1              Poslovni broj: Kž-112/2018-4

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Mladena Piškorec, kao predsjednika vijeća, te suca Darka Domšića i sutkinje Dajane Barberić-Valentić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije i Sare Solić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženika H. K., zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-214/17-16 od 16. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 16. kolovoza 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1. Povodom žalbe optuženika H. K., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se:

 

optuženik H. K., podaci kao u prvostupanjskom spisu,

 

na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

 

 

o s l o b a đ a   o p t u ž b e

 

 

da bi

 

1. prosinca 2015. u Zagrebu, nakon što je prometni redar G. Z. utvrdio da je u razdoblju od 23. travnja 2014. do 28. listopada 2015. osobnim automobilom marke F. M. registriranih oznaka ZG …, vlasništvo H. K., počinjeno 25 raznih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poslije čega je spomenuti Ured od njega dopisom zatražio dostavu podataka o osobi koja je u vrijeme počinjenja navedenih prekršaja koristila spomenuto vozilo, bez privole D. R., a znajući njegove osobne podatke, protivno uvjetima iz članka 7. stavak 1. alineja 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka, na 25 obrazaca dostavljenih mu iz spomenutog ureda upisao ime i prezime te prebivalište D. R., iako je znao da imenovani nije upravljao njegovim osobnim automobilom i da živi u Republici Njemačkoj, poslije čega je ispunjene obrasce predao Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne usluge i promet,

 

              dakle, da bi protivno uvjetima određenim u zakonu koristio osobne podatke fizičke osobe,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv privatnosti - nedozvoljenom uporabom osobnih podataka, opisano i kažnjivo po čl. 146. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11.

 

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Uslijed odluke iz točke 1. ove presude žalba optuženika H. K. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženika H. K. što je počinio kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, na koju kaznu zatvora je optuženiku izrečene uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. veljače 2017. do 7. veljače 2017.

 

Na temelju čl. 148. st. 1.  u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a odlučeno je da je optuženik, na ime troškova kaznenog postupka, dužan platiti paušalnu svotu u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud donese oslobađajuću presudu.

 

Odgovor na žalbu nije bio podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a, drugostupanjski je su utvrdio da je prvostupanjskom presudom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Nađena povreda biti će obrazložena u nastavku odluke.

 

Blanketna norma na koju se u izreci pobijane presude poziva prvostupanjski sud više nije na snazi budući da je čl. 56. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18) propisano kako danom stupanja na snagu tog Zakona 25. svibnja 2018. prestaje važiti Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/1 i 106/12). Ipak, sama ta činjenica nije dovela do preinačenja prvostupanjske presude budući da i Uredba (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodama kretanja takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) u čl.  6. st. 1. toč. a) sadrži sadržajno identičnu blanketnu normu koja glasi : „Obrada je zakonita samo ako je, između ostalih uvjeta, ispitanik dao privolu za obradu svojih podataka u jednu ili više posebnih svrha.“

              Drugostupanjski je sud detaljnim iščitavanjem sada već nevažećeg Zakon o zaštiti osobnih podataka i nove sada važeće Opća uredba o zaštiti podataka donio pravno shvaćanje kako je smisao i zaštitni objekt ovog kaznenog djela nešto sasvim drugo nego kako je to optuženo i nepravomoćno suđeno u ovom kaznenom postupku. Smisao neprava kod postupanja optuženika u ovom kaznenom postupku je pribavljanje nepripadne imovinske koristi (izbjegavanje plaćanja prometnih kazni), tj. mogli bi reći kako se ovdje radi o nekoj vrsti prijevare nadležnih organa (ako prihvatimo kao moguće da je takve organe uopće moguće dovesti u zabludu), dok ne možemo reći kako je smisao radnji optuženika u ovom postupku bio narušiti privatnost oštećenika.

              U nastavku će drugostupanjski sud iznijeti argumente za ovakvo svoje razmišljanje.

              Glavno područje primjene Opće uredbe o zaštiti podataka po čl. 2. st. 1. jest  „obrada osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane“. Prema čl. 4. toč. 2. Opće uredbe o zaštiti podataka obrada, znači, između ostalog i uporabu podataka. Prema čl. 4. toč. 6. Opće uredbe o zaštiti podataka sustav pohrane znači svaki strukturirani skup osobnih podataka dostupnih prema posebnim kriterijima. Dakle, nije sporno da je zabranjena i nezakonita uporaba, kao oblik obrade podataka, no prema shvaćanju drugostupanjskog suda inkriminirani ime i prezime, te adresa oštećenika ne čine skup strukturiranih podataka kako to traži Uredba. Terminologija je na prvi pogled malo nejasna, no suština je da se ovim kaznenim djelom štiti privatnost pojedinaca od toga da njihovi podaci ne budu korišteni (obrađivani) od strane drugih (Uredba ih naziva voditeljima obrade) u smislu stvaranja baze podataka (Uredba ju naziva sustav pohrane) koja bi svrstavala te pojedince po različitim kategorijama i kriterijima. Dakle štite se pojedinci od toga da bez svoje volje završe u takvim bazama podataka, tj. štiti ih se unaprijed od toga da se ti podaci onda ne bi nezakonito upotrebljavali u marketinške, ekonomske, političke ili bilo koje druge nezakonite svrhe.

              Sve prethodno navedeno ukazuje kako inkriminirane radnje višekratnog korištenje imena, prezimena i adrese oštećenika, radi izbjegavanja plaćanja prometne kazne od strane optuženika fizičke osobe, ne može predstavljati ostvarenje bića ovog kaznenog djela, tj. „djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo“ (čl. 453. toč. 1. ZKP-a).

Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-a

 

Bjelovar, 16. kolovoza 2018.

 

Zapisničarka                                                                                                 Predsjednik vijeća                                                                              Sara Solić v. r.                                                                                            Mladen Piškorec  v. r.