Objavljeno u NN 73/17 od 26.07.2017.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŽELJEZNICI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 14. srpnja 2017.

Klasa: 011-01/17-01/73 Urbroj: 71-06-01/1-17-2 Zagreb, 19. srpnja 2017.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŽELJEZNICI

Članak 1.

U Zakonu o željeznici (»Narodne novine«, br. 94/13. i 148/13.) u članku 3. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Odredbe članaka 8., 58. i 65. i poglavlja III. ovoga Zakona ne primjenjuju se na željezničku infrastrukturu u privatnom vlasništvu koju isključivo koristi njezin vlasnik za vlastiti prijevoz tereta.«.

Stavak 4. briše se.

Članak 2.

U članku 4. podstavak 8. mijenja se i glasi:

» – industrijski kolosijek je željeznički kolosijek koji služi za početne, završne i druge radnje (utovar, istovar, manevriranje i sl.) i na kojem se ne obavlja željeznički prijevoz,«.

Podstavci 13., 28. i 42. brišu se.

Dosadašnji podstavci 14. – 27. postaju podstavci 13. – 26, dosadašnji podstavci 29. – 41. postaju podstavci 27. – 39.

U dosadašnjem podstavku 43., koji postaje podstavak 40., riječ: »dijelovi« zamjenjuje se riječima: »jedan ili više«.

Dosadašnji podstavci 44. i 45. postaju podstavci 41. i 42.

Članak 3.

U članku 7. stavku 2. riječi: »te odvojke ili industrijske kolosijeke« zamjenjuju se riječima: »te odvojke ili kolosijeke za privatno korištenje«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Željezničku infrastrukturu iz ovoga članka uz jednake uvjete mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici na način propisan ovim Zakonom.«.

Članak 4.

Članak 9. mijenja se i glasi:

»(1) Građenje, modernizacija, obnova i održavanje željezničke infrastrukture iz članka 9.a stavka 1. ovoga Zakona u interesu je Republike Hrvatske.

(2) Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture iz članka 9.a stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se propisi o izvlaštenju.

(3) Prijedlog za izvlaštenje nekretnine radi građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture iz članka 9.a stavka 1. ovoga Zakona podnosi upravitelj infrastrukture koji zaključuje ugovore o kupoprodaji u prethodnom postupku osiguranja dokaza u ime i za račun Republike Hrvatske.

(4) Nekretnine koje su potrebne za građenje, modernizaciju, obnovu i održavanje željezničke infrastrukture iz članka 9.a stavka 1. ovoga Zakona izvlašćuju se u korist Republike Hrvatske.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na građenje, modernizaciju, obnovu i održavanje objekata povezanih s građenjem željezničke infrastrukture iz članka 9.a stavka 1. ovoga Zakona.«.

Članak 5.

Iza članka 9. dodaje se članak 9.a koji glasi:

»Članak 9.a

(1) Željeznička infrastruktura, kojoj pripadaju željezničke pruge razvrstane na temelju odluke o razvrstavanju željezničkih pruga iz članka 14. ovoga Zakona s pripadajućim elementima, u vlasništvu je Republike Hrvatske i javno je dobro u općoj uporabi.

(2) Željeznička infrastruktura iz stavka 1. ovoga članka ne može se otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.«.

Članak 6.

U članku 16. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Upravitelj infrastrukture odgovoran je za vlastito upravljanje, rukovođenje i unutarnji nadzor pritom poštujući okvir za ubiranje naknada i dodjelu kapaciteta te posebna pravila određena ovim Zakonom.«.

Članak 7.

U članku 18. stavci 6. – 8. brišu se.

Članak 8.

Iza članka 18. dodaju se naslov iznad članka i članak 18.a koji glase:

»Poslovni plan i registar imovine upravitelja infrastrukture

Članak 18.a

(1) U skladu s Nacionalnim programom i uzimajući u obzir raspoloživost financijskih sredstava iz članaka 21. i 21.a ovoga Zakona, upravitelj infrastrukture donosi poslovni plan koji uključuje planirana ulaganja i programe financiranja.

(2) Poslovni plan mora osiguravati optimalno i učinkovito korištenje, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture uzimajući u obzir financijsku ravnotežu i osiguravajući sredstva za ostvarenje tih ciljeva.

(3) Upravitelj infrastrukture dužan je, najkasnije 30 dana prije donošenja poslovnog plana, osigurati da podnositelji zahtjeva i po upitu i potencijalni podnositelji zahtjeva imaju pristup potrebnim podacima i da mogu izraziti svoja mišljenja o poslovnom planu u odnosu na uvjete pristupa i korištenja kao i na izvedbu, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture.

(4) Potrebni podaci iz stavka 3. ovoga članka se po upitu podnositelja zahtjeva ili potencijalnog podnositelja zahtjeva dostavljaju dostavom ili elektroničkom poštom.

