NN 116/09 od 25.09.2009. Pravilnik o postupku homologacije motornih vozila s obzirom na emisije iz njihovih sustava klimatiazcije TPV 161 (izdanje 00)

 

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

Temeljem članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 67/08) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

 

PRAVILNIK O POSTUPKU HOMOLOGACIJE MOTORNIH VOZILA S OBZIROM NA EMISIJE IZ NJIHOVIH SUSTAVA KLIMATIZACIJE TPV 161 (IZDANJE 00)*[1]

Članak 1.

Ovim Pravilnikom uređuje se postupak homologacije motornih vozila kategorija M1 i N11[2] razreda I2[3] s obzirom na emisije iz njihovih sustava klimatizacije. Pravilnik također sadrži odredbe o naknadnoj ugradbi i ponovnom punjenju takvih sustava.

Članak 2.

Tehnički zahtjevi za sustav klimatizacije dani su u članku 7. ovoga Pravilnika, a postupak homologacije u Priloga II. i u članku 8. Pravilnika homologaciji tipa motornih vozila. Prilozi I. i II. čine sastavni dio ovoga Pravilnika.

Članak 3.

Tijelo za homologaciju u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji za tip vozila s obzirom na njegov sustav klimatizacije i certifikat o homologaciji sastavnoga dijela za tip sustava klimatizacije ako taj tip vozila ili tip sustava klimatizacije zadovoljava zahtjeve ovoga Pravilnika.

Obrasci dodatka certifikatu o homologaciji za tip vozila, odnosno certifikata o homologaciji sastavnoga dijela za tip sustava klimatizacije dani su u dijelu 2., odnosno dijelu 5. Priloga I. ovoga Pravilnika.

U postupku homologacije tipa vozila u skladu s Pravilnikom o homologaciji tipa motornih vozila Zavod će provjeriti dostavljaju li proizvođači podatke o vrsti rashladnog sredstva koje se upotrebljava u sustavima klimatizacije koji su ugrađeni u nova vozila.

Članak 5.

Vozila s obzirom na njihov sustav klimatizacije mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:

– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima iz ovog Pravilnika

– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII/1 strojarskog smjera

– da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilogu II.

Članak 7.

Odredbe članka 5. ovoga pravilnika stupaju na snagu:

– 1. travnja 2010. za homologaciju (EZ ili nacionalnu) novih tipova vozila s učinkom do:

(a) 1. listopada 2010. za vozila opremljena sustavom klimatizacije konstruiranim tako da sadrži stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150, ako godišnja količina propuštanja iz toga sustava ne prelazi 40 gr stakleničkih plinova na bazi fluora za sustav s jednim isparivačem, ili 60 gr stakleničkih plinova na bazi fluora za sustav s dva isparivača

(b) 1. travnja 2011. za vozila opremljena sustavom klimatizacije konstruiranim tako da sadrži stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150;

– 1. listopada 2010. za sva nova vozila koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj s učinkom do:

(a) 1. travnja 2011. za vozila opremljena sustavom klimatizacije konstruiranim tako da sadrži stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150, ako godišnja količina propuštanja iz toga sustava ne prelazi 40 gr stakleničkih plinova na bazi fluora za sustav s jednim isparivačem, ili 60 gr stakleničkih plinova na bazi fluora za sustav s dva isparivača.

(b) 1. siječnja 2017. za vozila opremljena sustavom klimatizacije konstruiranim tako da sadrži stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150.

Vozila iz podstavka 1. (a) i (b) prvoga stavka ne mogu se više homologirati nakon datuma navedenih u tom podstavku, a vozila iz podstavka 2. (a) i (b) prvoga stavka ne mogu se više registrirati nakon datuma navedenih u tom podstavku.

Članak 8.

Zavod može promicati ugradbu sustava klimatizacije koji su učinkoviti, inovativni i dodatno smanjuju utjecaj na klimu.

Članak 9.

S učinkom od 1. travnja 2011., sustavi klimatizacije konstruirani tako da sadrže stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150 ne smiju se naknadno ugrađivati na vozila koja su bila homologirana nakon tog datuma. S učinkom od 1. siječnja 2017., takvi se sustavi klimatizacije ne smiju naknadno ugrađivati ni na koja vozila.

Sustavi klimatizacije koji su ugrađeni u vozila homologirana do 1. travnja 2011. ili kasnije, ne smiju se puniti sa stakleničkim plinovima na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150. S učinkom od 1. siječnja 2017., sustavi klimatizacije u svim vozilima ne smiju se puniti sa stakleničkim plinovima na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150, s iznimkom ponovnog punjenja sustava klimatizacije koji sadrže takve plinove, a bili su ugrađeni u vozila prije tog datuma.

Davatelji usluga koji održavaju i popravljaju sustave klimatizacije, ne smiju puniti takve sustave sa stakleničkim plinovima na bazi fluora ako je neuobičajena količina rashladnoga sredstva iscurila prije nego se obavi potrebni popravak.

Članak 10.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/09-02/19 Urbroj: 558-04/2-09-10 Zagreb, 16. rujna 2009.

Ravnatelj Državnoga zavoda za mjeriteljstvo mr. sc. Krešimir Buntak, v. r.

PRILOG I.

DEFINICIJE I POSTUPAK IZRAČUNAVANJA UKUPNOGA POTENCIJALA GLOBALNOGA ZATOPLJENJA (GWP) ZA PREPARAT

1. DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1. »vozilo« označava svako motorno vozilo koje se nalazi u području primjene ovoga Pravilnika;

1.2. »tip vozila« označava tip vozila prema definiciji u dijelu B, točke 1. i 3., Priloga II. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 16/09);

1.3. »sustav klimatizacije« označava sustave čija je glavna svrha smanjivanje temperature i vlažnosti u putničkom prostoru vozila;

1.4. »sustav s dva isparivača« označava sustav s jednim isparivačem ugrađenim u motornom prostoru i s drugim u nekom drugom prostoru vozila; svi drugi sustavi moraju se smatrati ‘sustavom s jednim isparivačem’;

1.5. »staklenički plinovi na bazi fluora« označava fluorougljikovodike (spojevi HFC), perfluorugljike (spojevi PFC) i sumporov heksafluorid (SF6) koji su navedeni u Kyotskom protokolu te preparate koji se nadziru u skladu s Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj1[4];

