Objavljeno u NN 163/03 od 16.10.2003.:

 

hrvatski sabor

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI SVJEDOKA

Proglašavam Zakon o zaštiti svjedoka, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 1. listopada 2003.

Broj: 01-081-03-3306/2 Zagreb, 6. listopada 2003.

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON O ZAŠTITI SVJEDOKA

1. Uvodni dio

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i postupci za pružanje zaštite i pomoći ugroženim i njima bliskim osobama, koje su iz­lo­žene ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim postupcima za kaznena djela predviđena u ovom Zakonu.

Za uključenje u Program zaštite potreban je pristanak ugro­žene osobe.

Primjena mjera iz ovoga Zakona u odnosu na maloljetne ugrožene osobe ne može se poduzeti bez pristanka roditelja ili skrbnika. U odnosu na osobe djelomice ili potpuno lišene poslov­ne sposobnosti odobrenje daje osoba ovlaštena za zastupanje ugrožene osobe po zakonu ili skrbnik.

Članak 2.

Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. Ugrožena osoba je svjedok ili druga osoba čije je uklju­čenje u Program zaštite opravdano zbog vjerojatnosti ugrožavanja života, zdravlja, tjelesne nepovredivosti, slobode ili imovine većeg opsega, poradi važnosti njihovih saznanja za kazneni postupak.

2. Bliska osoba je član zajedničkog kućanstva ugrožene osobe, kao i druga osoba koju ona označi i zahtijeva njezino uklju­čivanje u Program zaštite.

3. Uključena osoba je osoba s kojom je zaključen ugovor o uključenju u Program zaštite.

4. Jedinica za zaštitu je posebna organizacijska cjelina u sastavu Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova zadužena za provođenje Programa zaštite.

5. Program zaštite su mjere i radnje koje provodi i organizira Jedinica za zaštitu i nadležno tijelo za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa na temelju ovoga Zakona, radi zaštite uključenih osoba.

6. Povjerenstvo je tijelo propisano ovim Zakonom, koje je ovlašteno za donošenje odluke o uključivanju i prekidu provedbe Programa zaštite, te drugih poslova određenih ovim Zakonom.

Članak 3.

Ovaj se Zakon primjenjuje ako bi dokazivanje kaznenog djela bilo povezano s nerazmjernim teškoćama ili se ne bi moglo provesti na drugi način bez iskaza ugrožene osobe kao svjedoka koji uslijed moguće ugroženosti neće slobodno iskazivati u kaznenom postupku za kaznena djela:

1. protiv Republike Hrvatske,

2. vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

3. organiziranog kriminaliteta,

4. za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna.

2. Povjerenstvo

Članak 4.

Povjerenstvo ima pet članova.

Sastav povjerenstva čine predstavnik Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske iz redova sudaca; predstavnik Državnog odvjet­ništva Republike Hrvatske iz redova zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika; predstavnik uprave za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova – Ravnateljstva policije, te rukovoditelj Jedinice za zaštitu.

Članovi povjerenstva imaju zamjenike.

Članove povjerenstva, i njihove zamjenike imenuje i razrješava čelnik tijela iz koje je predstavnik, odnosno zamjenik predstavnika član Povjerenstva. Rukovoditelj Jedinice za zaštitu je član povjerenstva po funkciji, a njegovog zamjenika na prijedlog rukovoditelja Jedinice za zaštitu imenuje ministar unutarnjih poslova.

Članak 5.

Članovi povjerenstva, osim rukovoditelja Jedinice za zaštitu i njihovi zamjenici imenuju se na vrijeme od pet godina i mogu biti ponovno imenovani.

Iznimno nakon prvog izbora, protekom roka od tri godine, izvršit će se ponovno imenovanje članova povjerenstva i njihovih zamjenika iz redova sudaca Vrhovnog suda i Državnog odvjet­ništva.

Članak 6.

Članstvo u Povjerenstvu prestaje:

1. prestankom rada u tijelu iz kojeg je imenovan član ili zamjenik člana,

2. iz opravdanih razloga na traženje samog člana ili za­mjenika člana,

3. zbog kršenja odredbi o radu Povjerenstva.

Odluku o prestanku članstva u Povjerenstvu donosi čelnik tijela koji je imenovao člana ili zamjenika po službenoj dužnosti iz razloga navedenih u stavku 1. točki 1. ovoga članka; na pri­jedlog člana ili zamjenika člana Povjerenstva iz razloga navedenog u stavku 1. točki 2. ovoga članka; te na prijedlog Povjerenstva iz razloga navedenih u stavku 1. točki 3. ovoga članka.

