DRŽAVNI ZAVOD ZA RADIOLOŠKU I NUKLEARNU SIGURNOST
Na temelju članka 45. stavka 2. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (»Narodne novine« broj 141/13 i 39/15), ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, donosi
I. OPĆE ODREDBE
Svrha
Članak 1.
(1) Ovim se Pravilnikom utvrđuju zahtjevi vezani uz sadržaj, način, opseg i rokove provjere programa kvalitete i uspostavu i održavanje učinkovitog vođenja i upravljanja sigurnošću u organizacijama koje se bave nuklearnim postrojenjima i aktivnostima koje dovode do opasnosti od zračenja.
(2) Ovaj Pravilnik primjenjuje se na uspostavu, provedbu, ocjenjivanje i trajno poboljšavanje sustava upravljanja za:
a) nuklearna postrojenja
b) aktivnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja
c) gospodarenje radioaktivnim otpadom
d) prijevoz radioaktivnog materijala
e) aktivnosti zaštite od zračenja
f) sve druge djelatnosti ili okolnosti u kojima ljudi mogu biti izloženi zračenju iz prirodnih i umjetnih izvora
g) reguliranje takvih nuklearnih postrojenja i aktivnosti.
Primjena
Članak 2.
Opći i posebni zahtjevi za sustav upravljanja propisani ovim Pravilnikom primjenjuju se na nuklearna postrojenja osim nuklearnih elektrana kao što je definirano Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, pomoću stupnjevitog pristupa, a u obzir se uzimaju složenost i specifičnost svakog nuklearnog postrojenja.
Pojmovi
Članak 3.
(1) Pojedini pojmovi u smislu ovog Pravilnika imaju sljedeća značenja:
dobavljači jesu projektanti, proizvođači, graditelji, poslodavci, poduzetnici, izvođači i prijevoznici koji pružaju stavke povezane sa sigurnošću
integrirani sustav upravljanja jest jedinstveni koherentni sustav upravljanja u kojemu su svi sastavni dijelovi organizacije integrirani kako bi se omogućilo da se ostvare svi ciljevi organizacije
pregled sustava upravljanja jest redovito i sustavno vrednovanje prikladnosti, primjerenosti, učinkovitosti i djelotvornosti sustava upravljanja organizacijom koje provode više upravne strukture te organizacije pri provođenju politike i ostvarivanja općih i konkretnih ciljeva organizacije
resursi uključuju pojedince, infrastrukturu, radno okruženje, informacije i znanja, dobavljače, kao i materijalna i financijska sredstava
samoprocjena jest rutinski i kontinuirani postupak koji provode više upravne strukture i upravne strukture na drugim razinama kako bi ocijenile učinkovitost performansi u svim područjima svoje odgovornosti
sigurnosna politika jest dokumentirana predanost nositelja odobrenja učinkovitoj provedbi nuklearne sigurnosti koja je utemeljena na jasnim sigurnosnim ciljevima i osiguranju potrebnih sredstava za postizanje tih ciljeva. Sigurnosna politika izrađuje se kao poseban dokument upravljanja sigurnošću ili kao vidljivi dio integrirane organizacijske politike
sigurnost jest zaštita ljudi i okoliša od rizika zračenja te sigurnost nuklearnih postrojenja i djelatnosti koje dovode do opasnosti od zračenja. Pojam sigurnost koji se koristi u ovom Pravilniku uključuje sigurnost nuklearnih postrojenja, sigurnost od zračenja, sigurnost odlagališta i sigurnost u prijevozu radioaktivnog materijala
stupnjeviti pristup podrazumijeva procese kojima se osigurava da razina analize, dokumentacija i postupci koji se koriste u usklađivanju s pojedinim zahtjevom budu razmjerni:
– relativnoj važnosti za sigurnost, zaštitne mjere i fizičko osiguranje
– veličini bilo koje uključene opasnosti
– fazi životnog ciklusa postrojenja
– programskom zadatku postrojenja
– posebnim karakteristikama postrojenja
– relativnoj važnosti radioloških i neradioloških opasnosti te
– bilo kojem drugom relevantnom čimbeniku
sustav upravljanja podrazumijeva skup međusobno povezanih ili međudjelujućih elemenata (sustava) za uspostavljanje politike i ciljeva te omogućuje postizanje ciljeva na učinkovit i djelotvoran način. Sustav upravljanja integrira sve elemente organizacije u jedan koherentan sustav kako bi se omogućilo da se ostvare svi ciljevi organizacije. Ti elementi uključuju strukturu, sredstva i procese. Osoblje, oprema i organizacijska kultura te dokumentirane politike i procesi predstavljaju dijelove sustava upravljanja. Procesi unutar organizacije moraju obuhvatiti sveukupne zahtjeve organizacije, kao što je utvrđeno u, primjerice, sigurnosnim standardima Međunarodne agencije za atomsku energiju i drugim međunarodnim propisima i standardima.