1.6. »fluorougljikovodik« označava organski spoj koji se sastoji od ugljika, vodika i fluora i u čijoj se molekuli nalazi najviše šest atoma ugljika;

1.7. »perfluorougljik« označava organski spoj koji se sastoji samo od ugljika i fluora i u čijoj se molekuli nalazi najviše šest atoma ugljika;

1.8. »potencijal globalnoga zatopljenja« označava potencijal klimatskog zatopljenja stakleničkog plina na bazi fluora u odnosu potencijal ugljikovog dioksida. Potencijal globalnoga zatopljenja (GWP) izračunava se kao potencijal zatopljenja jednoga kilograma plina za razdoblje od 100 godina u odnosu na jedan kilogram CO2. Odgovarajuće vrijednosti GWP su vrijednosti koje su objavljene u trećem ocjenjivačkom izvještaju koji je prihvatio Međuvladin forum o promjeni klime (IPCC) (Vrijednosti GWP IPCC za 2001. godinu)2;[5];

1.9. »pripravak« označava smjesu od dvije ili više tvari od kojih je barem jedan staklenički plin na bazi fluora. Ukupni potencijal globalnoga zatopljenja3[6] pripravka mora se odrediti u skladu s dijelom 2. Priloga;

1.10. »naknadna ugradba« označava ugrađivanje sustava klimatizacije u vozilo nakon što je bilo registrirano.

2. POSTUPAK IZRAČUNAVANJA UKUPNOGA POTENCIJALA GLOBALNOGA ZATOPLJENJA (GWP) ZA PREPARAT

Ukupni GWP je težinski prosjek, izveden iz zbira težina frakcija pojedinih tvari pomnoženih s njihovim GWP-ima.

Σ (tvar X % × GWP) + (tvar Y % × GWP) + ... (tvar N % × GWP)

gdje je % težinski udjel s dopuštenim odstupanjem za težinu od +/– 1 %.

Primjer: ako se primijeni formula za teorijsku smjesu plinova koja se sastoji od 23 % HFC-32, 25 % HFC-125 i 52 % HFC-134a dobije se:

Σ (23 % × 550) + (25 % × 3400) + (52 % × 1300)

→ Ukupni GWP = 1652,5.

PRILOG II.

POSTUPAK HOMOLOGACIJE SUSTAVA KLIMATIZACIJE I MJERENJA PROPUŠTANJA ISTOG

A. Definicije, zahtjev za homologaciju i homologacija (vozila i sastavnoga dijela), označivanje i otkrivanje propuštanja

1. Definicije

Za potrebe ovoga Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.1. »tip vozila s obzirom emisije iz sustava klimatizacije« označava skupinu vozila koja se ne razlikuju s obzirom na upotrijebljeno rashladno sredstvo ili druge glavne značajke sustava klimatizacije ili s obzirom na sustav isparivača: s jednim ili dva isparivača;

1.2. »tip sustava klimatizacije« označava skupinu sustava klimatizacije koji se ne razlikuju ni po trgovačkoj oznaci ili zaštitnom znaku njihovog proizvođača niti po uključenim sastavnim dijelovima koji mogu propuštati;

1.3. »sastavni dio koji može propuštati« označava sljedeće dijelove sustava klimatizacije ili sklop takvih dijelova:

(a) crijeva s njihovim priključcima;

(b) pojedinačne spojnice, muški ili ženski;

(c) ventili, sklopke i osjetila

(d) toplinsko ekspanzijski ventili s priključcima;

(e) isparivač s vanjskim priključcima;

(f) kompresor s priključcima;

(g) kondenzator s ugrađenim sušačem koji zahtijeva redovito održavanje;

(h) sakupljač/sušač s priključcima;

(i) spremnik s priključcima.

1.4 »tip sastavnog dijela koji može propuštati« označava skupinu sastavnih dijelova koji mogu propuštati i ne razlikuju se s obzirom na trgovačku oznaku ili zaštitni znak njihovog proizvođača ili s obzirom na njihovu glavnu funkciju.

Sastavni dijelovi iz različitih materijala ili kombinacija različitih sastavnih dijelova koji mogu propuštati moraju se smatrati da pripadaju istom tipu sastavnog dijela koji može propuštati, prema definiciji u točki 4. prvog stavka, pod uvjetom da ne povećavaju količinu propuštanja.

2. EZ homologacija sastavnog dijela

Zavod ne smije iz razloga koji se odnose na emisije iz sustava klimatizacije odbiti dodjeljivanje EZ homologacije za tip sastavnog dijela koji može propuštati ili za tip sustava klimatizacije ako zadovoljava odredbe ovoga Pravilnika.

3. Postupak EZ homologacije tipa sastavnoga dijela

3.1. Proizvođač ili njegov predstavnik treba dostaviti tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela koji može propuštati ili tip sustava klimatizacije.

Zahtjev treba napraviti u skladu s obrascem opisnog dokumenta prikazanim u dijelu I. Priloga I.

3.2. Proizvođač ili njegov predstavnik treba dostaviti tehničkoj službi koja odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja sastavni dio koji može propuštati ili tip sustava klimatizacije koji treba homologirati.

U tu svrhu se mora upotrijebiti uzorak s najvećim propuštanjem (u daljnjemu tekstu »najnepovoljniji uzorak«).

3.3. Ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi, dodjeljuje se homologacija i broj homologacije sastavnog dijela izdan u skladu sa sustavom obrojčivanja propisanim u Prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

Ne može se dodijeliti isti broj nekom drugom tipu sastavnog dijela koji može propuštati ili sustava klimatizacije.

3.4. Za potrebe točke 3.3 Zavod će dodijeliti certifikat o EZ homologaciji sastavnog dijela na obrascu koji je dan u dijelu 2. Priloga I.

4. Označivanje

Oznaka EZ homologacije kako je prikazana u dijelu 3. Priloga I. treba se postaviti na svaki sastavni dio koji može propuštati ili sustav klimatizacije koji je sukladan tipu za koji je dodijeljena EZ homologacija sastavnog dijela u skladu s ovim Pravilnikom.

