1              Poslovni broj: Gž-3168/2016-4

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-3168/2016-4

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Amare Trgo, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Senije Ledić, kao članice vijeća i izvjestiteljice te dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz S., OIB: .., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u S., protiv tuženika Ž. Z. d.o.o. iz Z., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pi-178/12 od 17. lipnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-178/12 od 17. lipnja 2016., i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ž. L. iz S., OIB: ..., koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 797.002,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do konačne isplate, isplatiti zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 48.364,25 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2016. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Nalaže se tužitelju Ž. L. iz S., OIB:..., nadoknaditi tuženiku Ž. Z. d.o.o. iz Z., Bosna i Hercegovina, parnični trošak u iznosu od 29.625,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom obvezan tuženik isplatiti tužitelju iznos od 797.002,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2009. do isplate (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 48.346,25 sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Utemeljeno tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostatak zbog kojeg se ne može ispitati zato što o odlučnoj činjenici, i baš da je tužitelj Ž. L. zastupao tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Splitu broj IX P-1092/07 po osnovi kojeg zastupanja su tužitelj i Odvjetničko društvo L. i dr. j.t.d. Split tuženiku ispostavili račun za izvršene odvjetničke usluge u iznosu od 797.002,00 kuna kojeg tužitelj potražuje ovom tužbom, postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, s jedne strane, i isprava koje se nalaze u spomenutom spisu Trgovačkog suda u Splitu koji je dio dokazne građe predmetnog spisa, s druge strane.

 

Drugostupanjski sud ima ovlaštenje sanirati ovu bitnu povredu temeljem odredbe članka 373.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točka 2. istog članka ZPP-a, koje će ovlaštenje u konkretnom slučaju i iskoristiti.

 

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 797.002,00 kuna s pripadajućom kamatom po osnovi pružanja odvjetničkih usluga u predmetu Trgovačkog suda u Splitu broj IX P-1092/07.

 

U postupku je utvrđeno da je tužitelj kao punomoćnik tuženika u spomenutom predmetu zastupao tuženika na temelju punomoći na ročištima od 6. svibnja 1998., 1. lipnja 1998., 13. veljače 2002., 10. travnja 2002., 19. lipnja 2002., 19. rujna 2002., 4. studenoga 2002., 16. prosinca 2002., 3. veljače 2002., 2. travnja 2003., 19. svibnja 2003., 13. listopada 2013. i 13. studenoga 2007., a sastavio je i podnesak od 6. svibnja 1999. Utvrđeno je da također da je tužitelj za obavljene odvjetničke usluge ispostavio tuženiku račun broj 3278-131209-11 od 13. prosinca 2009. upravo na iznos od 797.002,00 kuna, sve kako je dosuđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu u spomenutom predmetu, u kojoj je vrijednost pobrojanih odvjetničkih usluga obračunata u skladu s vrijednošću predmeta spora u tom postupku i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila važeća u vrijeme izvršenja odvjetničkih radnji.

 

Između stranaka u postupku nije bio sporan opseg radnji zastupanja po broju i vrsti, kao ni vrijednost svake od poduzetih radnji, a ni ukupna vrijednost svih radnji zajedno, i to baš u utuženom iznosu od 797.002,00 kuna.

 

Zaključak suda prvog stupnja prema kojem je tužitelj Ž. L. bio punomoćnik tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Splitu broj IX P-1092/07 proturječan je sadržaju tog spisa koji ujedno predstavlja sastavni dio dokazne građe u ovom predmetu, zato što je sud utvrdio da je tuženik u tom postupku izdao punomoć za zastupanje tužitelju Ž. L. kao odvjetniku, dok iz sadržaja te punomoći proizlazi da je tuženik izdao punomoć Odvjetničkom društvu L. i P. iz S., a ne tužitelju Ž. L. kao odvjetniku.

 

Odredbom je članka 27. stavka 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09 i 18/11) propisano da dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), dok je stavkom 2. istog članka propisano da se odvjetničko društvo osniva kao javno trgovačko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću. Stavkom 3. članka 27. Zakona o odvjetništvu propisano je da se na odvjetnička društva primjenjuju na odgovarajući način odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako ovim Zakonom nije što drugačije uređeno.

 

Zakon o odvjetništvu u odredbi članka 28. stavka 1. propisuje da pisanim ugovorom o osnivanju društva moraju biti uređena prava i obveze članova društva, odnosno preostalih članova društva u slučaju smrti kojega od članova društva te prava nasljednika umrlog člana društva.