Članak 7.

Radom povjerenstva rukovodi predsjednik. Predsjednik povjerenstva je predstavnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz redova sudaca, u slučaju njegove spriječenosti mijenja ga njegov zamjenik.

Rad povjerenstva je tajan.

Povjerenstvo donosi poslovnik o svojem radu.

Članak 8.

Povjerenstvo odlučuje na sjednici.

Povjerenstvo može donijeti odluku ako su na sjednici prisutna najmanje četiri člana ili njihovi zamjenici.

Za donošenje odluke o primjeni i prekidu mjera potrebna je suglasnost četiri člana Povjerenstva, a za ostale odluke većina glasova.

3. Jedinica za zaŠtitu

Članak 9.

Jedinica za zaštitu provodi i organizira Program zaštite, provodi i organizira hitne mjere, te obavlja sve druge poslove vezane uz zaštitu ugroženih osoba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Jedinica za zaštitu odgovorna je za provedbu Programa zaštite.

Jedinica za zaštitu odlučuje o vrsti mjere koja će se provoditi, osim mjere promjene identiteta (članak 17. stavak 1. točka 4.), a u odnosu na osobe lišene slobode u dogovoru s nadležnim tijelom za upravljanje sa zatvorskim sustavom pri ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Tijela državne vlasti, državna tijela, jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave, te druge pravne osobe koje obav­ljaju javne ovlasti dužne su pružati pomoć Jedinci za zaštitu, te na traženje Jedinice za zaštitu bez posebnih naknada izvršiti nužne radnje iz svoje nadležnosti za potrebe provođenja mjera iz ovog Zakona.

Članak 10.

Kada se na drugi način ne mogu provesti mjere iz članka 17. stavka 1. točke 1. – 4. ovoga Zakona u obavljanju poslova iz svog djelokruga Jedinica za zaštitu može prikriti stvarni identitet svojih zaposlenika, kao i prikriti vlasništvo nad stvarima kojima se služi u provođenju određene mjere.

4. Postupak i naČIn ukljuČivanja u Program zaŠtite

Članak 11.

Glavni državni odvjetnik može na prijedlog nadležnoga dr­žavnog odvjetnika ili ugrožene osobe podnijeti zahtjev Povjerenstvu za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite, ako se na drugi način ne bi mogao osigurati slobodan iskaz svjedoka u kaznenom postupku.

Ako nakon proteka vremena trajanja Programa zaštite nazna­čenog u Ugovoru i dalje postoji potreba zaštite uključene osobe, Glavni državni odvjetnik podnijet će Povjerenstvu zahtjev za produženje trajanja Programa.

Članak 12.

Istovremeno s podnošenjem zahtjeva iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona Glavni državni odvjetnik obavijestit će Jedinicu za zaštitu, radi provođenja hitnih mjera.

Prije poduzimanja hitnih mjera rukovoditelj Jedinice za zaš­titu pribavit će pismenu suglasnost ugrožene osobe.

Rukovoditelj Jedinice za zaštitu će odmah o poduzetom iz­vi­jestiti predsjednika Povjerenstva i Glavnoga državnog odvjetnika.

Članak 13.

Prijedlog nadležnoga državnog odvjetnika Glavnom državnom odvjetniku mora sadržavati:

1. podatke o osobi za koju se predlaže uključivanje u Program zaštite,

2. opis kaznenog djela i procjenu postojećih dokaza,

3. sadržaj mogućeg iskaza s procjenom važnosti za postupak,

4. opis i procjenu opasnosti koja prijeti ugroženoj osobi.

Ako je ugrožena osoba dostavila izravno prijedlog za pod­nošenje zahtjeva Glavnom državnom odvjetniku, Glavni državni odvjetnik će prije donošenja odluke o zahtjevu za uključenje u Program zaštite zatražiti od nadležnoga državnog odvjetnika da mu dostavi podatke iz stavka 1. ovoga članka.

Zahtjev za produženje trajanja Programa mora sadržavati podatke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

Članak 14.

Sudac u postupku prijedlog za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite dostavlja Glavnom državnom odvjetniku. Prije podnošenja zahtjeva Povjerenstvu Glavni državni odvjetnik pribavit će podatke iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 15.