5. Postupak EZ homologacije vozila s obzirom na emisije iz sustava klimatizacije

5.1. Proizvođač ili njegov predstavnik treba podnijeti tijelu za homologaciju zahtjev za EZ homologaciju za vozila s obzirom na emisije iz sustava klimatizacije

Zahtjev se mora sastaviti u skladu s obrascem opisnog dokumenta iz dijela 4. Priloga I.

5.2. Proizvođač ili njegov predstavnik treba sa zahtjevom dostaviti, u slučaju ispitivanja vozila kao cjeline, najnepovoljniji uzorak tipa potpunoga vozila koji treba homologirati ili, u slučaju ispitivanja sastavnoga dijela, certifikate o homologaciji za odgovarajuće sastavne dijelove koji mogu propuštati ili za sustav klimatizacije.

5.3. Ako su zadovoljeni odgovarajući zahtjevi, EZ homologacija mora se dodijeliti i homologacijski broj izdati u skladu sa sustavom obrojčivanja propisanim u Prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila.

Država članica ne može dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

5.4. Za potrebe točke 5.3., Zavod će dodijeliti EZ certifikat o homologaciji sastavljen u skladu s obrascem iz dijela 5. Priloga I.

6. Usklađeni postupak za otkrivanje propuštanja

Usklađeno ispitivanje za otkrivanje propuštanja koje omogućava određivanje jesu li granice najvećeg dopuštenog propuštanja koje su navedene u članku 7., podstavci 1. (a) i 2. (a) ovoga Pravilnika prekoračene, opisano je u Prilogu II. B ovoga Pravilnika.

DODATAK 1.

UPRAVNI DOKUMENTI ZA EZ HOMOLOGACIJU

DIO 1.

OBRAZAC

Opisni dokument br.... koji se odnosi na EZ homologaciju sastavnog dijela sustava klimatizacije ili njegovog sastavnog dijela

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, podaci o njihovim značajkama moraju biti dodani.

0. OPĆI PODATCI

0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2 Tip:

0.2.1 Trgovački naziv (nazivi), ako postoje:

0.2.2 Materijal sastavnog dijela:

0.2.3 Crtež i shematski prikaz sastavnog dijela:

0.2.4 Oznaka i identifikacijski broj sastavnog dijela:

0.5 Naziv i adresa proizvođača:

0.7 Položaj i način postavljanja propisane oznake EZ homologacije:

0.8 Adrese pogona za sklapanje vozila:

9. NADOGRADNJA

9.10.8 Propuštanje sastavnoga dijela/sustava klimatizacije u g/god. (u slučaju da je ispitivanje obavio proizvođač)(1)[7]:

DIO 2.

OBRAZAC

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

Obrazac (najveći format: A4 (210 × 297 mm)

Izjava o:

– dodijeljenoj homologaciji(1)[8]

– izmjeni ili dopuni homologacije(1)

– odbijanju homologacije(1)

– povlačenju homologacije(1)

za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu 2006/40/EZ, kako je primijenjena Uredbom (EZ) br. 706/2007(1)

Broj homologacije:

Razlog za izmjenu ili dopunu:

DIO I.

0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2 Tip i trgovački naziv(nazivi):

0.2.1 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1):

0.5 Naziv i adresa proizvođača:

0.7 U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8 Adresa (adrese) pogona za sastavljanje:

DIO II.

1. Dodatni podaci (po potrebi): vidi Dopunu

2. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3. Datum izvještaja o ispitivanju:

4. Broj izvještaja o ispitivanju .

5. Napomene (ako ih ima): vidi Dopunu

6. Mjesto .

7. Datum:

8. Potpis: .

9. Priložen je popis opisne dokumentacije, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, a koja se mogu dobiti na zahtjev.

_________

Dopuna

Certifikatu o EZ homologaciji br. .......

koji se odnosi na homologaciju sustava klimatizacije ili sastavnog dijela koji može propuštati s obzirom na Direktivu 2006/40/EZ

1. DODATNI PODACI

1.1 Kratki opis sustava ili sastavnog dijela koji može propuštati:

1.2 Propuštanje u g/godina(2):[9]

1.3 Napomene: (npr. važi za vozila za promet i stranom):

DIO 3.

OZNAKA EZ HOMOLOGACIJE SASTAVNOGA DIJELA

1. OPĆI PODATCI

1.1. Oznaka EZ homologacije se sastoji od:

1.1.1 pravokutnika oko malog slova »e«, iza kojega se nalazi broj 25 (razlikovni broj za Republiku Hrvatsku)

1.1.2 u blizini pravokutnika, od ‘osnovnog broja homologacije’ koji predstavlja četvrti dio broja homologacije određenog u Prilogu VII. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila, ispred kojega se nalazi dvoznamenkasti redoslijedni broj koji predstavlja najnovije veće tehničke izmjene i dopune Direktive 2006/40/EEC ili Uredbe (EZ) br. 706/2007 u trenutku kad je EZ homologacija sastavnoga dijela dodijeljena. Za ovaj Pravilnik taj je redoslijedni broj ‘00’.

1.2 Oznaka EZ homologacija sastavnoga dijela mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

2. Primjer oznake EZ homologacija sastavnoga dijela

Gornja oznaka EZ homologacije sastavnoga dijela pokazuje da je odgovarajući dio homologiran u Njemačkoj (e 1) s brojem osnovne homologacije 2439. Prve dvije znamenke (00) pokazuju da je taj dio homologiran u skladu s ovim Pravilnikom.

DIO 4.

OBRAZAC

Opisni dokument br. ... koji se odnosi na EZ homologaciju vozila s obzirom na emisije iz sustava klimatizacije

Sljedeći podaci, ako su potrebni, moraju biti priloženi u tri primjerka s popisom dokumenata. Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno podrobni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. Ako su priložene, fotografije moraju prikazivati potrebne pojedinosti.

Ako su sustavi, sastavni dijelovi ili zasebne tehničke jedinice s elektroničkim upravljanjem, podaci o njihovim značajkama moraju biti dodani.

