokovi plaćanja, osiguranja plaćanja, kvalitete radova i dr.“, iz jednostavnog razloga jer ti ,,drugi“ elementi nisu bili navedeni kao kriteriji odabira u predmetnom Oglasu za javno nadmetanje.

 

Niti daljnje žalbene tvrdnje da je u točki 14. predmetnog Oglasa za javno nadmetanje kao kriterij za odabir najpovoljnije ponude navedena i ,,sposobnost ponuditelja“, ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, osobito s obzirom na to da iz spisa predmeta ne proizlazi niti da je izabrano trgovačko društvo S. g.“ d.o.o., prilikom javljanja na natječaj, dostavilo bilo kakve dokaze o udovoljenju tom kriteriju, unatoč tome, što je u trenutku objave predmetnog Oglasa bilo tek netom osnovano.

 

Uostalom, nesporno je da je pogodovana tvrtka u trenutku potpisivanja Ugovora o izvođenju radova bila u vlasništvu optuženika pa je irelevantno, kod svih povrijeđenih propisa i Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti i Zakona o javnoj nabavi, je li druga tvrtka koja je prema uvjetima natječaja bila najpovoljnija, bila i najkvalitetnija, ili je to bila tvrtka optuženika, a koja prema uvjetima natječaja nije bila ni najpovoljnija.

 

Nadalje, vezano uz daljnje inkriminacije opisane u točki 1. izreke presude, treba reći da je izvođenjem neugovorenih istovrsnih građevinskih radova na vodovodnoj mreži na drugim lokacijama bez provedenog javnog natječaja, iako je ukupna vrijednost takvih radova prelazila iznos od 200.000,00 kuna, onemogućeno ne samo sudjelovanje u nadmetanju drugim zainteresiranim gospodarskim subjektima, već je u cijelosti isključena mogućnost da netko drugi dobije posao.

 

Naime, odredbom članka 23. Zakona o javnoj nabavi izričito je propisano da naručitelj mora u ,,Narodnim novinama“ objaviti sve nabave u vrijednosti jednakoj ili većoj od 200.000,00 kuna.

 

Kada se pritom imaju na umu rezultati provedenog kombiniranog financijsko-knjigovodstvenog i građevinskog vještačenja, posebice dio zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke i vještaka za knjigovodstvo i financije (list 444) iz kojeg proizlazi da za te neugovorene, naknadno izvedene radove nisu prethodno prikupljane ponude, nije zaključen ugovor o izvođenju naknadnih radova niti su za njih osigurana sredstva u Općini Z. jer za njih nije postojala ni projektna dokumentacija, očigledno je da su ti dodatni radovi izvedeni suprotno odredbama Zakona o javnoj nabavi, pri čemu je neposrednim dodjeljivanjem tih radova na lokacijama koje nisu bile predmet ranije potpisanog ugovora, a čija vrijednost nalaže provođenje javnog nadmetanja, trgovačkom društvu S. g. d.o.o., za čiji poslovni dobitak je optuženik nesporno osobno bio zainteresiran, pribavljena imovinska korist.

 

