1                                          Poslovni broj:Gž-1645/2018-2

 

Republika Hrvatska Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1645/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, MBS: ..., JIB: ..., zastupanoga po punomoćniku H. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. P. d.o.o. iz Bosne i Hercegovine, MBS: ..., JIB: ..., zastupanoga po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. travnja 2018. pod poslovnim brojem P-6601/13, u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se uvažava tuženikova žalba, te se preinačuje prvostupanjska presuda tako da se sudi:

 

Tuženik A. P. d.o.o. sa sjedištem u Bosni i Hercegovini u S. na adresi ..., MBS: ..., JIB: ..., dužan je isplatiti tužitelju E. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, S., MBS: ..., JIB: ..., iznos od 113.015,00 KM (konvertibilnih maraka) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

 

- na iznos od 10.186,19 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

- na iznos od 15.000,00 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

- na iznos od 3.821,81 KM tekućim od 4. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

 

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. studenog 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 9. prosinca 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. siječnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, time da kamata ne može prijeći stopu od 12% godišnje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

 

dok se za više zatraženo u dijelu kojim je tražena isplata kunske protuvrijednosti, kao i u dijelu kojim je tražena stopa zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana, iznosu od 101.225,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2018., a po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a,

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je na način da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 113.015,00 KM konvertibilnih maraka po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

 

- na iznos od 10.186,19 KM tekućim od 14. listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 15.000,00 KM tekućim od 14.listopada 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

- na iznos od 3.821,81 KM tekućim od 4. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 9. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

- na iznos od 28.000,00 KM tekućim od 11. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 101.225,00 kuna s kamatom od presuđenja do isplate.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbeni razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

Nakon što je ispitana odluka na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Predmet postupka između stranka jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 113.015, KM konvertibilnih maraka (BAM). po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Tužitelj je kao pravnu osnovu svog zahtjeva istaknuo da je svom osiguraniku isplatio vrijednost automobila koji je uništen u požaru, a osiguranik je kupio automobil koji je u požaru uništen od tuženika.

 

Suprotno od tuženikovih žalbenih navoda prvostupanjska presuda nije opterećena povredom postupka propisano odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije proturječna, svi razlozi o odlučnim činjenicama su jasni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprva danih u postupku i samih tih isprava.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

-kako je Trgovačko društvo R. l. d.o.o., S. od tuženika u lipnju 2006. kupio automobil marke Audi Q7,

-kako je predmetni automobil osiguran kod tužitelja,

-kako je predmetni automobil 20. kolovoza 2006. izgorio, te je nastupila totalna šteta na vozilu,

-kako je tužitelj isplatio oštećeniku (kupcu) sve ukupni iznos od 113.015,00 KM konvertibilnih maraka, te je navedeni iznos plaćen obročno u više rata,

-kako je do samozapaljenja automobila došlo uslijed kvara na električnoj instalaciji automobila, odnosno usred kratkog spoja na kabelu koji je spojen na priključak za punjenje baterija i pomoćno napajanje,

-kako je tužitelj isplatio iznos na ime totalne štete, zaista u skladu s tržišnom vrijednosti automobila prije oštećenja oduzimajući vrijednost ostatka vozila.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO/05 - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Glede činjeničnih utvrđenja i zaključka prvostupanjskog suda ovaj sud ih u cijelosti prihvaća, te svojim žalbenim navodima tuženik činjenična utvrđenja i činjenične zaključke prvostupanjskog suda nije doveo u sumnju.

 

Ono što je možda dijelom zbunilo prvostupanjski sud, pa i tuženika je činjenica da je kupac R. l. praktično kupio predmetni automobil da bi dao u leasing predmetni automobil trećim osobama i to Trgovačkim društvima E. G. d.o.o. L. i G. T. I. d.o.o. L., što je vidljivo iz no iz Ugovora (list spisa 12 do 16). Međutim baš iz odredbe članka 5. potpuno je jasno kako davatelj leasinga zadržava vlasništvo nad predmetnom leasinga (predmetnim automobilom) sve dok primatelji leasinga u potpunosti ne otplate obveze koje imaju po Ugovoru, te da primatelji leasinga nakon isplate posljednje leasing rate postaju punopravni vlasnici predmeta leasinga bez ikakvih ograničenja, a ovakva odredba nije ništetna i priznaju je Hrvatski pravni poredak, kao i poredak Bosne i Hercegovine, a u kojoj državi se i nače primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (Službeni list SFRJ, broj 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89) i (Službeni list RBIH broj 2/92, 13/93 i 13/94) i (Službeni glasnik RS, broj 17/93 i 3/96), a koji praktično u cijelosti i numeracijom, odgovara ranijem važećem Zakonu o obveznim odnosima koji se primjenjivao u Republici Hrvatskoj prije stupanja na snagu citiranog ZOO-a (Zakon o obveznim odnosima preuzet 1991. - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

 

Nadalje s obzirom na način na koji je izgorio predmetni automobil, te na činjenicu da stakla nisu bila razbijena, potpuno je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako na predmetnom automobilu nije došlo do paljevine, nego do samozapaljenja.