0. OPĆI PODATCI

0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2 Tip:

0.2.1 Trgovački naziv (nazivi), ako postoji:

0.3 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1):[10]

0.3.1 Položaj te oznake:

0.4 Kategorija vozila:

0.5 Naziv i adresa proizvođača:

0.7 U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8 Adrese pogona za sklapanje vozila:

9. NADOGRADNJA

9.10.8 Sustav klimatizacije je konstruiran da sadrži stakleničke plinove na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150: DA/NE(1)

Plin koji se upotrebljava kao rashladno sredstvo:

Ako DA, popuniti sljedeće točke:

9.10.8.1 Nacrti i kratak opis klima sustava, uključujući oznaku ili broj dijela i materijal sastavnih dijelova koji mogu propuštati:

9.10.8.2 Propuštanje sustava klimatizacije u g/godina:

9.10.8.2.1 U slučaju ispitivanja sastavnih dijelova koji mogu propuštati: popis sastavnih dijelova koji mogu propuštati, uključujući oznaku ili broj dijela i materijal, s njihovim odgovarajućim godišnjim propuštanjem i podatkom o ispitivanju (npr. izvještaj o ispitivanju, broj homologacije, itd.):

9.10.8.2.2 U slučaju ispitivanja sustava: oznaka ili broj dijela i materijal sastavnih dijelova sustava i podatci o ispitivanju (npr. izvještaj o ispitivanju, broj homologacije, itd.):

DIO 5.

OBRAZAC

CERTIFIKAT O EZ HOMOLOGACIJI

(najveći format: A4 (210 × 297 mm)

Izjava o:

– dodijeljenoj homologaciji(1)[11]

– izmjeni ili dopuni homologacije(1)

– odbijanju homologacije(1)

– povlačenju homologacije(1)

za tip vozila/sastavnoga dijela/zasebne tehničke jedinice(1) s obzirom na Direktivu 2006/40/EZ, kako je primijenjena Uredbom (EZ) br. 706/2007(1)

Broj homologacije:

Razlog za izmjenu ili dopunu:

DIO I.

0.1 Marka (trgovačka oznaka proizvođača):

0.2 Tip i trgovački naziv(nazivi):

0.2.1 Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu/sastavnom dijelu/zasebnoj tehničkoj jedinici(1):

0.5 Naziv i adresa proizvođača:

0.7 U slučaju sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica, mjesto i način postavljanja oznake EZ homologacije:

0.8 Adresa (adrese) pogona za sastavljanje:

DIO II.

1. Dodatni podaci (po potrebi): (vidi Dopunu)

2. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3. Datum izvještaja o ispitivanju:

4. Broj izvještaja o ispitivanju

5. Napomene (ako ih ima): (vidi Dopunu)

6. Mjesto

7. Datum:

8. Potpis:

9. Priložen je popis opisne dokumentacije, koja je pohranjena u tijelu za homologaciju, a koja se može dobiti na zahtjev.

_________

Dopuna

Certifikatu o EZ homologaciji br. .......

koji se odnosi na homologaciju sustava klimatizacije ili sastavnog dijela koji može propuštati s obzirom na Direktivu 2006/40/EZ

1. DODATNI PODACI

1.1 Kratak opis vozila s obzirom na njegov sustav klimatizacije:

1.2 Sustav klimatizacije upotrebljava staklenički plin na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150: DA/NE

Plin koji se upotrebljava kao rashladno sredstvo:

Ako DA, popuniti sljedeće točke:

1.3 Ukupno propuštanje u g/god:

1.4 Napomene: (npr. važi za vozila za vožnju lijevom i desnom stranom):

B. TEHNIČKE ODREDBE ZA ODREĐIVANJE PROPUŠTANJA IZ SUSTAVA KLIMATIZACIJE

1. UVOD

Prilog II. B primjenjuje se za vozila sa sustavima klimatizacije (AC), konstruiranima tako da sadrže staklenički plin na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150, za ocjenu ispuštanja rashladne tekućine u atmosferu. U ovom Prilogu obrađene su sljedeće točke:

1. zahtjevi za opremu,

2. uvjeti ispitivanja,

3. postupak ispitivanja i zahtijevani podatci.

2. OPIS ISPITIVANJA

2.1 Ispitivanje propuštanja iz sustava klimatizacije zamišljeno je za određivanje količine flourougljikovodika (HFC-134a) koje vozila opremljena sa sustavom klimatizacije ispuštaju u atmosferu pri uobičajenom djelovanju takvog sustava.

2.2 Ispitivanje se može provesti na potpunom vozilu, na sustavu klimatizacije ili na pojedinačnim sastavnim dijelovima koji mogu propuštati.

2.3 Sastavni dijelovi, koji mogu propuštati, moraju se ispitati bez dodatnoga ulja. Ulje zaostalo u proizvodnom postupku može ostati u njima. Kompresori se ispituju s uobičajenom količinom ulja.

2.4 Pojedinačni krajevi sastavnih dijelova moraju biti uvučeni u plašt metalne cijevi. Mjesta spajanja moraju biti nepropusno zatvorena zavarivanjem ili lemljenjem. Jedan od cijevnih završetaka, po potrebi, može biti spojen na metalni spremnik odgovarajućeg obujma u kojem se nalazi dvofazno rashladno sredstvo.

2. Spremnik s HFC-134a i sastavni dio, koji može propuštati, treba napuniti s rashladnim sredstvom HFC-134a, (od dvije faze, tekuće i parne) da se s pomoću naprave za zagrijavanje zadrži stalni tlak pri zahtijevanoj temperaturi. Sastavni dio, koji može propuštati, i na kojem će se provesti predkondicioniranje ili ispitivanje, treba postaviti u zabrtvljenu komoru. Temperatura sastavnoga dijela treba se održavati na zahtijevanoj temperaturi za predkondicioniranje ili temperaturi ispitivanja kako bi se isključivo parna faza HFC-134a nalazila u sastavnom dijelu. Za cjelovite sustave klimatizacije mora se upotrijebiti stvarno nazivno opterećenje. Treba upotrijebiti stvarnu koncentraciju i tip ulja koje je preporučio proizvođač.

2.6 Svaki sastavni dio, koji može propuštati, sustava klimatizacije mora se podvrgnuti ispitivanju, osim onih za koje se smatra da su nepropusni.