Prema tome, nasuprot žalbenim tvrdnjama kojima se isticanjem odredbe članka 47. KZ/97. tvrdi da kod optuženika nije postojala svijest o pogodovanju svom trgovačkom društvu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je optuženiku itekako bilo poznato da su i prvi izvedeni radovi ugovoreni na temelju prethodno provedenog javnog natječaja te da je javni natječaj i u slučaju dodatnih radova potreban, slijedom čega je optuženik iskorištavajući svoj položaj i ovlasti pogodovao vlastitom trgovačkom društvu, a kojim pogodovanjem je obvezao Općinu Z. na plaćanje dodatnih, a neugovorenih radova koji nisu bili obuhvaćeni javnim natječajem i čija vrijednost prelazi 200.000,00 kuna. Time je također ponovno ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori optuženika da ti dodatno izvedeni radovi, iako fakturirani, nisu naplaćeni, kao i žalbene tvrdnje da su ugovoreni radovi bili u tijeku i da bi prekidanje istih bilo neracionalno jer bi povećalo troškove ponovnog organiziranja gradilišta, dovođenja strojeva i sl., a posebice žalbeni navodi da nije logično očekivati da bi nova javna nabava dovela do drugačijeg ishoda, nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Nadalje, a u odnosu na inkriminirane radnje opisane u točki 2. izreke presude, iz izvedenih dokaza (Zapisnika sa sastanka Povjerenstava za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga od 20. svibnja 2004. na listu 81, Osnovnog ugovora o izgradnji mjesne vodovodne mreže za zaseoke u naseljima R. i D. S. na listu 271 spisa, Odluke o izboru najpovoljnijeg izvođača izgradnje mjesne vodovodne mreže u naseljima R. i D. S. od 20. svibnja 2004. na listu 273) nesporno proizlazi da je dodjeljivanje izvođenja radova provedeno po postupku ograničenog prikupljanja ponuda, što je, s obzirom na vrijednost radova protivno članku 8. i članku 9. Zakona o javnoj nabavi, čime je optuženik, ponovno, iskorištavanjem položaja i ovlasti načelnika pogodovao vlastitom trgovačkom društvu odnosno trgovačkom društvu čija je direktorica i nositeljica poslovnih udjela tada bila njegova supruga, a u radu kojeg društva je on aktivno sudjelovao. Takvim je postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 338. KZ/97., kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Naime, pogodovanje, kao zakonsko obilježje kaznenog djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti predstavlja aktivnost službene osobe u vidu stvaranja pretpostavki, odnosno omogućavanja pribavljanja poslova u korist sudionika u tržištu za uspjeh kojeg je privatno motiviran. Stoga, pogodovanje u konkretnom slučaju proizlazi iz objektivno nespornog postupanja optuženika protivno Zakonu o javnoj nabavi.

 

Pravilnost takvog zaključka nije osporena žalbenim tvrdnjama optuženika da činjenica da je dodjeljivanje izvođenja radova provedeno po postupku ograničenog prikupljanja ponuda, sama po sebi, nije dovoljna za postojanje inkriminiranog kaznenog djela s obzirom na to da odluka o izboru načina nabave može biti pogrešna zbog pogrešne procjene vrijednosti radova, međutim, da je u konačnici najbitnije utvrditi je li između pristiglih ponuda izabrana najpovoljnija ponuda. Ovo tim više što u konkretnoj situaciji nije bilo nikakve zapreke da optuženik po prikupljanju ponuda, pa onda i po saznanju vrijednosti planiranih radova, provede postupak javne nabave.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da se objektivni učin kaznenog djela vezano uz postupanje optuženika opisano u točki 2. iscrpljuje već u odabiru ograničenog postupka prikupljanja ponuda, iako je vrijednost nabave nalagala nadmetanje, te izboru trgovačkog društva S. g. d.o.o., žalbeni navodi optuženika kojima upire na (ne)dokazanost daljnjeg inkriminiranog postupanja optuženika u odnosu na prihvaćanje plaćanja dijela obveza izvođača radova vezano uz nabavu pijeska, nemaju utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

Prema tome, nesporno je da je optuženik kao načelnik općine i kao predsjednik Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga sudjelovao u odabiru najpovoljnijeg ponuđača u slučajevima kada se na nadmetanje, bilo javno, bilo po pozivu javljalo trgovačko društvo za čiji poslovni probitak je osobno bio zainteresiran.

 

Stoga i za ovaj drugostupanjski sud u dokaznom materijalu nema dvojbe da je optuženik iskoristio svoj položaj u smislu utjecaja koji mu taj položaj daje, računajući upravo na značaj tog položaja kod izbora trgovačkog društva u cilju ostvarenja privatnog interesa.

 

Konačno, vezano uz inkriminirane radnje optuženika opisane u točki 3. izreke presude, u provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da je optuženik sa B. P., bez ikakve odluke vijeća Općine Z., sklopio Ugovor o naknadi štete navodno nastaloj kao posljedica miniranja prilikom izgradnje županijske ceste te ugovorio i isplatu dijela naknade za oduzeto zemljište preko kojeg je prolazila ta cesta, kao i ugovorio nerazmjerno visoke penale od 1.000,00 kuna za svaki dan zakašnjenja, svjestan da je Županijska uprava za ceste bila investitor gradnje te ceste dok Općina Z. nije imala nikakvih financijskih obveza.