 

Ujedno ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda kako do zapaljenja nije moglo doći ni uslijed sudara, jer oštećenja na automobilu i nastaju prilikom intervencije vatrogasaca, s obzirom da je isti nastoje i doći do baterije (akumulatora) automobila.

 

Stoga, je tužitelj kao osiguravajuće društvo i bio u obvezi isplatiti osiguraniku utuženi iznos.

 

Zaista se prvostupanjski sud nije eksplicitno pozvao na materijalno pravo i zašto bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, no kako je to ovaj sud već i ranije naveo jasno je da valja primijeniti Zakon o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, a iz obrazloženja nedvojbeno proizlazi kako prvostupanjski sud smatra tuženika odgovornim kao prodavatelja koji je prodao stvar sa skrivenim nedostatkom, te unutar svega dva mjeseca uslijed skrivenih nedostataka na stvari i došlo do uništenja stvari.

 

Odredbom članka 495. stavak 2. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kako kupac može raskinuti Ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelomično propala ili oštećena uslijed nedostatka koji opravdava raskid Ugovora ili uslijed nekog događaja koji ne potječe od njega niti od neke osobe za koju on odgovara.

 

Odredbom članka 497. Zakona o obligacionim odnosima propisano je kako raskid Ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranih Ugovora zbog ne ispunjenja, s time da kupac duguje prodavatelju naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće da je vrati cijelu ili njezin jedan dio, a Ugovor je ipak raskinut.

 

Dakle, raskidom Ugovora dolazi do obveze da se vrati ono što je dano drugoj stranci, pa bi tako kupac mogao tražiti od prodavatelja povrat cijene, uz vraćanje naknade za koristi, a što je sve u ostalom u ovom slučaju i učinjeno.

 

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda od cijene automobila oduzeta je amortizacija, koja predstavlja jedan vid naknade za korist od stvari, a o čemu je prvostupanjski sud i vodio računa.

 

Dakle, odgovornost za nedostatke na stvari je objektivna, a krivnja prodavatelja bi bila jedino odlučna kada je kupac propustio obvezu stvar pregledati, ili obavijestit prodavatelja o postojanju nedostataka, a i kad se nedostatak pokazao tek nakon propisanog roka, od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat, a što u ovom konkretnom slučaju, s obzirom da je od prodaje i predaje stvari, do uništenja stvari uslijed nedostatka prošlo svega dva mjeseca.

 

Po pravnom shvaćanju ovog suda nadalje valja smatrati kako se apsolutna nadležnost suda ustalila, i to donošenjem pravomoćnog rješenja od 18. siječnja 2013. pod poslovnim brojem Pn-7754/07, a kojim rješenjem je odbijen tuženikov prigovor apsolutne nedležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

 

Međutim, u cijelosti valja primijeniti Zakon o obligacionim odnosima, a ne ZOO, neovisno što je ustaljena nadležnost Hrvatskih sudova, te ne ovisno o tome što se odredbe ZOO-a nisu mijenjale u odnosu na raniji Zakon o obaveznim odnosima, koji je identičan Zakonu o obligacionim odnosima, pa je u ovom konkretnom slučaju valjalo smatrati kako tužitelj ima pravo na isplatu, pozivom na odredbu članka 939. stavak 1. Zakona o obilgacionim odnosima, a po kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom Zakonu do visine isplaćene naknade svaka osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, pa dakle tužitelj koji je kupcu isplatio naknadu ima pravo od tuženika kao prodavatelja tražiti sve ono što bi mogao kupac tražiti na temelju uništenja stvari uslijed skrivenih nedostataka.

 

Nadalje, nije bilo osnove priznati tužitelju pravo na konverziju valute s obzirom da je isti osiguranu svotu podmirio u konvertibilnim markama, niti je stopa zatezne kamate mogla biti određena više od 12% godišnje s obzirom na Zakon o visini stope zatezne kamate (Službene novine Federacije BIH, broj 27/98, 51/01 i 101/16).

 

Prvostupanjski sud je dakle pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitne povrede postupka na koje u žalbi ukazuje tuženik, a i na koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, a ne predstavlja relativno bitnu povredu postupka činjenica da je sud za vještaka angažirao institut i to Centar za forenzična ispitivanja i istraživanja i vještačenja u I. V. neovisno o tome što je taj institut već dao svoj nalaz i mišljenje za potrebe eventualnog kaznenog postupka.

 

S obzirom da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio visinu troškova, te s obzirom da je tuženik samo neznatno uspio u ovom postupku valjalo je odluku o troškovima postupka ostaviti ne izmijenjenu, time da se glede obrazloženja u svezi troškova postupka sukladno odredbi članka 375. stavak 5. ZPP-a stranke upućuju na obrazloženje iz prvostupanjske presude.

 

Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe ZOO-a umjesto, Zakona o obligacionim odnosima, te je stoga sukladno odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu, 12. srpnja 2018.,

Predsjednica vijeća: Nediljka Radić, v. r.