2.6.1 Za sljedeće sastavne dijelove smatra se da su nepropusni:

– isparivač bez priključaka,

– metalne cijevi bez priključaka,

– kondenzator bez ugrađenog sušača koji zahtijeva redovito održavanje i bez priključaka,

– sabirnik/sušač bez priključaka,

– akumulator bez priključaka.

2.7 Za ispitivanje se izabire najnepovoljniji uzorak sastavnoga dijela, koji može propuštati, ili sustav klimatizacije.

2.8 Za određivanje ukupnog rezultata ispitivanja treba zbrojiti masu ispuštenog rashladnog sredstva iz svih sastavnih dijelova koji mogu propuštati.

3. ISPITANA OPREMA

Ispitivanje se mora provesti u zabrtvljenoj komori s opremom koja osigurava ujednačenu koncentraciju plina i omogućava primjenu metode analize plina.

Sva upotrijebljena oprema tijekom ispitivanja mora biti umjerena u odnosu na referentnu opremu.

3.1 Komora za mjerenja

3.1.1 Tijekom cijele faze predkondicioniranja, sustav regulacije temperature mora moći održavati zadanu temperaturu unutarnjeg zraka s dopuštenim odstupanjem od ± 3 K.

3.1.2 Tijekom faze mjerenja, propuštanje se mora mjeriti u zabrtvljenoj komori za mjerenje koja je nepropusna za plin, u koju se može smjestiti ispitivani sustav i sastavni dio. Kad se komora zabrtvi, mora biti nepropusna za plin u skladu s Dodatkom. Unutarnja površina komore mora biti nepropusna i ne smije reagirati s rashladnim sredstvom iz sustava klimatizacije. Sustav regulacije temperature mora moći održavati temperaturu zraka u komori tijekom cijelog ispitivanja, uz prosječno dopušteno odstupanje od ± 1 K.

3.1.3 Komora za mjerenje mora biti izrađena iz krutih ploha koje održavaju nepromijenjeni obujam komore.

3.1.4 Unutarnja veličina komore za mjerenje mora biti dovoljna da se u nju mogu smjestiti sastavni dijelovi ili sustavi koje treba ispitati sa zahtijevanom točnošću.

3.1.5 Homogenost plina i temperature unutar komore za mjerenje mora se osigurati najmanje s jednim ventilatorom za recirkulaciju ili nekom drugom metodom za koju se može dokazati da osigurava homogenu temperaturu i koncentraciju plina.

3.2 Mjerna oprema

3.2.1 Količina ispuštenoga HFC-134a mora se izmjeriti s pomoću plinske kromatografije, infracrvene spektrofotometrije, masene spektrometrije ili infracrvene fotoakustične spektroskopije (vidi Dodatak).

3.2.2 Ako je upotrijebljena tehnika koja se razlikuje od navedenih, njezina se istovrijednost mora dokazati i oprema umjeriti postupkom sličnim opisanom u Dodatku Priloga II. B.

3.2.3 Zahtijevana točnost mjerne opreme za cijeli sustav klimatizacije je ± 2 g/godina.

3.2.4 Oprema za analizu plina, u kombinaciji s bilo kojom drugom opremom koja omogućava točnost od 0,2 g/godina, mora se upotrijebiti za ispitivanje sastavnih dijelova.

3.2.5 Za sastavne dijelove kod kojih je jako teško postići navedenu točnost, broj uzoraka u svakom ispitivanju može se povećati.

3.2.6 Ponovljivost analizatora, izražena kao standardno odstupanje, mora biti bolja od 1 % punog otklona ljestvice, u ništici i na 80 % ± 20 % cijele ljestvice u svim upotrijebljenim područjima.

3.2.7 Ništica i raspon analizatora plina mora se umjeriti prije ispitivanja u skladu s uputama proizvođača.

3.2.8 Radna područja analizatora moraju se odabrati tako, da se postigne najbolje razlučivanje pri mjerenju, umjeravanju i postupcima provjere propuštanja.

3.3 Sustav za zapisivanje podataka analizatora plina

3.3.1 Analizator plina mora biti opremljen s uređajem za zapisivanje izlaznih električnih signala, bilo na trak s podjelom ili drugim sustavom za obradu podataka, s učestalošću od barem jednog zapisa u 60 minuta. Radne značajke uređaja za zapisivanje moraju biti najmanje istovrijedne signalu koji treba zapisati i moraju osigurati stalno zapisivanje rezultata. To zapisivanje mora pokazivati jasan početak i kraj ispitivanja (uključujući početak i kraj razdoblja uzorkovanja i vrijeme koje protekne između početka i kraja svakoga ispitivanja).

3.4 Dodatna oprema

3.4.1 Zapisivanje temperature

3.4.1.1 Temperatura u komori za mjerenje određuje se u jednoj ili dvije točke s pomoću osjetila temperature koji su povezani tako da pokazuju srednju vrijednost. Mjerne točke trebaju biti reprezentativne za temperaturu unutar komore za mjerenje

3.4.1.2 Temperatura se tijekom cijelog mjerenja propuštanja HFC-134a mora zapisivati ili unašati u sustav za obradu podataka s učestalošću od najmanje jedanput u minuti.

3.4.1.3 Točnost sustava za zapisivanje temperature mora biti unutar ± 1,0 K.

3.4.2 Uređaj za mjerenje tlaka

3.4.2.1 Točnost sustava za zapisivanje tlaka Pshed mora biti unutar ± 2 hPa, a tlak se mora moći razlučivati do ± 0,2 hPa.

3.4.3¸ Ventilatori

3.4.3.1 Uporaba jednoga ili više ventilatora, puhala ili druge odgovarajuće metode, poput ispiranja s N2, mora omogućivati smanjenje koncentracije HFC-134a u komori za mjerene na razinu u okolišu.

3.4.3.2 Sastavni dio koji može propuštati ili sustav koji treba ispitati u komori ne smije se izravno izložiti struji zraka iz ventilatora ili puhala kad su oni upotrebljavaju.

3.4.4 Plinovi

3.4.4.1 Ako je proizvođač analizatora plina odredio, za umjeravanje i provođenje ispitivanja moraju biti upotrijebljeni sljedeći plinovi,

– pročišćeni sintetični zrak sa sadržajem kisika između 18 % i 21 % obujamski,

– HFC-134a, čistoće najmanje 99,5 %.