upravljanje znači funkciju koja osigurava da organizacija djeluje učinkovito i rad bude izvršen u skladu sa zahtjevima, planovima i resursima
više upravne strukture podrazumijevaju osobu ili skupinu ljudi koji usmjeravaju, nadziru i ocjenjuju organizaciju na najvišoj razini
vođenje znači vezu koja ima za cilj predanost postizanju ciljeva, zajedničkim vrijednostima i ponašanjima kako bi se utjecalo na pojedince te motiviralo pojedince i organizacije na kontinuirano poboljšavanje učinka.
zainteresirane stranke (dionici) su kupci, vlasnici, operatori, zaposlenici, dobavljači, partneri, sindikati, regulirana industrija i profesionalci; znanstvena tijela; vladine agencije ili regulatori (lokalni, regionalni i nacionalni) čije obveze pokrivaju nuklearnu energiju; mediji; javnost (pojedinci, društvene skupine i interesne skupine); druge države, osobito susjedne države koje su sklopile ugovore kojima se predviđa razmjena informacija o mogućim prekograničnim utjecajima, odnosno države koje sudjeluju u izvozu ili uvozu određenih tehnologija i materijala.
(2) Ostali pojmovi koji se pojavljuju u ovom Pravilniku imaju značenja definirana u Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
II. OPĆI UVJETI
II.1. SIGURNOSNA ODGOVORNOST
Članak 4.
(1) Primarnu odgovornost za nuklearnu sigurnost nuklearnog postrojenja snosi nositelj odobrenja. Ta se odgovornost ne može prenijeti, a uključuje odgovornost za aktivnosti izvođača i kooperanata čije aktivnosti mogu utjecati na nuklearnu sigurnost nuklearnog postrojenja.
(2) Nositelj odobrenja mora osigurati da postrojenje radi na siguran način i u skladu sa svim važećim zakonskim i regulatornim zahtjevima.
(3) Nositelj odobrenja mora osigurati da odluke o sigurnosnim pitanjima budu pravovremene i da omogućuju odvijanje odgovarajuće provjere i konzultacija, tako da se razmotre svi relevantni aspekti sigurnosti. Sigurnosni problemi moraju se podvrgnuti odgovarajućoj sigurnosnom procjeni, od strane odgovarajuće kvalificiranog i neovisnog revizora.
Članak 5.
(1) Nositelj odobrenja osigurava:
a) uspostavu i provedbu učinkovitog integriranog sustava upravljanja
b) učinkovitu provedbu sigurnosnih mjera od strane odgovornih osoba, čime se sigurnost i sigurnosna kultura kontinuirano poboljšavaju kao prioritet.
(2) Najveći prioritet ima temeljni sigurnosni cilj zaštite ljudi i okoliša od štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja.
(3) Odgovornost za sigurnost i aranžmani nužni kako bi se osigurala sigurnost moraju biti dokumentirani u sustavu upravljanja.
Članak 6.
Nositelj odobrenja odgovoran je za:
a) uspostavu politike, procedura i aranžmana za održavanje sigurnosti u svim uvjetima
b) uspostavu i održavanje kompetencija i resursa nužnih za sigurnost
c) pružanje adekvatne obuke i informacija nužnih za sigurnost
d) osiguranje odgovarajućeg projektiranja, izgradnje, puštanja u pogon, rada i razgradnje nuklearnog postrojenja, adekvatne kvalitete aktivnosti i s njima povezane opreme kako bi se osigurala sigurnost, posebice sustava, struktura i komponenti važnih za sigurnost
e) osiguranje da dobavljači i izvođači razumiju i udovoljavaju sigurnosnim zahtjevima koji se odnose na proizvode ili usluge koje pružaju te da razumiju i promiču sigurnosnu kulturu na sustavan način
f) osiguranje sigurnog upravljanja i kontrole nad svim radioaktivnim materijalom i radioaktivnim izvorima
g) osiguranje mjera za sigurno upravljanje i nadzor cjelokupnog generiranog radioaktivnog otpada, uključujući resurse i financiranje, za dugoročno upravljanje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada s obzirom na sadašnje i buduće naraštaje
h) osiguranje komunikacije unutar organizacije i sa zainteresiranim stranama.
Članak 7.
(1) Nositelj odobrenja mora:
a) definirati upravljačke strukture te dužnosti i odgovornosti za sigurnost u cijeloj organizaciji
b) implementirati učinkovite postupke upravljanja sigurnošću (npr. uspostavu vizije, strategije i politike, te nadzor nad provedbom i učinkovitošću)
c) odrediti koje resurse i sposobnosti će zadržati ili sam razviti a koji će se djelomično ili potpuno ustupiti drugima
(2) Očekivanja zainteresiranih strana više upravne strukture moraju uzeti u obzir u aktivnostima i interakciji u procesima sustava upravljanja, s ciljem povećanja zadovoljstva zainteresiranih strana te da sigurnost ne bi bila ugrožena.
