1              Poslovni broj: 4 Kž-317/2018-3

 

Poslovni broj: 4 Kž-317/2018-3

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Horvatovića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Ivane Čalić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Marine Bobanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. I., zbog kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-476/14 od 20. veljače 2018., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-227/17 od 13. studenog 2017., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2018.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetništva, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan protiv okrivljenog D. I. presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-416/14 od 8. srpnja 2015.

 

              Istom presudom okrivljeni D. I. temeljem čl. 453. ZKP/08 oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, činjenično opisano izrekom te presude. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

              Protiv ove presude pravovremeno je podnijelo žalbu državno odvjetništvo zbog bitne

povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predloženo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oglasi krivim.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP/08.

 

              Žalba državnog odvjetništva je osnovana.

 

              Iako žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu nije konkretizirao u čemu se točno sastoji, a sve što se navodi u sadržaju žalbe odnosi se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je očigledno da žalitelj istaknutu žalbenu osnovu veže za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te će izloženi prigovor biti ocijenjen u okviru te žalbene osnove.

 

              U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je okrivljenika oslobodio od optužbe jer da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako ga se optužuje.

 

              Naime, na temelju iskaza okrivljenika, povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo S. d.o.o., očevidnika o redoslijedu plaćanja te nalazu i mišljenju knjigovodstvene vještakinje V. S. O., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik bio od 18. listopada 2012. pa do 6. listopada 2014. u Varaždinu direktor trgovačkog društva S. d.o.o. V., što je i danas, da je znao dolaskom na funkciju direktora da trgovačko društvo S. d.o.o. u razdoblju duljem od 60 dana kod banke koja za društvo obavlja poslove platnog prometa ima evidentirane nepodmirene obveze koje je, na temelju valjanih osnova za naplatu bez daljnjeg pristanka tog društva kao dužnika trebalo naplatiti s bilo kojeg od njezinih računa te da je znao da je žiro račun društva u trajnoj blokadi od 10. kolovoza 2010. i da društvo nije u mogućnosti redovito poslovati ni ispunjavati dospjele novčane obveze.

 

              Okrivljenik je iskazao da on nije imao obvezu pokretanja stečajnog postupka spram trgovačkog društva S. d.o.o. jer da je u kritično vrijeme koje mu se stavlja na teret bio na pravnoj snazi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je omogućavao tvrtkama u blokadi podnošenje zahtjeva za sklapanje predstečajne nagodbe te tada direktori u takvim tvrtkama nisu bili u obvezi pokretanja stečajnog postupka, smatra da je tu obvezu imao direktor koji je bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu kada je ista došla u blokadu, a istaknuo je da je trgovačko društvo P. d.d. protiv trgovačkog društva S. d.o.o. podnijela prijedlog za pokretanje stečajnog postupka koji je po Trgovačkom sudu u Varaždinu odbijen jer je trgovačko društvo S. d.o.o. imalo veću imovinu od neplaćenih obveza.

 

              Iz povijesnog izvatka sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu za trgovačko društvo S. d.o.o. proizlazi da je V. Š. S. postao direktor tog trgovačkog društva 4. lipnja 2010. te da je dao ostavku 28. srpnja 2011., nakon čega je to trgovačko društvo zastupao okrivljenik od dana 2. veljače 2012., a direktor je postao 10. kolovoza 2012.

              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstvene vještakinje koje se temelji na relevantnoj dokumentaciji koja prileži spisu proizlazi da je početni datum za izračun razdoblja nesposobnosti za plaćanje trgovačkog društva S. d.o.o. bio 10. listopad 2010. kada je direktor tog trgovačkog društva bio V. Š. S.

 

              Međutim, u to vrijeme, ponašanje članova uprave trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću koji tada nisu zatražili otvaranje stečajnog postupka kada je društvo bilo nesposobno za plaćanje, nije bilo propisano kao kazneno djelo.

 

              Dakle, odredba čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima se u vrijeme kada je trgovačko društvo S. d.o.o. postalo nesposobno za plaćanje nije odnosila na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću, već samo na članove uprave dioničarskih društava.

 

              Prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio od optužbe jer je mišljenja, vezano za kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima da iz dosadašnje pravne teorije i sudske prakse proizlazi da se radi o kaznenom djelu stanja, a ne trajnom kaznenom djelu. Nadalje, zaključak je prvostupanjskog suda kako je utvrđeno, a na temelju teorije stanja za djelo iz optužnice, da je u vrijeme nastupa nesposobnosti za plaćanje trgovačkog društva S. d.o.o. bio direktor V. Š. S. koji u vrijeme kada je bio direkor nije bio u obvezi pokretanja stečajnog postupka jer ga odredbe Zakona o trgovačkim društvima na to nisu obvezivale budući da su vrijedile samo za dionička društva, "isto je proizašlo i za okrivljenika". Prvostupanjski sud drži da okrivljeniku nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti jer je postao direktor trgovačkog društva S. d.o.o. 10. kolovoza 2012., u vrijeme kada je trgovačko društvo S. d.o.o. bilo već u blokadi 801 dan, a ne 60 dana te prema zakonskoj regulativi nije bio u obvezi pokretanja stečajnog postupka protiv trgovačkog društva nego pokretanja postupka predstečajne nagodbe i to u slučaju da je trgovačko društvo postalo nesposobno za plaćanje u vremenu njegovog vođenja trgovačkog društva. Smatra da nije dokazano da je okrivljenik trebao postupati sukladno čl. 431.c Zakona o trgovačkim društvima.