3.4.4.2 Plinovi za umjeravanje i namještanje raspona trebaju sadržavati mješavine HFC-134a i pročišćenoga sintetičkoga zraka ili nekog drugog prikladnog inertnog plina. Stvarne koncentracije plina za umjeravanje moraju biti unutar ± 2 % od nazivnih vrijednosti.

4. PREDKONDICIONIRANJE

4.1 Opći zahtjevi

4.1.1 Prije predkondicioniranja i mjerenja propuštanja treba isprazniti i ponovno napuniti sustav klimatizacije sa specificiranom nazivnom količinom HFC-134a.

4.1.2 Kako bi se osigurali uvjeti zasićenosti tijekom cijeloga trajanja ispitivanja, uključujući i fazu predkondicioniranja, treba svaki sastavni dio koji može propuštati, koji ima ili nema dodatni spremnik, isprazniti i ponovno napuniti s odgovarajućom količinom HFC-134a, ali koja ne prelazi 0,65 g/cm3 cijelog unutarnjeg obujma sastavnoga dijela koji može propuštati ili spremnika.

4.2 Uvjeti predkondicioniranja

4.2.1 Podnositelj zahtjeva za homologaciju može odlučiti da se predkondicioniranje provede u jednom koraku pri 40 °C ili u dva koraka s kraćim ukupnim trajanjem. Pristup s dva koraka sastoji se od dva uzastopna stupnja, prvoga pri 50 °C nakon kojega odmah slijedi drugi pri 40 °C. Trajanje predkondicioniranja treba biti kako je niže navedeno:

Kraća vremena predkondicioniranja mogu se upotrijebiti ako se dokaže da je dosegnuto ustaljeno stanje s obzirom na propuštanje (konstantno propuštanje).

4.2.2 Nakon predkondicioniranja, sastavni dijelovi koji mogu propuštati ili sustavi moraju se postaviti u komoru za mjerenje za ispitivanje propuštanja u trajanju od 4 sata.

4.3 Kompresor

4.3.1 Ako je potrebno podmazivanje i razrađivanje brtvi, kompresor se može staviti u rad između predkondicioniranja i ispitivanja u trajanju od najmanje jedne minute pri brzini vrtnje najmanje od 200 okretaja u minuti.

4.3.2 Između predkondicioniranja i mjerenja, sastavni dio koji može propuštati ili sustav klimatizacije moraju ostati netaknuti, da bi zadržali svoje punjenje HFC-134a i da se ne izgubi učinak predkondicioniranja. To znači da se ista konfiguracija mora podvrgnuti predkondicioniranju i mjerenju, bez rastavljanja i ponovnog sastavljanja.

5. TIJEK ISPITIVANJA

5.1 Opći zahtjevi

Tijek ispitivanja shematski prikazan na slici 1. pokazuje korake u kojima se provodi ispitivanje.

5.2 Ispitivanje propuštanja

5.2.1 Ispitivanje treba izvesti pri statičkim i ustaljenim uvjetima pri temperaturi 313 K (40 °C). Razlike koncentracije HFC-134a tijekom trajanja ispitivanja upotrebljavaju se za izračun godišnjih gubitaka.

5.2.2 Komora za mjerenje mora se ispirati nekoliko minuta, dok se ne postigne stabilna pozadina.

5.2.3 Prije ispitivanja mora se izmjeriti razina koncentracije u komori za mjerenje i namjestiti ništica i raspon analizatora plina.

5.2.4 U slučaju kad konfiguraciju iz predkondicioniranja treba prenijeti u drugu komoru za mjerenje, razdoblje mjerenja smije započeti najranije četiri sata nakon što se komora za mjerenje zatvori i zabrtvi te postigne ispitna temperatura.

5.2.5 Sastavni dio s mogućnošću propuštanja ili sustav potom se unese u komoru za mjerenje.

5.2.6 Komora za mjerenje se zatvori i zabrtvi da je nepropusna za plin. Komora se mora potpuno napuniti pri atmosferskom tlaku s referentnim plinom (npr. čisti zrak).

Slika 1.

5.2.7 Ispitivanje počinje kad se komora za mjerenje zabrtvi i temperatura u njoj dosegne 313 K (40 °C). Temperatura se održava na toj vrijednosti do kraja ispitivanja. Izmjeri se koncentracija HFC-134a, temperatura i barometarski tlak, da se dobiju početne vrijednosti CHFC-134ai, Pshed i Tshed za ispitno razdoblje, ali najranije četiri sata nakon zatvaranja komore za mjerenje i namještanja ispitne temperature, kako je određeno u točki 5.2.4. Te se vrijednosti upotrebljavaju za izračun propuštanja u skladu s točkom 5.3.

5.2.8 Uobičajeno razdoblje mjerenja je 24 sata. Kraće razdoblje moguće je pod uvjetom da se može dokazati zadovoljavajuća točnost.

5.2.9 Ništica i raspon analizatora plina moraju se namjestiti izravno nakon završetka razdoblja ispitivanja.

5.2.10 Po završetku razdoblja ispitivanja mora se izmjeriti koncentracija HFC-134a, temperatura i barometarski tlak u komori za mjerenje. Tako se dobiju konačne vrijednosti CHFC-134ai, Pshed i Tshed za izračun propuštanja u skladu s točkom 5.3.

5.3 Izračun

5.3.1 Ispitivanje opisano u točki 5.2 omogućava izračun emisija HFC-134a. Propuštanje se izračuna s uporabom konačnih koncentracija HFC-134a, vrijednosti temperature i tlaka u komori, zajedno s neto obujmom komore za mjerenje.