(3) Nositelj odobrenja dužan je obavijestiti prodavatelje, dobavljače i izvođače o svim relevantnim sigurnosnim aspektima i zahtjevima, te potvrđuje da su ti sigurnosni aspekti i zahtjevi u cijelosti implementirani u isporučenoj sigurnosnoj opremi, proizvodima i uslugama, u svim fazama i razdobljima nuklearnog postrojenja i djelatnosti.
II.2. SIGURNOSNO UPRAVLJANJE
Članak 8.
(1) Nositelj odobrenja mora uspostaviti, implementirati, ocjenjivati i stalno poboljšavati sustav upravljanja kako bi se postigli opći i konkretni sigurnosni ciljevi, te ispunili zakonski i drugi uvjeti. Nositelj odobrenja mora izdvojiti odgovarajuća sredstva za obavljanje tih aktivnosti.
(2) Upravne strukture na svim razinama moraju poticati i ohrabriti uključivanje svih pojedinaca u organizaciji u provedbu i stalno poboljšavanje sustava upravljanja.
(3) Nositelj odobrenja mora biti u stanju pokazati učinkovito ispunjenje zahtjeva sustava upravljanja.
(4) Nositelj odobrenja zadržava potpunu odgovornost za sustav upravljanja, i u slučaju da vanjska organizacija sudjeluje u radu na razvoju cjelokupnog sustava upravljanja ili dijela tog sustava.
(5) Glavni cilj sustava upravljanja jest postići i poboljšati sigurnost:
a) objedinjujući na koherentan način sve zahtjeve u upravljanju organizacijom
b) opisujući planirane i sustavne radnje nužne za jamčenje odgovarajućeg povjerenja da su svi ti zahtjevi ispunjeni
c) osiguravajući da se zdravstveni, okolišni, sigurnosni, kvalitativni i ekonomski zahtjevi ne razmatraju odvojeno od sigurnosnih zahtjeva, kako bi se spriječio njihov mogući negativan utjecaj na sigurnost.
Članak 9.
Upravljačke strukture, dužnosti i odgovornosti moraju biti jasno definirani u sustavu upravljanja kako slijedi:
a) odnos organizacije prema drugim organizacijama, uključujući i matičnu organizaciju, te regulatorno tijelo
b) položaji od kojih se sastoji viša upravna struktura organizacije također moraju biti definirani u sustavu upravljanja.
Članak 10.
(1) Sigurnost mora biti na prvom mjestu u sustavu upravljanja, pri čemu svi ostali zahtjevi imaju manju važnost.
(2) Sustav upravljanja mora utvrditi zahtjeve sadržane u ovom Pravilniku i integrirati se sa njima:
a) zakonske i regulatorne zahtjeve
b) bilo kakve službeno dogovorene zahtjeve sa zainteresiranim stranama
c) zahtjeve iz drugih relevantnih propisa i standarda usvojenih na razini nositelja odobrenja.
Članak 11.
(1) Organizacijska struktura, odgovornosti, različite razine nadležnosti, procesi i sučelja za sve organizacije, jedinice i pojedince definirani su i dokumentirani u integriranom sustavu upravljanja.
(2) Integrirani sustav upravljanja mora obuhvatiti upravljanje bilo kakvim promjenama u procesima ili organizaciji koje su važne za sigurnost. To uključuje procjenu i ocjenjivanje s obzirom na važnost za sigurnost, opravdanje i komunikaciju. Naročito je potrebno uzeti u obzir potencijalne kumulativne učinke niza organizacijskih promjena, čak i malih ili zanemarivih, na aktivnosti važne za sigurnost te poduzeti odgovarajuće mjere.
II.3. SIGURNOSNO VOĐENJE
Članak 12.
Više upravne strukture dužne su:
a) razviti zajedničke vrijednosti za sigurnost i očekivanja u vezi s ponašanjem kako bi se oblikovala sigurnosna kultura, kao i promicati vlasništvo nad sigurnošću
b) razviti i komunicirati jasnu sigurnosnu politiku, strategiju, planove i ciljeve za sigurnost
c) osigurati da dužnosti i odgovornosti na svim razinama budu u skladu s politikom, strategijom i ciljevima kako bi se osiguralo ispunjenje sigurnosnih zahtjeva i ciljeva, te usmjeravanje u donošenju odluka ili svakodnevnom radu
d) razvijati i održavati sposobnost vođenja unutar organizacije, tako da rukovoditelji na svim razinama pokazuju sposobnost za vodstvo. Ta sposobnost uključuju vodstvo u teškim ili neočekivanim situacijama.
e) poticati otvorenu komunikaciju, tražiti stalne povratne informacije o učinkovitosti vodstva u osiguravanju i poboljšavanju sigurnosti, te poduzimati korake ukoliko je to nužno.