Nakon primitka zahtjeva predsjednik Povjerenstva sazvat će odmah, a najkasnije u roku od tri dana, sjednicu vijeća.

Ako je u tijeku provođenje hitnih mjera, one mogu trajati do odluke Povjerenstva o zahtjevu.

Članak 16.

Povjerenstvo će nakon razmatranja prijedloga odlučiti o uključivanju osobe u Program zaštite i o svojoj odluci obavijestiti Glavnoga državnog odvjetnika i Jedinicu za zaštitu.

Ako je prihvatilo zahtjev, Povjerenstvo će ovlastiti Jedinicu za zaštitu za sklapanje Ugovora s ugroženom osobom.

5. Vrste mjera zaŠtite

Članak 17.

Mjere zaštite ugroženih osoba su:

1. tjelesna i tehnička zaštita,

2. premještanje,

3. mjere prikrivanja identiteta i vlasništva,

4. promjena identiteta.

O vrsti mjera iz stavka 1. točke 1., 2., 3. ovoga članka odluku o primjeni donosi Jedinica za zaštitu, a o mjeri iz stavka 1. točke 4. ovoga članka odluku o primjeni donosi Povjerenstvo.  

U postupku pružanja zaštite ugroženim osobama moguće je primijeniti jednu ili više mjera iz stavka 1. ovoga članka.

Mjere iz stavka 1. ovoga članka organizira i provodi Jedinica za zaštitu samostalno, a za osobe lišene slobode u suradnji s Upravom za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.   

Članak 18.

Tjelesna i tehnička zaštita iz članka 17. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je neposredno pružanje zaštite u cilju sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja, tjelesne nepovredivosti, slobode ili imovine ugrožene osobe.

Članak 19.

Premještanje ugrožene osobe iz članka 17. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona je privremeno ili trajno preseljenje s mjesta prebivališta ili boravišta ugrožene osobe na drugu lokaciju koju odredi Jedinica za zaštitu. Premještanje je moguće na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorije Republike Hrvatske suk­lad­no međunarodnim ugovorima.

Mjera premještanja u odnosu na ugrožene osobe – pritvorenike ili zatvorenike primjenjuje se u okviru zatvorskog sustava Republike Hrvatske.

Članak 20.

Mjera prikrivanja identiteta obuhvaća izradu i uporabu osobnih isprava u kojima su privremeno promijenjeni osobni podaci, kao i izradu i uporabu isprava o vlasništvu ugrožene osobe.

Mjere prikrivanja identiteta i vlasništva nemaju za posljedicu stvarnu izmjenu osobnih podataka i podataka o vlasništvu u od­govarajućim evidencijama.

Članak 21.

Promjena identiteta iz članka 17. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona je izmjena dijela ili svih osobnih podataka osobe uklju­čene u Program.

Dobivanje novog identiteta nema utjecaja na statusna i druga prava i obaveze osobe uključene u Program.

Nakon promjene identiteta pristup izvornom identitetu odobrava i nadzire Jedinica za zaštitu.

U slučajevima iz članka 20. i 21. ovoga Zakona, originalne isprave osobe uključene u Program pohranjuju se u Jedinici za zaštitu.

Članak 22.

Svi kontakti uključene osobe koji se odnose na njegova statusna i druga prava i obveze obavljaju se posredstvom Jedinice za zaštitu.

Članak 23.

Mjere iz članka 17. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona mogu se primjenjivati kao hitne mjere u smislu članka 12. stavka 2. ovoga Zakona.

6. Primjena mjere prikrivanja i promjene identiteta

Članak 24.

Bez prethodne suglasnosti Jedinice za zaštitu, ugrožena osoba ne može se koristiti ispravama iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, prilikom sklapanja pravnih poslova koji mogu imati utjecaja na treće osobe.

U slučajevima kada Jedinica za zaštitu nije suglasna sa sklapanjem pravnih poslova iz stavka 1. ovoga članka, ugrožena osoba može imenovati, uz suglasnost Jedinice za zaštitu, puno­moćnika koji će u njezino stvarno ime zaključiti te poslove.

Članak 25.

Ako se sigurnost ugrožene osobe ne može osigurati proved­bom mjera iz članka 17. stavka 1. točke 1. – 3. ovoga Zakona, iznimno se uz odobrenje Povjerenstva može primijeniti mjera promjene identiteta.