Ukupna masa propuštanja HFC-134a se izračuna iz sljedeće jednadžbe:

u kojoj je je:

= protok propuštanja HFC-134a [kg/s]

nHFC-134a = broj molova HFC-134a [mol]

Vshed = neto obujam komore [m3]

VAC = bruto obujam sustava klimatizacije ili sastavnoga dijela [m3]

Tshed = temperatura u SHED [K]

Pshed = tlak u SHED [kPa]

CHFC-134ae = konačna koncentracija HFC-134a [ppmv]

CHFC-134ai = početna koncentracija HFC-134a [ppmv]

te = konačno vrijeme [s]

ti = početno vrijeme [s]

MHFC-134a = molarna masa HFC-134a(= 102 kg/kmol) [kg/kmol]

R = plinska konstanta (= 8,314 kJ/(kmol*K)) [kJ/(kmol*K)]

Napomena: CHFC-134a je definiran kao broj molova HFC-134a (nHFC-134a) po molu zraka (nair+HFC-134a)

ppmv: dijelovi na milijun obujma/obujam ekvivalentno mola/mol

5.3.2 Masa u gramima, koja se dobije kao funkcija vremena, mora se pretvoriti u grami/godina (g/y).

5.4 Ukupni rezultati ispitivanja

Ukupno propuštanje za cijeli sustav klimatizacije se izračuna zbrajanjem pojedinačnih vrijednosti za svaki od ispitanih sastavnih dijelova koji mogu propuštati.

1. Ispitivanje sustava

Propuštanje iz sustava klimatizacije,

2. Ispitivanje sastavnoga dijela

Propuštanje iz sustava klimatizacije,

gdje je CF (korelacijski faktor) = 0,277

6. HOMOLOGACIJA

1. Ispitivani sustav klimatizacije mora se homologirati ako je vrijednost L (g/y) niža od vrijednosti iz sljedeće tablice, u skladu s ovim Pravilnikom:

Sastavni dio koji može propuštati mora se homologirati ako je ispitan u skladu sa zahtjevima iz točaka 2. do 5.3.

Dodatak

Umjeravanje opreme za ispitivanje propuštanja

1. UČESTALOST I METODE UMJERAVANJA

1.1 Sva se oprema mora umjeriti prije njezine prve uporabe i potom umjeravati tako često koliko je potrebno, a u svakom slučaju u razdoblju od šest mjeseci prije homologacijskog ispitivanja. Metode umjeravanja koje treba upotrijebiti (za opremu iz točke 3.2.1 Priloga II. ove Uredbe), opisane su u ovom Dodatku.

2. UMJERAVANJE KOMORE ZA MJERENJE

2.1 Početno određivanje unutarnjeg obujma komore za mjerenje

2.1.1 Prije prve uporabe mora se odrediti unutarnji obujam komore za mjerenje na sljedeći način. Pažljivo se izmjere unutarnje dimenzije komore za mjerenje, pri čemu se uzimaju u obzir sve nepravilnosti, poput rebara za ukrućenje. Unutarnji obujam komore za mjerenje određuje se iz tih mjerenja.

2.1.2 Neto unutarnji obujam određuje se tako da se od unutarnjeg obujma komore za mjerenje oduzme obujam ispitivanoga sastavnog dijela ili sustava.

2.1.3 Mora se provjeriti nepropusnost komore za mjerenje, kako je navedeno u točki 2.3. Ako masa plina odstupa od ubrizgane mase za više od ± 2 %, potrebne su popravne radnje.

2.2 Određivanje pozadinskih emisija komore za mjerenje

S ovim se postupkom utvrđuje da komora za mjerenje ne sadrži bilo kakvih materijala koji bi mogli emitirati značajne količine HFC-134a. Provjera se mora obaviti na početku stavljanja u uporabu komore, nakon bilo kakvih zahvata u komori koji mogu utjecati na pozadinske emisije i s učestalošću najmanje jednom godišnje.

2.2.1 Temperatura u komori za mjerenje mora se održavati na 313 K ± 1 K (40 °C ± 1 °C) u cijelom navedenom četverosatnom razdoblju.

2.2.2 Komora za mjerenje može se zabrtviti i ventilator za miješanje uključiti da radi do dva sata prije nego što počne četverosatno razdoblje uzorkovanja.

2.2.3 Analizator se mora umjeriti (po potrebi), a nakon toga namjestiti mu ništicu u raspon mjerenja.

2.2.4 Komora za mjerenje se mora ispirati dok se ne postigne ustaljena koncentracija, a potom se uključi ventilator za miješanje, ako već nije bio uključen.

2.2.5 Komora za mjerenje se nakon toga zabrtvi i izmjeri koncentracija pozadine, temperatura i barometarski tlak. Preporučljivo je smanjiti koncentraciju HFC-134a ispiranjem ili pražnjenjem komore za mjerenje. Tako se dobiju početne vrijednosti CHFC-134a, Pshed i Tshed, koje se upotrebljavaju za izračun pozadinskih uvjeta u komori.

2.2.6 Komora se više ne dira i ostavi se s uključenim ventilatorom u razdoblju od četiri sata.

2.2.7 Po isteku tog vremena, koncentracija u komori za mjerenje izmjeri se s istim analizatorom. Također se izmjeri temperatura i barometarski tlak. To su konačne vrijednosti CHFC-134a, Pshed i Tshed.

2.3 Umjeravanje i ispitivanje zadržavanja HFC-134a u komori za mjerenje

Umjeravanje i ispitivanje zadržavanja HFC-134a u komori za mjerenje omogućava provjeravanje izračuna obujma iz točke 2.1 i služi također za mjerenje količine možebitnog propuštanja. Količina propuštanja iz komore za mjerenje mora se odrediti pri prvoj uporabi komore, nakon svakog zahvata na komori koji bi mogao utjecati na integritet komore i nakon toga najmanje jedanput tromjesečno.

2.3.1 Komora za mjerenje mora se ispirati dok se postigne ustaljena koncentracija. Ventilator za miješanje treba uključiti ako već nije bio uključen. Ništicu i raspon mjerenja analizatora treba namjestiti i umjeriti ga ako je potrebno.

2.3.2 Uključiti sustav regulacije temperature okoline (ako već nije bio uključen) i namjestiti na temperaturu 313 K (40 °C).

2.3.3 Kad se temperatura u komori za mjerenje stabilizira na 313 K ± 1 K (40 °C ± 1 °C), komoru treba zabrtviti i izmjeriti koncentraciju pozadine, temperaturu i barometarski tlak. Tako se dobiju početne vrijednosti CHFC-134a, Pshed i Tshed, koje se upotrebljavaju za umjeravanje komore.