Članak 13.
Čelnici na svim razinama u organizaciji dužni su:
a) dosljedno demonstrirati i podržavati stavove i ponašanja kojima se ostvaruje trajna i jaka sigurnosna kultura
b) aktivno tražiti informacije o sigurnosnim performansama na otvoren i transparentan način te pokazivati predanost kontinuiranom poboljšanju
c) osigurati da njihovi postupci potiču otvorenu kulturu izvješćivanja i spremnost da se dovede u pitanje aktivnosti ili uvjete nepovoljne za sigurnost
d) koristiti svoj utjecaj kako bi podržavali i poticali zaposlenike da postignu sigurnost u radu i tražiti njihovo aktivno sudjelovanje u poboljšanju provedbe sigurnosti, uključujući razmatranje uloge osoblja u odlukama vezanim uz sigurnost. Preduvjet za to jest zajedničko razumijevanje potencijalnih rizika i posljedica te upravljanja rizicima i posljedicama u cijeloj organizaciji.
II.4. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA
Članak 14.
(1) Organizacijska struktura za siguran i pouzdan rad postrojenja, te osiguranje prikladnog odgovora u hitnim slučajevima, mora biti opravdana i dokumentirana.
(2) Adekvatnost organizacijske strukture mora se procijeniti pri uvođenju organizacijskih izmjena koje mogu biti značajne za sigurnost. Takve izmjene moraju biti unaprijed opravdane i pomno planirane, te ih se mora ocijeniti nakon provedbe.
(3) Odgovornosti, ovlaštenja i linije komunikacije moraju biti jasno definirani i dokumentirani za sve osoblje na dužnostima važnim za sigurnost.
II.5. SIGURNOSNA POLITIKA
Članak 15.
(1) Nositelj odobrenja dužan je izraditi pisanu sigurnosnu politiku. Sigurnosti se mora dati jasan prioritet u svim aktivnostima postrojenja.
(2) Sigurnosna politika mora uključivati obvezu kontinuiranog razvijanja sigurnosti.
(3) O sigurnosnoj politici mora se obavijestiti cjelokupno osoblje na lokaciji koje obavlja zadatke važne za sigurnost, na način koji osigurava razumijevanje i primjenu te politike. Ključni elementi sigurnosne politike moraju se dostaviti izvođačima, na način koji će osigurati razumijevanje i primjenu očekivanja i zahtjeva nositelja odobrenja u aktivnostima izvođača.
Članak 16.
Sigurnosna politika zahtijeva:
a) smjernice za provedbu politike i praćenja sigurnosti izvedbe
b) sigurnosne ciljeve i zadatke, jasno formulirane na način da ih uprava postrojenja može lako pratiti i slijediti
c) kontinuirano poboljšanje nuklearne sigurnosti pomoću:
– prepoznavanja i analize bilo kojih novih informacija vremenski razmjerno njihovom sigurnosnom značaju
– redovitih pregleda cjelokupne sigurnosti nuklearne elektrane, uzimajući u obzir operativno iskustvo, istraživanja sigurnosti i napredak u znanosti i tehnologiji;
– pravovremene provedbe identificiranih razumno izvedivih poboljšanja.
Članak 17.
Nositelj odobrenja mora ocjenjivati adekvatnost i status provedbe sigurnosne politike na redovnoj osnovi, češće nego povremenim sigurnosnim pregledima.
III. STUPNJEVITI PRISTUP
Članak 18.
(1) Načela ocjenjivanja moraju biti dokumentirana u sustavu upravljanja i moraju uzeti u obzir:
a) sigurnosni značaj i složenost svakog procesa, aktivnosti, strukture, sustava, pojedinog elementa opreme, proizvoda i usluga
b) opasnosti i veličinu rizika za sigurnost te potencijalni radiološki utjecaj povezan sa sigurnosnim, zdravstvenim, okolišnim, fizičko-sigurnosnim, kvalitativnim i ekonomskim elementima pojedine aktivnosti
c) moguće posljedice ako se dogodi kvar ili neočekivani događaj ili je aktivnost nedovoljno osmišljena ili se nepravilno obavlja.
(2) Ocjenjivanje primjene zahtjeva sustava upravljanja mora se primjenjivati na proizvode i aktivnosti u svakom procesu.
IV. OPĆI I KONKRETNI CILJEVI, STRATEGIJE I PLANOVI
Članak 19.