 

Zakon o odvjetništvu je, dakle, lex specialis u odnosu na prava i obveze članova odvjetničkog društva, dok se Zakon o trgovačkim društvima primjenjuje supsidijarno.

 

Prema ovlaštenju iz članka 373.a stavka 1. točka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj Ž. L. utemeljio tužbu samo na tvrdnji da je kao odvjetnik i zaposlenik Odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. zastupao tuženika u spomenutom predmetu Trgovačkog društva u Splitu.

 

Iz činjenica navedenih u tužbi, dakle činjenica da je tužitelj odvjetnik i zaposlenik Odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. ne proizlazi ovlaštenje tužitelja kao odvjetnika za potraživanje nagrade za izvršenu odvjetničku uslugu zastupanja stranke u sudskom postupku.

 

Tuženik je, u skladu s odredbom članka 97. stavka 1. ZPP-a, punomoć u pisanom obliku u predmetu IX P-1092/07 izdao Odvjetničkom društvu L. i P. iz S., pa je pitanje ovlaštenja tužitelja kao odvjetnika koji je član tog odvjetničkog društva na potraživanje nagrade i naknade za rad odvjetnika ovisno o uređenju prava i obveza članova društva kojemu je tuženik izdao punomoć za zastupanje.

 

Kada stranka u građanskom parničnom postupku izda valjanu punomoć odvjetničkom društvu za zastupanje, tada je za aktivnu legitimaciju pojedinog odvjetnika tog odvjetničkog društva u odnosu na potraživanje nagrade i naknade za rad odvjetnika odlučno na koji su način odvjetnici - članovi odvjetničkog društva međusobno uredili prava i obveza zato što pitanja prava i obveza članova odvjetničkog društva moraju biti uređena pisanim ugovorom o osnivanju društva, u skladu s odredbom članka 28. stavka 2. Zakona o odvjetništvu.

 

Odvjetnik kao opunomoćenik zastupa stranku u sudskom postupku na temelju pisane punomoći, što po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nalogu, a ovlaštenja nalogoprimca ovisna su u uređenju prava i obveza članova odvjetničkog društva.

 

Kako tužitelj Ž. L. niti ne tvrdi da ima takvo ovlaštenje na temelju pisanog ugovora o osnivanju odvjetničkog društva, već pogrešno smatra da ono proizlazi iz činjenica da je on odvjetnik i zaposlenik odvjetničkog društva kojemu je tuženik izdao punomoć za zastupanje, valja uzeti da tužitelj Ž. L. nije dokazao da ima potrebno materijalnopravno ovlaštenje za potraživanje nagrade za zastupanje tuženika u spomenutom postupku pred Trgovačkim sudom, pa je o njegovu zahtjevu za isplatu valjalo odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a.

 

Budući dakle, da tužitelj Ž. L. nije dokazao svojstvo nalogoprimca, to na njegovoj strani nema aktivne legitimacije za podnošenje tužbe za isplatu protiv tuženika čime je izostalo njegovo materijalnopravno ovlaštenje za traženje nagrade za zastupanje u smislu odredbe članka 749. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91,1 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) u vezi s člankom 97. stavkom 1. ZPP-a i članka 28. stavka 2. Zakona o odvjetništvu.

 

Posljedica izostanka takvog ovlaštenja je odbijanje tužbenog zahtjeva, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Budući da je sud zahtjev tužitelja prihvatio,valjalo je uvažiti žalbu tuženika te temeljem odredbe članka 373.a stavka 1. i 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

 

O parničnom je trošku odlučeno temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, a prema vrijednosti predmeta spora od 797.002,00 kuna.

 

Parnični je trošak tuženiku obistinjen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/04 i 107/15, dalje: Tarifa), i to za: zastupanje na ročištima od 8. veljače, 22. ožujka i 12. svibnja 2016. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 7.900,00 kuna za svako ročište - Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 50 Tarife i u vezi s odredbom članka 2. stavka 1. ZPP-a (tuženiku je priznato za svako ročište koliko je tražio, iako bi mu pripadalo po 7.970,00 kuna, ali sud nije ovlašten prekoračiti zahtjev).

 

Tako izračunat trošak tuženika iznosi ukupno 23.700,00 kuna kojem je iznosu dodano 5.925,00 kuna s osnove poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 Tarife) što čini ukupni parnični trošak tuženika u iznosu od 29.625,00 kuna koliko je tuženiku i dosuđeno jer je u cijelosti uspio u parnici.

 

Napominje se da tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da tuženik taj trošak nije imao.

 

U Splitu 20. ožujka 2018.