Promjena identiteta može se odnositi na sve osobne podatke ugrožene osobe. Osobni podaci uneseni u nove isprave o identitetu ne smiju biti istovjetni podacima druge osobe.

Istekom ove mjere uključena osoba će se izjasniti o pitanju zadržavanja novog identiteta.

Uključena osoba ne može dobiti svoj izvorni identitet ako je promjena identiteta značajno utjecala na status druge osobe (zaključenje braka, očinstvo ili materinstvo i dr.).

Članak 26.

Ako je odobrena mjera promjene identiteta, Jedinica za zaštitu će pozvati ugroženu osobu da izvrši svoje dospjele obveze prema trećim osobama.

Ako uključena osoba ne ispuni svoje obveze navedene u stav­ku 1. ovoga članka mjere promjene identiteta neće se primijeniti dok se ne ispune te obveze.

Na zahtjev Jedinice za zaštitu i na temelju podataka koje ona da, nadležna tijela izdat će nove potrebne isprave o identitetu za ugroženu osobu najkasnije u roku od 15 dana.

Istovremeno će tijela nadležna za izdavanje osobnih isprava i vođenje drugih evidencija unijeti u evidencije napomenu da se o svim daljnjim upitima u svezi sa izvornim identitetom mora izvi­jestiti Jedinica za zaštitu.

Jedinica za zaštitu će voditi evidencije o svim preuzetim i pohranjenim ispravama o izvornom identitetu uključene osobe.

Članak 27.

Ako tijela nadležna za izdavanje isprava i vođenje drugih evidencija utvrde da bi izmjena podataka u evidencijama bila protivna zaštiti javnog interesa, obavijestit će o tome Jedinicu za zaštitu koja će proslijediti te podatke Povjerenstvu.

Članak 28.

U cilju ispunjenja svojih prava i obveza koje nisu prestale nakon promjene identiteta uključena osoba može imenovati punomoćnika koji će ju zastupati.

Ako nakon promjene identiteta Jedinica za zaštitu dobije saznanja o obvezi koja je nastala ranije, dok je uključena osoba još imala svoj izvorni identitet i za koju obvezu nije znala, Jedinica za zaštitu će pozvati uključenu osobu da, njezinim posredstvom, ispuni svoju obvezu. Ako uključena osoba ne može ili ne želi ispuniti svoje obveze Jedinica za zaštitu će zatražiti od Povjerenstva da odluči o prekidu provođenja mjere.

Članak 29.

U slučaju progona za kazneno djelo koje je uključena osoba počinila prije promjene identiteta, na poziv suda, Jedinica za zaštitu će osigurati njezin pristup.

U slučaju progona za kazneno djelo koje je uključena osoba počinila poslije promjene identiteta, Jedinica za zaštitu će obavijestiti Glavnoga državnog odvjetnika i Povjerenstvo.

Uključena osoba sudjeluje sa svojim izvornim identitetom u kaznenom postupku za kaznena djela počinjena prije njezinog uključivanja u Program.

Kada se uključenu osobu poziva kao svjedoka u kaznenim postupcima za kaznena djela počinjena prije uključivanja u Program, pozivi će mu biti uručeni posredstvom Jedinice za zaštitu, koja će uključenoj osobi osigurati dolazak pred sud.

Članak 30.

Uz dozvolu Jedinice za zaštitu, i u skladu s uputama o sigurnosti, uključena osoba može sudjelovati sa svojim izvornim osobnim podacima u službenom postupku u kojem je upotreba izvornih osobnih podataka neizbježna.

Članak 31.

Jedinica za zaštitu će uz suglasnost uključene osobe pred­ložiti Povjerenstvu prekid mjere promjene identiteta uključene osobe ako utvrdi da se sigurnost te osobe može osigurati proved­bom bilo koje druge mjere opisane u članku 17. stavku 1. točke 1. – 3. ovoga Zakona, osim u slučaju opisanom u članku 25. stavku 4. ovoga Zakona.

Članak 32.

Na zahtjev Jedinice za zaštitu, upravna tijela i pravne osobe koje vode evidencije građanskih stanja, podatke i upisnike o osobnim podacima, statusnim i drugim pravima građana, te druge evidencije na osnovi kojih se mogu utvrditi podaci o identitetu i prebivalištu neke osobe uskratit će davanje tih podataka bilo kojem tijelu ili osobi. U slučaju traženja ovih podataka nadležno tijelo ili pravna osoba će o tome bez odgode obavijestiti Jedinicu za zaštitu.

Podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu se dati samo na osnovu prethodnog odobrenja Jedinice za zaštitu.

Članak 33.

Izrada i uporaba isprava koje se koriste u skladu s ovim Zakonom, a u cilju ostvarenja mjera prikrivanja i promjene identiteta ne predstavlja kazneno djelo.

7. PruŽanje pomoĆi osobi ukljuČenoj u Program

 Članak 34.

Jedinica za zaštitu će uključenoj osobi osigurati potrebnu psihološku, socijalnu i pravnu pomoć.

Jedinica za zaštitu će ekonomskom i socijalnom potporom pomagati toj osobi do trenutka njezinog osamostaljenja.

Ekonomska i socijalna potpora koja se daje ugroženoj osobi ne smije biti veća od iznosa koji je dovoljan da se pokriju životni troškovi i uključenje u novu životnu okolinu.

8. UkljuČivanje u Program i Ugovor

Članak 35.

Tijekom provođenja hitnih mjera, Jedinica za zaštitu zatražit će od ugrožene osobe popunjavanje upitnika o osobnim podacima, o imovinskim prilikama, obvezama, krugu bliskih osoba kao i drugim podacima, te podvrgavanje liječničkim pregledima.

Članak 36.

Na temelju dobivenih podataka Jedinica za zaštitu daje preporuku za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite, te pri­jedlog za uključenje u Program zaštite bliske osobe, kao i miš­ljenje o vrsti mjera koje će se primijeniti, o čemu upoznaje Povjerenstvo.

Članak 37.

Na temelju ovlaštenja iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, rukovoditelj Jedinice za zaštitu sklopit će Ugovor s ugroženom osobom i njoj bliskom osobom o provedbi Programa zaštite.

Program zaštite započinje po zaključenju Ugovora.

Članak 38.

Ugovor se sklapa u jednom primjerku koji se pohranjuje u Jedinici za zaštitu, te je za vrijeme trajanja Programa zaštite dostupan jedino Povjerenstvu.

Ugovor mora sadržavati:

1. Ugovorne strane,

2. Izjava ugrožene osobe o dobrovoljnom uključenju u Program zaštite, izjavu da su podaci navedeni u upitniku istiniti te da u slučaju neistinitosti navedenih podataka Ugovor može biti raskinut,

3. Obveze ugrožene osobe:

– da će dati potpuni iskaz u točno određenom postupku ili postupcima u bitnome sukladan sadržaju izjave koja je poslužila kao osnova za uključenje u Program (članak 13. stavak 1. točka 3.),

– da će se pridržavati uputa Jedinice za zaštitu koje su pretpostavka za uspješno ostvarivanje sigurnosti i zaštitu ugro­žene osobe,

– da u cilju zaštite pristaje da se bez posebne odluke suda, provodi nadzor i tehničko snimanje sredstava za komuniciranje na daljinu, na nadzor i tehničko snimanje prostorija u kojima boravi, te na tajno praćenje i snimanje,

– da je po uključenju dužan postići financijsku samostalnost do isteka ugovora,

– da će neodgodivo izvijestiti Jedinicu za zaštitu o svim promjenama okolnosti koje su od utjecaja na ostvarenje cilja programa zaštite,

4. Obveze prema uključenoj osobi:

– da će provoditi ugovorene mjere zaštite samo uz nužna ograničenja njegove osobne slobode i prava,

– da će joj pružati potrebnu psihološku, socijalnu i pravnu pomoć tijekom Programa zaštite,

– vrijeme trajanja i opseg nužne ekonomske pomoći.

5. Vrijeme trajanja provedbe Programa, kao i razloge za raskid Ugovora,

6. Klauzula da je Ugovor sačinjen u jednom primjerku, da se čuva kod Jedinice za zaštitu, da ugovorne obveze proistekle iz Ugovora ne podliježu građanskom ili nekom drugom sudskom sporu, izjava ugrožene osobe da razumije sadržaj Ugovora, te da je upoznata s međusobnim pravima i obvezama.

7. Datum i potpis stranaka.

Članak 39.

Ugovor u ime maloljetnih i poslovno nesposobnih ugroženih osoba zaključuje roditelj, osoba ovlaštena po zakonu ili skrbnik.