Nositelj odobrenja mora:
a) uspostaviti opće ciljeve, strategije, planove i konkretne ciljeve organizacije usklađene sa sigurnosnom politikom, na način koji jamči razumijevanje njihovog ukupnog učinka na sigurnost i upravljanje tim učinkom
b) razviti politiku organizacije te je dokumentirati u sustavu upravljanja. Politika mora biti prikladna aktivnostima i nuklearnom postrojenju organizacije te podržavati sigurnosnu politiku
c) uspostaviti okvir za razvoj općih ciljeva, strategija, planova i konkretnih ciljeva koji uzimaju u obzir povratne informacije i uključuju sve razine u organizaciji. Opći ciljevi, strategije, planovi i konkretni ciljevi organizacije moraju se razviti na način da sigurnost ne bude ugrožena drugim čimbenicima kao što su proizvodnja i troškovi.
Članak 20.
(1) Opći ciljevi, strategije, planovi i konkretni ciljevi moraju se priopćiti i biti upravljani na svim razinama u organizaciji.
(2) Svi pojedinci koji rade posao pod kontrolom organizacije moraju biti svjesni i razumjeti politiku i ciljeve relevantne za njihove poslove, vlastiti doprinos učinkovitosti sustava upravljanja, kao i sigurnosne implikacije nepridržavanja tih zahtjeva.
Članak 21.
(1) Nositelj odobrenja mora osigurati uspostavu mjerljivih konkretnih ciljeva za provedbu općih ciljeva, strategija i planova putem odgovarajućih postupaka na raznim razinama u organizaciji. Ti konkretni ciljevi uključuju upravljanje rizicima od zračenja.
(2) Nositelj odobrenja mora osigurati periodičnu usporedbu provedbe planova s ciljevima te poduzimanje radnji za rješavanje odstupanja od planova gdje je potrebno.
V. UPRAVLJANJE PROCESIMA I AKTIVNOSTIMA
Članak 22.
(1) Nositelj odobrenja mora utvrditi procese sustava upravljanja koji su potrebni za postizanje ciljeva, osigurati sredstva kako bi se zadovoljili svi zahtjevi i isporučiti proizvode organizacije. Njihov razvoj mora se planirati, provoditi, procjenjivati i kontinuirano poboljšavati.
(2) Nositelj odobrenja mora definirati sve procesne sekvence i sučelja. Posebnu pozornost mora se posvetiti sučeljima kako unutar organizacije tako i među vanjskim pružateljima usluga.
(3) Svaki postupak mora se razvijati i tim se procesom mora upravljati na način koji ne ugrožava sigurnost i ispunjava zahtjeve. Procesi, uključujući i povratne informacije, moraju se primjenjivati, procjenjivati i kontinuirano poboljšavati.
(4) Nositelj odobrenja mora utvrditi i provoditi metode nužne kako bi se osigurala učinkovitost provedbe i nadzora nad procesima.
(5) Razvoj svakog procesa mora osigurati da:
a) zahtjevi procesa budu navedeni i obuhvaćeni (npr. primjenjivi regulatorni, zakonski, pravni, sigurnosni, zdravstveni, okolišni, fizičko-sigurnosni, kvalitativni i ekonomski zahtjevi)
b) opasnosti i rizici budu utvrđeni, zajedno sa svim potrebnim radnjama za ublažavanje
c) interakcije s drugim procesima budu utvrđene
d) procesi ulaza i izlaza budu identificirani
e) tijek procesa bude opisan
f) kriterij postupka mjerenja procesa bude uspostavljen.
(6) Nositelj odobrenja obvezan je izraditi, provjeriti i implementirati nove procese ili promjene postojećih na način da sigurnost ne bude ugrožena.
Članak 23.
(1) Svaki proces koji može utjecati na sigurnost mora se provoditi u kontroliranim uvjetima, koristeći lako razumljive i odobrene aktualne procedure, upute, nacrte ili druge odgovarajuće načine. Te procedure, upute, nacrti ili drugi odgovarajući načini moraju se odgovarajuće vrednovati prije prve uporabe i periodično preispitivati kako bi se osigurala njihova prikladnost i učinkovitost.
(2) Osobe koje obavljaju djelatnosti na koje se proces odnosi moraju biti uključene u vrednovanje.
Članak 24.
Za svaki proces potrebno je navesti aktivnosti za inspekciju, ispitivanje, provjeru i vrednovanje, njihove kriterije prihvatljivosti i odgovornosti za obavljanje takvih djelatnosti u primjeni stupnjevitog pristupa, uključujući i slučajeve u kojima se zahtijeva neovisna inspekcija, ispitivanje, provjeravanje i vrednovanje.
Članak 25.
Aktivnosti i sučelja između različitih pojedinaca ili grupa uključenih u pojedini proces moraju biti planirani, kontrolirani i upravljani na način koji osigurava učinkovitu komunikaciju i jasno dodjeljivanje odgovornosti.