(5) Poslovni plan s mišljenjima podnositelja zahtjeva i mišljenjima potencijalnih podnositelja zahtjeva dostavlja se na znanje Ministarstvu i regulatornom tijelu.

(6) Upravitelj infrastrukture razvija i održava registar svoje imovine i imovine za čije je upravljanje nadležan, a koji se koristi za procjenu potrebnih sredstava za održavanje ili zamjenu imovine i koji sadrži pojedinosti o troškovima obnove i modernizacije željezničke infrastrukture.«.

Članak 9.

U članku 21.a stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se po litri naplaćene trošarine na energente, i to u iznosu od 0,20 kuna na račun upravitelja infrastrukture, a najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu godinu.«.

Članak 10.

U članku 23. stavku 1. riječ: »ima« zamjenjuje se riječju: »dobiva«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Željeznički prijevoznik, uz pravedne, nediskriminirajuće i transparente uvjete, dobiva pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi za obavljanje usluga međunarodnog prijevoza putnika, koje uključuje kabotažu i pristup uslužnim objektima iz članka 24. stavka 3. ovoga Zakona, uz uvjet da regulatorno tijelo, na temelju zahtjeva nadležnog tijela ili zainteresiranih željezničkih prijevoznika, određuje da li je osnovni cilj usluge prijevoz putnika između kolodvora smještenih u različitim državama članicama na temelju mjera koje donosi Europska komisija.«.

Članak 11.

U članku 24. stavku 3. podstavak 3. mijenja se i glasi:

» – ranžirni kolodvori i kolosijeci za formiranje vlakova, uključujući kolosijeke za manevriranje,«.

Podstavak 5. mijenja se i glasi:

» – objekti za održavanje, osim objekata posebno namijenjenih za vlakove velikih brzina ili druge vrste željezničkih vozila koja zahtijevaju posebne objekte, a koji služe za održavanje vozila koje se ne provodi rutinski kao dio svakodnevnih radnji održavanja i koje zahtijeva povlačenje željezničkog vozila iz prometa,«.

U stavku 5. podstavak 5. mijenja se i glasi:

» – usluge održavanja koje se pružaju u objektima za održavanje, posebno namijenjenim za vlakove velikih brzina ili za druge vrste željezničkih vozila koja zahtijevaju posebne objekte, a koji služe za održavanje vozila koje se ne provodi rutinski kao dio svakodnevnih radnji održavanja i koje zahtijeva povlačenje željezničkog vozila iz prometa.«.

Članak 12.

U članku 31. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Za usluge iz članka 24. ovoga Zakona podnositelj zahtjeva plaća naknadu. Metodologije načina izračuna i visinu naknada određuje i naplaćuje upravitelj infrastrukture, odnosno operator uslužnog objekta.«.

Stavak 4. briše se.

U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 4., riječ: »može« zamjenjuje se riječima: »dužan je« te se iza riječi: »osigurati učinkovito korištenje željezničkih mreža« dodaju riječi: »te s tim ciljem uspostavlja odgovarajuće postupke u skladu s pravilima iz ovoga Zakona«.

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 5. i 6.

Članak 13.

U članku 33. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Naknade iz stavka 1. ovoga članka mogu se izmijeniti kako bi se uzeo u obzir trošak onečišćenja okoliša uzrokovanog željezničkim prijevozom, prema veličini uzrokovanog onečišćenja.«.

Dosadašnji stavci 5. – 8. postaju stavci 6. – 9.

Članak 14.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»(1) Ad hoc zahtjevi su izvanredni zahtjevi podnositelja zahtjeva za dodjelom kapaciteta u vrijeme trajanja voznog reda, a koji nisu vezani uz redovne izmjene i dopune voznog reda.

(2) Upravitelj infrastrukture može udovoljiti ad hoc zahtjevima, uz uvjet da raspolaže dovoljnim infrastrukturnim kapacitetom.

(3) Dodijeljena trasa može se koristiti samo nakon zaključenja ugovora o pristupu.

(4) Upravitelj infrastrukture dužan je odgovoriti na ad hoc zahtjeve za pojedinim trasama vlakova što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije u roku od pet radnih dana od dana primitka zahtjeva.

(5) Informacije o preostalom raspoloživom kapacitetu daju se na uvid svim podnositeljima zahtjeva koji iskažu interes za njegovo korištenje.

(6) Upravitelj infrastrukture prema potrebi, kao i u slučaju zakrčene infrastrukture, provodi procjenu potrebe za rezervnim kapacitetima koji će ostati na raspolaganju u okviru konačnog voznog reda, kako bi mogli na vrijeme odgovoriti na predvidljive ad hoc zahtjeve za dodjelom kapaciteta.«.

Članak 15.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/17-01/38 Zagreb, 14. srpnja 2017.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.