1              Poslovni broj: Gž R-1087/2017-2

Poslovni broj Gž R-1087/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, te Katije Blaće kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Šimičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. R., iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Javna ustanova P. P. L. O. L., U., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi sklapanja ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-176/17 od 27. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-176/17 od 27. listopada 2017.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se tuženiku naloži da joj ponudi sklapanje ugovora o radu kod tuženika na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja odjela za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost, koji odgovara njezinoj stručnoj spremi, sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju P. P. od 8. prosinca 2007., Ur.broj:02/02/07 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke).

 

Odlukom o troškovima naloženo je tužiteljici da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe  isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je odgovorio na žalbu s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik ponudi na zaključenje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja Odjela za promidžbene aktivnosti za ugostiteljsko-turističku djelatnost sukladno odredbi članka 7. Ugovora o radu od 18. siječnja 2010.

 

Među strankama je u ovom postupku sporno je li odredba članka 7. Ugovora o radu od 18. siječnja 2010. zakonita, te da li je tuženik dužan tužiteljici ponuditi na zaključenje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja Odjela za promidžbene aktivnosti za ugostiteljsko-turističku djelatnost.

 

Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio je:

 

-da je 18. siječnja 2010. tužiteljica sa tuženikom zaključila Ugovor o radu za radno mjesto ravnateljice tuženika, na rok od 4 godine,

 

-da je u navedenom Ugovoru u članku 7. bilo propisano ukoliko tužiteljica ne bude ponovno imenovana ravnateljicom tuženika da joj je Upravno vijeće tuženika dužno ponuditi sklapanje ugovora o radu kod tuženika na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja odjela za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost, koji odgovara njezinoj stručnoj spremi, sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju P. P. od 08. prosinca 2007. Ur.broj:02/02/07,

 

-da je tužiteljici mandat ravnateljice istekao u siječnju 2014.,

 

-da nakon isteka mandata u 2014. nije bila ponovno imenovana ravnateljicom tuženika,

 

-da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode svojim dopisom od 6. listopada 2014. izvijestilo Agenciju za zaštitu okoliša, Državni zavod za zaštitu prirode, Javne ustanove nacionalnih parkova, te Javne ustanove parkova prirode da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 25. rujna 2014. donijela Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama ("Narodne novine", broj 114/14), te da je ta odluka stupila na snagu 3.10.2014. te da je iznimno uz prethodnu suglasnost resornog ministarstva ovom odlukom dozvoljeno zapošljavanje u javnim službama na radna mjesta koja ostanu upražnjena zbog prestanka ugovora o radu, radna mjesta koja ostanu upražnjena zbog duže odsutnosti te radna mjesta koja će se sistematizirati nakon proširenja djelokruga javnih službi,

 

- da je dana 18. prosinca 2013. donesena Odluka o ograničenju novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (''Narodne novine'', broj 156/13),

 

-da iz dopisa Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 27. siječnja 2014. (proizlazi da ovo tijelo istim dopisom tražilo od Ministarstva rada i mirovinskog sustava te Ministarstva uprave mišljenje o valjanosti odredbe članka 7. iz ugovora o radu sklopljenog između bivše ravnateljice Javne ustanove P. P. L. O. L. K. R.- tužiteljice i Javne ustanove P. P. L. O. - tuženika od 18. siječnja 2010.,

 

-da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava odgovorilo na prethodno navedeno traženje dopisom od 30. siječnja 2014. te navelo kako Zakon o radu kao opći propis kojim su regulirani radni odnosi u Republici Hrvatskoj propisuje obvezni sadržaj ugovora o radu, a da svaki ugovor o radu može sadržavati i dodatne odredbe koje obvezuju ugovorne strane te da zakonom nije propisana dužnost poslodavca da za slobodna radna mjesta i uvjete kojima mora zadovoljavati radnik za obavljanje poslova određenog radnog mjesta raspiše natječaj, ali da ta obveza raspisivanja natječaja može biti propisana nekim posebnim propisom u kojem slučaju da je poslodavac u cijelosti obvezan primjenjivati poseban propis, te provoditi javni natječaj na način na koji je posebnim propisom uređen,

 

-da iz pregledanog zapisnika u upravnom nadzoru, nadzoru nad zakonitošću rada i općih akata i nadzoru nad stručnim radom Javne ustanove P. P. L. O. koji su obavili službenici Ministarstva zaštite okoliša i prirode u sjedištu Javne ustanove P. P. L. O. dana 04. svibnja 2012. od 4. svibnja 2012. proizlazi da ugovor o radu od 18. siječnja 2010. tužiteljice nije bio predmet navedenog nadzora,

 

-da iako je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu tuženika predviđen Odjel za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko-turističku djelatnost, da isti nikada nije zaživio zbog financijskih razloga.