Članak 26.
Nositelj odobrenja mora osigurati da se aktivnostima i procesima elektrane upravlja putem dokumentiranog sustava upravljanja koji pokriva sve aktivnosti, uključujući i odgovarajuće aktivnosti s dobavljačima i izvođačima radova, što može utjecati na siguran rad postrojenja.
VI. DOKUMENTACIJA SUSTAVA UPRAVLJANJA
Članak 27.
(1) Sustav upravljanja mora biti dokumentiran.
(2) Dokumentacija sustava upravljanja mora biti pripremljena na način koji će osigurati da bude razumljiva, jasna, nedvosmislena i pristupačna onima koji je koriste. Dokumenti moraju biti pod kontrolom, čitljivi, prepoznatljivi i lako dostupni na mjestu upotrebe.
(3) Promjene dokumenata moraju biti pregledane i snimljene te podliježu istoj razini odobrenja kao i sami dokumenti.
Članak 28.
(1) Dokumentacija sustava upravljanja mora u najmanjoj mjeri uključivati sljedeće:
a) proklamiranu politiku organizacije
b) opis sustava upravljanja
c) opis organizacijske strukture nositelja odobrenja
d) opis funkcionalnih dužnosti, odgovornosti, razina nadležnosti i interakcija onih koji upravljaju, izvode i ocjenjuju rad, kao i opis interakcija s relevantnim vanjskim organizacijama
e) vrijednosti i očekivanja od više upravne strukture
f) jasan opis kada, kako i tko donosi odluke
g) opis procesa i informacija koje objašnjavaju kako rad treba pripremiti, pregledati, provesti, zabilježiti, procjenjivati i poboljšavati. Opis se mora temeljiti na politici te odražavati politiku
h) opis interakcije s relevantnim vanjskim zainteresiranim stranama i organizacijama, uključujući matičnu organizaciju i regulatorno tijelo prema potrebi.
(2) Dokumentacija sustava upravljanja mora odražavati:
a) karakteristike organizacije i njezinih aktivnosti
b) složenost procesa i njihovih interakcija.
VII. UPRAVLJANJE RESURSIMA
VII.1. OSIGURAVANJE SREDSTAVA
Članak 29.
Nositelj odobrenja mora utvrditi i osigurati resurse nužne za obavljanje djelatnosti organizacije, tako da se sigurnost kontinuirano poboljšava i ne ugrožava.
Članak 30.
Informacijama i znanjem organizacije mora se upravljati kao resursom.
VII.2. LJUDSKI RESURSI
Članak 31.
Nositelj odobrenja mora osigurati da svi pojedinci budu sposobni obavljati dodijeljen im posao te da razumiju važnost i značaj svojih aktivnosti za sigurnost. Pojedinci moraju imati odgovarajuće obrazovanje i obuku te moraju imati odgovarajuće vještine, znanja i iskustva kako bi se osigurala njihova stručnost. Obuka mora osigurati da pojedinci budu svjesni važnosti i značaja njihovih aktivnosti te načina na koji njihove aktivnosti pridonose sigurnosti u ostvarivanju ciljeva organizacije. Mora se provoditi procjena učinkovitosti obuke ili aktivnosti koje se poduzimaju. Potrebno znanje mora se postići i održavati.
Članak 32.
(1) Nositelj odobrenja mora uspostaviti aranžmane kako bi se osiguralo da organizacija ima i održava, u svakoj fazi životnog ciklusa nuklearnog postrojenja i aktivnostima koje dovode do opasnosti od zračenja, puni raspon resursa i sposobnosti potrebnih za provođenje svih aktivnosti i odgovornosti kako bi se osigurala sigurnost, uključujući i vanjsku podršku.
(2) Potreban broj djelatnika za rad na siguran način te njihova stručnost moraju se analizirati na sustavan i dokumentirani način.
(3) Dostatnost osoblja za rad na siguran način, njihova stručnost i prikladnost za sigurnosni rad moraju se redovito provjeravati i dokumentirati.
(4) Mora postojati dugoročni plan popunjavanja osoblja za aktivnosti koje su važne za sigurnost.
(5) Promjene broja osoblja, koje bi mogle biti značajne za sigurnost, moraju se unaprijed opravdati, pažljivo planirati i vrednovati nakon provedbe.
(6) Nositelj odobrenja mora uvijek imati dovoljno vlastitog stručnog osoblja te sredstva kako bi se osiguralo razumijevanje osnove licenciranja postrojenja te stvarni projekt i rad postrojenja u svim stanjima.
(7) Nositelj odobrenja mora održavati dovoljan broj vlastitog stručnog osoblja i dovoljnu količinu resursa kako bi se mogao konkretizirati, standardizirati, upravljati i ocjenjivati sigurnosni rad koji provode izvođači.