2.3.4 Poznata količina HFC-134a se ubrizga u komoru za mjerenje. Masa koju treba ubrizgati je ovisna o obujmu komore za mjerenje i izračunava se uporabom sljedeće jednadžbe:

u kojoj je:

mHFC-134a = masa HFC-134a [kg] |

Vshed = obujam komore [m3]

Tshed = temperatura u SHED [K] |

Pshed = tlak u SHED [kPa]

C = koncentracija HFC-134a [ppmv] |

MHFC-134a = molarna masa HFC-134a (= 102 kg/kmol) [kg/kmol]

R = plinska konstanta (= 8,314 kJ/(kmol*K)) [kJ/(kmol*K)]

Napomena: CHFC-134a je definiran kao broj molova HFC-134a (nHFC-134a) po molu zraka (nair+HFC-134a)

Uporabom te jednadžbe sljedeća tablica prikazuje količinu HFC-134a koji treba ubrizgati za različne obujme komora za mjerenje. Sljedeće su pretpostavke: da je tlak atmosferski tlak (101,3 kPa) i da je temperatura u komori za mjerenje 40 °C.

Za vrlo male ubrizgane količine, mogu se upotrijebiti standardne mješavine HFC-134a i dušika. Komora za mjerenje mora se isprazniti te napuniti s nestandardnom koncentracijom.

2.3.5 Mora se omogućiti da se sadržaj u komori za mjerenje miješa pet minuta, a nakon toga se izmjeri koncentracija plina, temperatura i barometarski tlak. Tako se dobiju konačne vrijednosti CHFC-134af, Pshed i Tshed za umjeravanje komore za mjerenje kao i početne vrijednosti CHFC-134ai, Pshed i Tshed za ispitivanje zadržavanja.

2.3.6 Na temelju izmjerenih vrijednosti iz točaka 2.3.3 i 2.3.5 te jednadžbe u točki 2.3.4 izračuna se masa HFC-134a u komori za mjerenje.

2.3.7 Postupak nakon toga započne, održavajući temperaturu okoline od 313 K ± 1 K (40 °C ± 1 °C) u razdoblju od 24 sata.

2.3.8 Po isteku razdoblja od 24 sata izmjere se i zapišu konačna koncentracija HFC-134a, temperatura i barometarski tlak. Tako se dobiju konačne vrijednosti CHFC-134af, Tshed i Pshed za provjeru zadržavanja HFC-134a.

2.3.9 S uporabom jednadžbe iz točke 2.3.4 nakon toga se izračuna masa HFC-134a iz očitanih vrijednosti u točki 2.3.8. Dobivena masa može se razlikovati od mase HFC navedene u točki 2.3.6 najviše za 5 %.

3. UMJERAVANJE ANALIZATORA HFC

3.1 Analizator mora biti umjeren u skladu s uputama proizvođača uređaja.

3.2 Analizator mora biti umjeren uporabom odgovarajućih referentnih plinova.

3.3 Umjerna krivulja treba se odrediti s najmanje pet točaka koje su što je više moguće jednoliko raspoređene u radnom području. Nazivna koncentracija umjernoga plina s najvišom koncentracijom mora iznositi najmanje 80 % od izmjerenih vrijednosti.

3.4 Umjerna krivulja se izračunava s metodom najmanjih kvadrata. Ako je dobiveni stupanj polinoma veći od 3, broj umjernih točaka mora biti najmanje za 2 veći od stupnja polinoma.

3.5 Umjerna krivulja smije se razlikovati najviše za 2 % od nazivne vrijednosti svakoga umjernog plina.

3.6 S uporabom koeficijenata polinoma izvedenih iz točke 3.4, treba se izraditi tablica s prikazom stvarnih vrijednosti koncentracije u odnosu na očitane vrijednosti, u koracima koji nisu veći od 1 % cijeloga područja. To treba uraditi za svako područje analizatora. Ta tablica mora također sadržavati druge odgovarajuće podatke, kao što su:

– datum umjeravanja;

– vrijednosti koje pokazuje potenciometar za ništicu i raspon (po potrebi);

– nazivni raspon;

– referentni podatci za svaki upotrijebljeni umjerni plin;

– stvarna i prikazana vrijednost svakoga umjernoga plina, skupa s postotnim razlikama.

3.7 Druge tehnike (npr. računalo, elektronički upravljana sklopka za područje) mogu se upotrijebiti ako se može dokazati tijelu za homologaciju da one daju istovrijednu točnost.

[1]* Ovaj Pravilnik preuzima sadržaj Direktive 2006/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. koja se odnosi na emisije iz sustava klimatizacije u motornim vozilima i kojom se mijenja Direktiva Vijeća 70/156/EEZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 706/2007.

[2]1 Definicija vozila dana je u članku 4. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila (»Narodne novine« br. 16/09), a kategorizacija u Prilogu II. A istoga Pravilnika.

[3]2 Vozila referentne mase do 1305 kg u skladu s definicijom iz točke 2, Priloga I. Pravilnika o postupku homologacije motornih vozila s obzirom na mjere za smanjenje onečišćenja emisijama iz motora TPV 102 (izdanje 00)

[4]1 »Narodne novine« br. 120/05.

[5]2 IPCC treća ocjena o promjeni klime iz 2001. Izvještaj Međunarodnoga foruma o promjeni klime (http://www.ipcc.ch/pub/reports.htm).

[6]3 Za računanje GWP za stakleničke plinove koji nisu na bazi fluora u preparatima primjenjuju se vrijednosti objavljene u Prvoj IPCC ocjeni: Promjene klime, IPCC znanstvena ocjena, J. T. Houghton, G. J. Ephraums (ed.), Tiskara Cambridge, Cambridge (UK), 1990.

[7](1) Prekrižiti što se ne primjenjuje. Popuniti samo za sastavni dio/sustav klimatizacije konstruiran za uporabu stakleničkog plina na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150.

[8](1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

[9](2) Popuniti samo za sastavni dio/sustav klimatizacije konstruiran za uporabu stakleničkog plina na bazi fluora s potencijalom globalnoga zatopljenja većim od 150.

[10](1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

[11](1) Prekrižiti što se ne primjenjuje.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_09_116_2880.html