             

              Međutim, ovaj drugostupanjski sud drži da je prvostupanjski sud činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice pogrešno i nepotpuno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik bio počinitelj kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, pozivajući se pri tome da takvu odluku temelji na činjenici da se radi o kaznenom djelu stanja, a ne o trajnom kaznenom djelu.

 

              Dakle, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da se vezano za kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, a za koje se okrivljenik optužuje, radi o kaznenom djelu stanja, a ne o trajnom kaznenom djelu, radi čega je zaključno okrivljenika oslobodio od optužbe.

 

              U tom dijelu, a kako to pravilno ističe žalitelj, prvostupanjski je sud činjenično stanje pogrešno utvrdio. Naime, kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, nije kazneno djelo stanja, već trajno kazneno djelo. Navedeno se kazneno djelo čini propuštanjem dužnosti da se zatraži otvaranje stečajnog postupka. Počiniteljeva je dužnost da radi nastupa stečajnih razloga, a zakonom mu je određen rok od 3 tjedna, zatraži otvaranje stečajnog postupka. Nakon proteka 3 tjedna od nastanka stečajnih razloga, počinitelj zbog svoje neaktivnosti, tj. nečinjenja ulazi u kaznenu zonu. Dakle, potreba da se pokrene stečajni postupak postoji i dalje, sve dok postoje stečajni razlozi. Radi se o tzv. omisivno-trajnom kaznenom djelu gdje tek prestankom protupravnog stanja počinje teći zastarni rok.

             

              Iz ovih razloga, prvostupanjski je sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da se u odnosu na kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima radi o kaznenom djelu stanja.

 

              Osim toga, ako neka osoba tijekom opstojnosti stečajnih razloga prestane biti odgovornom osobom iz bilo kojeg razloga, s tim danom počinje za nju teći zastarni rok, ali ako neka druga osoba postane odgovorna osoba za trajanja stečajnih razloga, a nakon što je protekao rok od tri tjedna po njihovom nastanku, dužna je odmah po preuzimanju dužnosti pokrenuti stečajni postupak. Dakle, takva obveza pokretanja stečajnog postupka postoji i za osobu koja je postala odgovornom za vrijeme trajanja stečajnih razloga.

 

              U konkretnom slučaju je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u vrijeme kada je trgovačko društvo S. d.o.o. postalo nesposobno za plaćanje, tj. od 10. kolovoza 2010. i kada je direktor tog trgovačkog društva bio V. Š. S. koji je bio u obvezi u roku od 3 tjedna pokrenuti stečajni postupak, a što nije učinio, propust člana uprave trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću da zatraži pokretanje stečajnog postupka po tada važećem Zakonu o trgovačkim društvima, nije bilo izričito propisano kao kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. Zakona o trgovačkim društvima.

 

              Okrivljenika se optužuje da je počinio kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima jer da od 18. listopada 2012. pa do 6. listopada 2014. nije pred nadležnim Trgovačkim sudom u Varaždinu podnio prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom S. d.o.o. kojem je postao direktor 10. kolovoza 2012.

 

              Bez obzira na činjenicu što je 18. listopada 2012. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/2012) kada su direktori trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću bili dužni pokretati stečajne postupke i kada je njihovo nečinjenje bilo propisano kao kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima, prvostupanjski se sud poziva i na Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kojim je propisana obveza pokretanja predstečajne nagodbe za direktore trgovačkih društava te, između ostalog, zaključuje da okrivljenik "prema zakonskoj regulativi nije bio u obvezi pokretanja stečajnog postupka trgovačkog društva Stog d.o.o., nego pokretanja postupka predstečajne nagodbe". Iako je i u tom dijelu izostala savjesnija analiza odredbi čl. 251. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima, čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 18. st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, u odnosu na obveze direktora trgovačkih društava s ograničenom odgovornošću u inkriminiranom periodu, pa je samim time i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, isto nije bilo od utjecaja na konkretnu odluku prvostupanjskog suda koji je okrivljenika oslobodio od optužbe jer vezano za kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima nalazi da se radi o kaznenom djelu stanja, a ne trajnom kaznenom djelu.

 

              Dakle, ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je okrivljenika oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima jer smatra da se radi o kaznenom djelu stanja, a ne o

trajnom kaznenom djelu za koje se okrivljenik optužuje.

              Iz ovih razloga, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetništva, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje (čl. 483. ZKP/08).

 

              U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud ponovno izvesti sve dokaze koje će savjesno i kritički analizirati kako ponaosob, tako i dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom okrivljenika. U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi da li je okrivljenik kada je postao direktor trgovačkog društva S. d.o.o. imao u vidu dokumentaciju trgovačkog društva i znao za stečajne razloge i svoje obveze postupanja u tom svojstvu, da li je isti stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima od 18. listopada 2012. bio u obvezi staviti prijedlog za pokretanje stečajnog postupka nad trgovačkim društvom S. d.o.o., da li je njegovo nečinjenje bilo zakonom propisano kao kazneno djelo i da li je svojim postupcima održavao protupravno stanje sve do pokretanja postupka predstečajne nagodbe u 2014. godini. Nakon toga će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti po čl. 459. ZKP/08 vodeći pri tome računa o svim navodima iz ove ukidne odluke.

 

 

U Zagrebu 23. listopada 2018.