VII.3. INFRASTRUKTURA I RADNO OKRUŽENJE
Članak 33.
Nositelj odobrenja mora utvrditi, osigurati, održavati i iznova ocjenjivati infrastrukturu i radno okruženje nužno kako bi se rad provodio na siguran način te kako bi se ispunili svi nužni zahtjevi.
VIII. SIGURNOSNA KULTURA
Članak 34.
(1) Svi pojedinci u organizaciji moraju doprinijeti promicanju i poticanju jake sigurnosne kulture provedbom i jačanjem:
a) individualne i kolektivne predanosti sigurnosti
b) vlasništva nad sigurnošću
c) otvorene kulture koja potiče povjerenje, suradnju i slobodnu komunikaciju, osigurava dobre radne uvjete i cijeni izvještavanje o ljudskim i organizacijskim problemima
d) prijavljivanja nedostataka struktura, sustava i komponenti kako bi se izbjeglo pogoršanje sigurnosti
e) žurnog potvrđivanja i povratne veze za identifikaciju problema i prijedloge za poboljšanje
f) načina kojim organizacija kontinuirano nastoji razviti i poboljšati sigurnost i sigurnosnu kulturu
g) dužnosti i odgovornosti organizacija i pojedinaca na svim razinama za sigurnost
h) mjera za poticanje propitivanja i učenja te za obeshrabrivanje samozadovoljstva na svim razinama organizacije u vezi sa sigurnošću
i) zajedničkog razumijevanja ključnih aspekata sigurnosti i sigurnosne kulture unutar organizacije
j) svijesti o rizicima i opasnostima vezanim za njihov rad i radnu okolinu te razumijevanja mogućih posljedica
k) sigurnosno motiviranog konzervativnog odlučivanja u svim aktivnostima.
(2) Sustav upravljanja mora podržati željene i očekivane stavove i ponašanja, uključujući i dobavljača, koji rezultiraju jakom sigurnosnom kulturom.
(3) Sustav upravljanja mora osigurati sredstva za sustavno razvijanje, podršku i promicanje željenih i očekivanih stavova i ponašanja koji vode jakoj sigurnosnoj kulturi. Adekvatnost i učinkovitost tih sredstava moraju se ocjenjivati u sklopu samoprocjene i pregleda sustava upravljanja.
Članak 35.
Nositelj odobrenja mora osigurati da se dobavljači i ugovorne strane čije poslovanje može imati utjecaja na sigurnost nuklearnog postrojenja pridržavaju načela iz članka 34. ovoga Pravilnika do odgovarajuće mjere.
Članak 36.
(1) Nositelj odobrenja mora periodično provoditi nezavisne procjene i samoprocjene sigurnosne kulture i vođenja za sigurnost.
(2) Rezultati takvih procjena moraju se na otvoren i transparentan način dostaviti svim razinama u organizaciji te provoditi u djelo kako bi se osigurala poboljšanja i promicalo učenje u organizaciji.
IX. UPRAVLJANJE DOBAVLJAČIMA
Članak 37.
(1) Nositelj odobrenja zadržava odgovornost za sigurnost kod ugovaranja bilo kakvih procesa i kad prima bilo koji predmet, proizvod ili uslugu.
(2) Sustav upravljanja mora sadržavati mjere za:
a) izbor dobavljača predmeta, proizvoda i usluga na temelju učinkovitosti vlastitog sustava upravljanja i performansi
b) kvalifikacije dobavljača predmeta, proizvoda i usluga
c) specifikacije ugovornih uvjeta, uključujući zahtjeve vezane uz sigurnost
d) osiguranje, gdje je to prikladno, odgovarajućih savjeta, informacija i osposobljavanja dobavljača i njihovih zaposlenika
e) odgovarajuće mjere za komunikaciju i nadzor
f) periodične procjene sustava upravljanja i performansi dobavljača
g) verifikaciju i potvrđivanje da predmeti, proizvodi i usluge ispunjavaju uvjete.
(3) Nositelj odobrenja mora obavijestiti dobavljača o načelima i zahtjevima ocjenjivanja koje dobavljač treba uzeti u obzir u svom sustavu upravljanja.
(4) Dobavljači proizvoda moraju se birati na temelju utvrđenih kriterija, a njihov učinak mora se ocjenjivati.
X. ZAINTERESIRANE STRANE
Članak 38.
(1) Nositelj odobrenja mora uzeti u obzir i pripremiti mjere za prepoznavanje, razumijevanje i provedbu pravnih i regulatornih zahtjeva koje je organizacija dužna provesti u djelo za interakciju sa zainteresiranim stranama. Takvi zahtjevi moraju biti integrirani u sustav upravljanja na sustavan način kako bi se olakšala provedba, pregled i upravljanje promjenama.