 

Prvostupanjski sud, a obzirom na prethodno navedeno, smatrao je, neosnovanim  tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da sud utvrdi da joj je tuženik dužan ponuditi na zaključenje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditelja Odjela za promidžbene aktivnosti za ugostiteljsko-turističku djelatnost sukladno odredbi članka 7. Ugovora o radu od 18. siječnja 2010.,

 

Tako je prvostupanjski je sud odredbu članka 7. Ugovora o radu od 18. siječnja 2010., na kojoj je tužiteljica temeljila svoj tužbeni zahtjev, utvrdio ništetnom sukladno odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO) koja propisuje kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Nadalje, za navesti je kako je odredbom članka 6. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada javne ustanove park prirode ''L. O. '' od 18. 12. 2007. propisano da su unutarnje ustrojstvene jedinice Ustanove ured ravnateljice, odjel stručnih poslova zaštite, održavanja, očuvanja i korištenja P. P., odjel nadzora, odjel za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističku djelatnost, odjel za tehničke poslove i održavanje, odjel općih i zajedničkih poslova. Istaknuto je da navedene ustrojstvene jedinice nemaju svojstvo pravne osobe i nemaju ovlaštenja u pravnom prometu, te da u tim ustrojstvenim jedinicama se obavljaju istovrsne skupine stručnih, administrativnih, tehničkih i pomoćno-tehničkih poslova, dok je odredbom članka 7. propisano da o potrebi zasnivanja radnog odnosa sa radnicima odlučuje ravnatelj, te da kad se u javnoj ustanovi javi potreba za zasnivanjem radnog odnosa sa radnikom ravnatelj mora prethodno utvrditi može li se uredno obavljanje poslova osigurati drugačijim rasporedom radnika Javne ustanove, te ravnatelj može odlučiti da se oglas i natječaj o zasnivanju radnog odnosa objavi u dnevnom tisku

 

Odredbom članka 8. navedenog Pravilnika propisano da čelnici ustrojstvenih jedinica u ustanovi vode unutarnje ustrojstvene jedinice i da je svaki odgovoran za rad unutarnje ustrojstvene jedinice iz njenog djelokruga.

 

Nadalje, odredbom članka 8. Pravilnika o radu, donesenog od strane tuženika od 13. kolovoza 2008. propisano je da o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa odlučuje ravnatelj nakon okončanog postupka javnog natječaja, a što da je usklađeno sa stavkom 3. Pravilnika osim za radna mjesta za koje je potrebna odluka Upravnog vijeća Javne ustanove P. P. L. O. sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Također odredbom članka 7. ovog Pravilnika je propisano da o potrebi zasnivanja radnog odnosa sa radnicima odlučuje ravnatelj, te da kad se u Javnoj ustanovi javi potreba za zasnivanjem radnog odnosa sa radnikom ravnatelj mora prethodno utvrditi može li se uredno obavljanje poslova osigurati drugačijim rasporedom radnika Javne ustanove, te ravnatelj može odlučiti da se oglas i natječaj o zasnivanju radnog odnosa objavi u dnevnom tisku. 

 

Odredbom članka 14. stavka 1 Statuta tuženika propisano je da Upravno vijeće tuženika raspisuje javni natječaj, te imenuje i razrješava stručnog voditelja, glavnog čuvara prirode, čuvare prirode i čelnike unutarnjih ustrojstvenih jedinica.

 

Zakon o radu ("Narodne novine" ,broj 149/09, 61/11, 73/13 i 93/14, dalje: ZR), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o radu tužiteljice, u svojoj odredbi članka 6. stavka 1. propisuje da su u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni se pridržavati odredbi ovog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

 

Uz navedeno potrebno je navesti kako je i odredbom članka 24. stavka 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'', broj 84/07) propisano da se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske te da je i odredbom članka 44. Ustava RH je propisano da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo pod jednakim uvjetima sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

 

Upravo imajući u vidu sve prethodno navedena činjenična utvrđenja ali i citirane odredbe Zakona i Pravilnika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je za izbor tužiteljice na mjesto voditelja promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističke djelatnosti bilo potrebno prije odluke Upravnog vijeća o njenom eventualnom imenovanju na to radno mjesto ukoliko ista ispunjava uvjete od strane Upravnog vijeća raspisati javni natječaj za to radno mjesto te da je stoga odredba članka 7 njenog Ugovora o radu ništetna.

 

Stoga je, suprotno navodima žalbe tužiteljice, pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je ništetna odredba članka 7. ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika 18. siječnja 2010. budući je protivna citiranim odredbama Zakona o radu, Ustava Republike Hrvatske, te Pravilnika o radu tuženika od 13. kolovoza 2008., kao i citiranoj odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te iz razloga što je činidba iz tog članka 7. ugovora o radu nedopuštena (jer bez provedenog javnog natječaja nema sklapanja ugovora o radu) i nemoguća (jer isti Odjel nije zaživio kod tuženika),  a o čemu je prvostupanjski sud dao valjane i iscrpne razloge na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje (članak 375. stavak 5. ZPP-a).

 

Neosnovano tužiteljica tvrdi u žalbi, kao što je to tvrdila i tijekom postupka, da je u ovom postupku nužno primijeniti članak 7. stavak 3. ZR-a, kojim je propisano da ako je nekog pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

Naime, u konkretnom slučaju ne radi o tome da je neko pravo radnika različito regulirano u više izvora prava, pa da bi tako odredba članka 7. njenog ugovor o radu za nju bila povoljnija od citiranih odredbi Zakona i Pravilnika, već je ista odredba, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, ništetna.

 

Inače, tužiteljica ni ostalim žalbenim navodima ocjenu svih izvedenih dokaza ničim nije dovela u sumnju, pa se radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojom je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je odbio njezin tužbeni zahtjev, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, a koja se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjeve tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti usmislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 6. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća

Vedrana Perkušić,v.r.