 

Takvim postupanjem, dakle, prekoračenjem granica ovlasti koje je imao kao načelnik Općine Z. s ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi imovinsku korist, optuženik je ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

 

Činjenica da taj Ugovor ne sadrži visinu štete već je uvjetovan prethodnim izlaskom na teren vještaka građevinske struke koji je trebao procijeniti nastalu štetu zajedno s činjenicom da je protiv B. P. podnesena tužba radi poništenja tog Ugovora i do sada mu ništa nije plaćeno, ne umanjuju optuženikovu kaznenopravnu odgovornost, kako to pogrešno smatra žalitelj. Ovo iz razloga jer je upravo na temelju takvog Ugovora B. P. od Općine Z. zatražio isplatu novčanog iznosa, slijedom čega je optuženik očito takvim postupanjem, protivno žalbenim prigovorima da se u suštini radi o predugovoru koji ne dovodi do imovinskih obveza ugovornih strana, istome pribavio neosnovano imovinsko potraživanje.

 

Ni žalbeni navodi da iz Zapisnika sa 26. sjednice Općinskog vijeća Z. od 8. travnja 2005., dakle, pet dana prije sklapanja spomenutog ugovora, proizlazi da je kao zaključak pod ,,AD.12.Razno“ navedeno: ,,Cesta iznad P. - Općina Z. preuzela je rješavanje imovinskih odnosa pa je P. dao zeleno svjetlo da se nastavi s radovima“, ne dovode u pitanje ispravnost pobijane odluke, s obzirom na to da sadržaj tog Zapisnika, protivno žalbenim nastojanjima, evidentno ne predstavlja Odluku vijeća Općine Z. kojom se odobrava ili daje suglasnost optuženiku da s B. P. sklopi navedeni ugovor.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da optuženi B. D. žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilna utvrđenja odlučnih činjenica po prvostupanjskom sudu, a time niti zaključak iz pobijane presude da je optuženik kaznenopravno odgovoran za radnje opisane u izreci te presude, to njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika time što je prvostupanjski sud propustio radnje optuženika opisane pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude okvalificirati kao jedno produljeno kazneno djelo.

 

Prema odredbi članka 61. stavka 2. KZ/97. produljeno kazneno djelo je počinjeno kada je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. Dakle, kod produljenog kaznenog djela, premda je u pitanju više posebnih djela i više posebnih radnji, riječ je samo o jednom kaznenom djelu jer postoje okolnosti koje te radnje i ta djela povezuju u jednu cjelinu.

 

Pojam produljenog kaznenog djela određuje se kombinacijom objektivnih i subjektivnih elemenata. Kao objektivni element smatra se, kako je to već naprijed istaknuto, postojanje više istovrsnih djela koja su ostvarena na istovrstan način i postojanje vremenske povezanosti tih djela, odnosno neke druge stvarne okolnosti koja ta djela povezuju u cjelinu, dok se kao relevantan subjektivni element uzima tzv. produljeni dolus odnosno produljena psihička linija pojedinačnih odluka, ponavljanje odluke o djelu, koja, zbog istih vanjskih povoda, vodi jedinstvu pojedinačnih odluka.

 

Sve radnje opisane pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, pri čemu su obje pravno označene kao dva kaznena djela iz članka 338. KZ/97., optuženi B. D. je poduzeo u istom svojstvu – kao načelnik Općine Z. te predsjednik Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave roba, radova i usluga, ali i kao osnivač te direktor trgovačkog društva S. g. d.o.o. do 15. ožujka 2004., a nakon toga kao suprug nositeljice poslovnog udjela i direktorice tog društva.

 

Te radnje se i vremenski poklapaju, budući da je kazneno djelo iz točke 1. izreke počinjeno u razdoblju od 21. studenog 2003. do travnja 2005., dok je kazneno djelo iz točke 2. izreke počinjeno upravo unutar tog razdoblja, od 20. travnja do 28. srpnja 2004.

 

I način počinjenja ovih radnji je isti s obzirom na to da je sadržan u tome da je optuženi B. D. kao službena osoba u jedinici lokalne samouprave iskoristio svoj položaj i ovlast pogodovanjem u natječaju i ugovaranju poslova, sve kako bi svojoj privatnoj djelatnosti i privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji pribavio imovinsku korist.