(2) Za provedbu pravnih ili regulatornih zahtjeva ili dobrovoljnih inicijativa u vezi s interakcijom sa zainteresiranim stranama, više upravne strukture moraju poduzeti mjere kako bi se osiguralo da povezani procesi budu definirani, razumljivi i da se provode. Takve poduzete mjere moraju biti integrirane u sustav upravljanja.
(3) Nositelj odobrenja mora utvrditi odgovarajuće načine informiranja i savjetovanja s javnošću i drugim zainteresiranim stranama o mogućim rizicima od zračenja povezanim s radom nuklearnog postrojenja ili provedbom aktivnosti.
(4) Nositelj odobrenja dužan je učiniti što je potrebno da sasluša zainteresirane strane, prikupi njihove komentare i pitanja od značaja za sigurnost i poduzme odgovarajuće mjere.
(5) Viša upravna struktura mora razmotriti očekivanja zainteresiranih strana u aktivnostima i interakcijama u procesima sustava upravljanja s ciljem povećanja zadovoljstva zainteresiranih strana, istovremeno osiguravajući da sigurnost ne bude ugrožena.
XI. MJERENJE, PROCJENA, VREDNOVANJE I UNAPREĐENJE
Članak 39.
(1) Mjerenje, procjena, vrednovanje i unapređenje sustava upravljanja provodi se u cilju stalnog poboljšanja razine sigurnosti.
(2) Pregled sustava upravljanja provodi se u planiranim razmacima kako bi se osigurala učinkovitost sustava upravljanja.
(3) Učinkovitost sustava upravljanja mora se pratiti i mjeriti kako bi se potvrdila sposobnost sustava za postizanje željenih rezultata i utvrdile mogućnosti za poboljšanje.
(4) Učinkovitost svih procesa mora se periodično ocjenjivati. Moraju se obavljati odgovarajuće i dostatne procjene sigurnosnih rizika koji proizlaze iz pojedinih procesa i aktivnosti.
Članak 40.
(1) Uzroci neujednačenosti i drugih sigurnosnih pitanja koja iskrsnu moraju se odrediti, a njihove moguće posljedice ocijeniti. Korektivne mjere za njihovo otklanjanje moraju se pravodobno odrediti i provoditi. Pravovremeno se moraju utvrditi i poduzimati preventivne mjere kako bi se otklonili uzroci mogućih neujednačenosti.
(2) Stanje i djelotvornost svih korektivnih i preventivnih mjera prate se i prijavljuju upravnim strukturama na odgovarajućoj razini u organizaciji.
Članak 41.
(1) Identificiraju se mogućnosti za poboljšanje sigurnosti i sustava upravljanja, a aktivnosti za poboljšanje sigurnosti biraju se, planiraju i bilježe.
(2) Planovi poboljšavanja uključuju planove za pružanje adekvatnih resursa. Aktivnosti poboljšanja prate se do njihova završetka i provjerava se učinkovitost poboljšanja.
Članak 42.
(1) Nositelj odobrenja mora provoditi samoprocjenu kako bi ocijenio uspješnost rada za koji je odgovoran i poboljšanje sigurnosne kulture.
(2) Samoprocjenu obavljaju pojedinci na svim razinama u organizaciji kako bi se spriječilo, identificiralo i ispravilo nedostatke koji koče ostvarenje ciljeva organizacije te kako bi se unaprijedio sustav upravljanja i poboljšala sigurnosna kultura i učinkovitost procesa i aktivnosti. Isto se također mora koristiti za identifikaciju prednosti i učenje na temelju iskustava u svrhu poboljšanja.
Članak 43.
(1) Nezavisne procjene moraju se redovito provoditi u ime nositelja odobrenja:
a) kako bi se procijenila učinkovitost procesa u zadovoljavanju i ispunjavanju općih ciljeva, strategija, planova i konkretnih ciljeva;
b) kako bi se utvrdila adekvatnost radne uspješnosti i vođenje;
c) kako bi se procijenila sigurnosna kultura organizacije;
d) kako bi se pratila kvaliteta proizvoda;
e) kako bi se utvrdile mogućnosti za poboljšanje.
(2) Mora se osnovati organizacijska jedinica s odgovornošću za obavljanje samostalnih procjena. Ta jedinica mora imati dovoljne ovlasti da ispuni svoje zadaće.
(3) Pojedinci koji provode neovisne procjene neće ocjenjivati vlastiti rad.
(4) Nositelj odobrenja mora ocjenjivati rezultate procjena i poduzimati sve nužne mjere, te pohranjivati i komunicirati unutar organizacije odluke i razloge za djelovanje.
XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 44.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-01/17-03/10 Urbroj: 542-01-17-02 Zagreb, 23. ožujka 2017.
Ravnatelj mr. sc. Saša Medaković, v. r.
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2017_03_29_668.html