9. Prestanak i prekid Programa zaŠtite

Članak 40.

Program zaštite uključene osobe prestaje:

1. istekom Ugovora,

2. smrću uključene osobe,

3. ako se uključena osoba, njezin skrbnik ili njezin zakonski zastupnik odrekne zaštite,

4. ako Povjerenstvo donese odluku o prekidu Programa zaštite.

 Članak 41.

Na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika ili Jedinice za zaštitu Povjerenstvo može donijeti odluku o prekidu Programa zaštite uključene osobe:

1. ako više ne postoje uvjeti koji su opravdavali zaštitu,

2. ako uključena osoba ne ispuni ugovorne obveze vezane uz kazneni postupak, ako tijekom razdoblja zaštite bude pokrenut kazneni postupak protiv uključene osobe radi počinjenja kaznenog djela,

3. ako uključena osoba bez razloga odstupi od pravila ponašanja navedenih u Ugovoru ili dobivenih uputa Jedinice za zaštitu ili prekrši obvezu obavijestiti Jedinicu za zaštitu i tako ozbiljno ugrozi ili onemogući zaštitu,

4. ako uključena osoba bez opravdanog razloga odbije mogućnost zaposlenja koju joj osigura Jedinica za zaštitu ili bez razloga odbije nastaviti drugu aktivnost za stjecanje dohotka,

5. ako strana država zahtijeva prestanak zaštite uključene osobe koja je premještena na njen teritorij,

6. ako uključena osoba da neistinite podatke iz članka 35. ovoga Zakona.

10. MeĐunarodna suradnja

Članak 42.

Međunarodna suradnja ostvaruje se na temelju preuzetih prava i obveza iz međunarodnih ugovora koje je potvrdila Republika Hrvatska.

Međunarodnim ugovorima može se predvidjeti premještaj ugrožene osobe izvan teritorija Republike Hrvatske ili prihvat na teritorij Republike Hrvatske.

11. Evidencije i zaŠtita podataka

Članak 43.

Jedinica za zaštitu u provedbi Programa zaštite vodi slijedeće evidencije:

1. o osobnim podacima osobe koja je ušla u Program, njezinom prebivalištu i informacijama koje se odnose na promjenu identiteta kao i o svim podacima koji su nastali tijekom provedbe ovoga Zakona,

2. o podacima sadržanim u upitniku,

3. o zaključenim ugovorima,

4. o ugroženim osobama uključenim u Program na temelju međunarodnih ugovora.

Članak 44.

Svi podaci o radu Povjerenstva, podaci iz evidencija, kao i drugi podaci koji nastanu u vezi s provedbom ovoga Zakona predstavljaju službenu tajnu, i označeni su oznakom stupnja tajnosti »Vrlo tajno«.

Odluku o prestanku trajanja tajnosti donosi Povjerenstvo sukladno članku 8. stavku 2. ovoga Zakona.

Podaci iz članka 43. ovoga Zakona, a koji se odnose na uključene osobe kojima je promijenjen identitet čuvaju se trajno u evidencijama Jedinice za zaštitu.

12. Financiranje

Članak 45.

Sredstva za provedbu ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise o načinu korištenja sredstava iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 46.

Članovima povjerenstva i njihovim zamjenicima za njihov rad u Povjerenstvu pripada posebna naknada koju utvrđuje Ured­bom Vlada Republike Hrvatske.

13. Prijelazne i zavrŠne odredbe

Članak 47.

Ministar unutarnjih poslova će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Odluku o osnivanju Jedinice za zaštitu i imenovati rukovoditelja Jedinice za zaštitu, te izvršiti potrebne izmjene propisa o unutarnjem redu.

Ministar unutarnjih poslova donijet će u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise o načinu provedbe Programa zaštite i podzakonske propise o načinu korištenja sredstava iz članka 45. ovoga Zakona.

Članak 48.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise o načinu provedbe programa zaštite unutar zatvorskog sustava.

Članak 49.

Nadležno ministarstvo dužno je u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti provedbene propise u vezi s člankom 26. stavkom 3. i 4. ovoga Zakona.

Članak 50.

Povjerenstvo se mora konstituirati u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, te u daljnjem roku od 30 dana donijeti Poslovnik o svome radu.

Članak 51.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2004.

Klasa: 740-02/03-01/01

Zagreb, 1. listopada 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r.