 

Sve te okolnosti jasno upućuju na jedinstvenu namjeru optuženika, postupanja u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, pri čemu se za postizanje iste svrhe koriste različite radnje izvršenja, a time i na zaključak da te radnje predstavljaju jedinstvenu cjelinu.

 

Stoga su, pravilnim sagledavanjem utvrđenog činjeničnog stanja, opisanim pod točkama 1. i 2. izreke, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjeni svi elementi objektivne i subjektivne naravi za postojanje produljenog kaznenog djela, propisani u članku 61. stavku 2. KZ/97.

 

Slijedom iznesenog, u radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude stječu se elementi jednog kaznenog djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ/97., a ne dva opisana kaznena djela, čime je na štetu optuženika počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. zbog koje je, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci ovih djela, kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

Ispitujući, nadalje, prvostupanjsku presudu, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti, pri tome imajući na umu da je 1. siječnja 2013., na snagu stupio KZ/11. te s tim u vezi odredbu članka 3. stavka 2. KZ/11., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, razmotrio je i je li KZ/11. blaži za optuženika.

 

U tom smislu je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da iako pravni kontinuitet postoji jer je radnje optuženika opisane pod točkom 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, koje su ovom presudom označene kao jedno kazneno djelo zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz članka 338. KZ/97., moguće, primjenom odredbe članka 3. stavka 2. KZ/11., podvesti pod biće kaznenog djela protiv službene dužnosti, nezakonito pogodovanje iz članka 292. stavka 2. KZ/11., novi Kazneni zakon nije blaži za optuženika. Ovo iz razloga jer je za oba kaznena djela zaprijećena ista kazna zatvora (od šest mjeseci do pet godina). Pri tome, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, niti u posljedicama primjene neke od odredaba Općeg dijela KZ/11. koje bi u odnosu na optuženika u konkretnoj situaciji došle u obzir, taj zakon za optuženika ne bi bio blaži.

 

Također, vezano uz radnje optuženika opisane pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude, koje su prvostupanjskom presudom označene kao kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., iste je moguće primjenom odredbe članka 3. stavka 2. KZ/11. podvesti pod biće kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ/11. koji nije blaži za počinitelja.

 

Imajući, nadalje, na umu izvršene preinake pravnog označavanja pojedinih počinjenih kaznenih djela, trebalo je u skladu s takvom preinakom optuženiku odmjeriti kaznu, razmatrajući pritom težinu i okolnosti počinjenja djela. Uostalom, iako se optuženi B. L. ne žali protiv odluke o kaznenoj sankciji takva žalba je, u smislu članka 478. ZKP/08., sadržana u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Postupajući, dakle, po službenoj dužnosti, uslijed izmjene pravne oznake djela, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog B. D. zbog odluke o kaznenoj sankciji, pritom imajući na umu po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne (olakotnom je cijenjena okolnost kaznene neosuđivanosti optuženika te činjenica da je postojao opći interes dovršetka izgradnje ceste u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., dok otegotne okolnosti nisu nađene), trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenoj sankciji te optuženom B. D. za kazneno djelo iz članka 338. u vezi s člankom 61. KZ/97., na temelju istih zakonskih propisa, utvrditi kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, dok je prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 337. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. u trajanju od 8 (osam) mjeseci, pa je optuženi B. D. uz primjenu odredaba o stjecaju iz članka 60. stavka 1. i 2. točke c) KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

 

Pritom je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršenje izrečene kazne te da se i izricanjem uvjetne osude s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci te vremenom provjeravanja od tri godine može ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja. Naime, navedena se kaznena sankcija ukazuje primjerenom kako počinjenim djelima, tako i ličnosti počinitelja te pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja iz članka 6. KZ/97. odnosno da svi građani poštuju pravni sustav, da nitko ne počini kazneno djelo te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju.

 

Stoga je, uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog B. D., prvostupanjska presuda preinačena i u odluci o kaznenoj sankciji, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 24. listopada 2018.

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.              Vesna Vrbetić, v. r.