- 1 -              Poslovni broj: Usž-1136/17-2

 

Poslovni broj: Usž-1136/17-2

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. K., O., kojeg zastupa opunomoćenica G. V., odvjetnica u O., protiv tuženika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvu u Osijeku, O., radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1149/16-6 od 31. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

                     Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-1149/16-6 od 31. siječnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Osijeku poništava se rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, klasa: UP/II-602-03/16-07/00002, urbroj: 533-28-16-0002 od 10. svibnja 2016. i rješenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije, Područne jedinice u O., klasa: UP/I-600-04/16-03/00042, urbroj: 533-23-16-0002 od 8. ožujka 2016.

Protiv označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.  U bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je poništio rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje jer predmet upravnog spora ne može biti ocjena zakonitosti odluke protiv koje je dopušteno izjaviti pravni lijek. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o radu kao općeg propisa kojim su uređeni radni odnosi te pogrešno zaključuje da se sukladno odredbi članka 23. stavka 1. Zakona o radu, radni odnos u školskoj ustanovi može zasnovati samo s osobom koja je ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o radu. Nadalje smatra da sud pogrešno zaključuje kako je navedenom odredbom dana mogućnost školskim ustanovama da svojim općim aktom, suprotno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuju posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa u školskim ustanovama propisani su odredbama navedenog Zakona, koje su kongentne naravi i ne mogu se mijenjati općim aktima školskih ustanova, niti školske ustanove mogu donositi akte koji su u suprotnosti s kongentnim odredbama. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu članka 25. stavka 1. Zakona o radu, u pogledu mogućnosti provođenja testiranja, jer se testiranje odnosi samo ono područja gdje zasnivanje radnog odnosa nije uređeno posebnim propisima, a što sa školskim ustanovama nije slučaj. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom članka 105. stavka 16. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisan poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu tajnika,  a odnosi se na samu diplomu o završenom studiju odgovarajuće vrste i razine te se smatra dokazom ispunjavanja propisanog posebnog uvjeta za rad na radnom mjestu tajnika školske ustanove, a svako testiranje ispunjavanja tog uvjeta je nedopušteno. Tuženik naglašava da je u sustavima gdje se provodi testiranje kao što je to kod prijema u državnu službu takvo testiranje propisano posebnim propisima. Nadalje ističe da Zakon o radu pri navođenju redoslijeda pravnih akata kojima je moguće odrediti posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa poštuje rang tih akata prema hijerarhiji pravnih akata,  a u konkretnom slučaju zakonom su propisani uvjeti, zapreke i postupak zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu tajnika školske ustanove, bez propisivanja mogućnosti da se općim aktom ustanove propisuju dodatni uvjeti i postupci. Stoga smatra da provedbu testiranja u smislu zakonskih propisa uključujući i Zakon o radu nije moguće tretirati kao opći ili posebni uvjet za zasnivanje radnog odnosa niti je postojala ovlast utvrđivanja dodatnih općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa s obzirom na jasnu i nedvosmislenu odredbu članka 105. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Tuženik napominje da postoji nezakonita praksa školskih ustanova kod provođenja testiranja, odnosno ona nije jednaka prilikom zapošljavanja odgojno-obrazovnih djelatnika te da je uočeno kako je najčešći razlog provođenja testiranja kandidata eliminacija onih kandidata koji ispunjava uvjete za zasnivanje radnog odnosa i ostvaruju pravo prednosti pri zapošljavanju prema posebnim propisima.   

Predlaže ovom Sudu da donese presudu kojom će poništiti presudu upravnog suda i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnome navodi da je pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda da je škola u O. postupila zakonito kada je s njim sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu tajnika s punim radnim vremenom na temelju rezultata prethodno provedenog testiranja i obavljenog razgovora kao s najuspješnijim kandidatom. Tužitelj navodi da je mogućnost provedbe testiranja i razgovora s osobom koja traži zaposlenje prije izbora odnosno sklapanja ugovora o radu propisana Pravilnikom o radu  škole O. od 29. ožujka 2015., a u slučaju kada ne bi bilo dopušteno provoditi testiranje za sve kandidate koji ispunjavaju formalne uvjete natječaja, tada bi bilo nemoguće izabrati najboljeg među jednakim. Smatra da testiranje ne predstavlja testiranje dodatnih posebnih uvjeta, jer se u konkretnom slučaju testiranjem i razgovorom kandidati testirani, odnosno ispitivani su opći uvjeti potrebni za zasnivanje predmetnog radnog odnosa propisani Zakonom o radu kao općim propisom koji regulira radne odnose. Pojašnjava da se na natječaj javilo više kandidata koji ispunjavaju  uvjete  pa je testiranje bilo nužno kako bi se utvrdilo koji je kandidat najbolji te je radi izbora najboljeg kandidata  testiranje bilo navedeno u natječaju. Poznavanje pravnih propisa bitno je  za navedeno radno mjesto, a iz samih pitanja koja su postavljena kandidatima  vidljivo je da se radi o pitanjima  iz pravne struke. Smatra da tuženik ničim ne dokazuje da je najčešći razlog za provođenje testiranja kandidata eliminacija onih koji ispunjavaju uvjete. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da odbije žalbu i potvrdi presudu Upravnog suda u Osijeku.

Žalba nije osnovana.

Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 10. svibnja 2016. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije, Područne jedinice u O. od 8. ožujka 2016., kojim se zabranjuje školi O. da poslove tajnika obavlja tužitelj, diplomirani pravnik iz O. na osnovi ugovora o radu sklopljenog 29. siječnja 2016. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu tajnika s punim radnim vremenom jer je zasnovao radni odnos suprotno zakonu.

U nadzoru prosvjetne inspekcijske obavljenom u školi O. 24. veljače 2016., utvrđeno da je škola objavila natječaj za radno mjesto tajnika na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom te je ravnateljica objavila i obavijest o testiranju prema kojoj se smatra da kandidat koji nije pristupio testiranju ili djelu testiranja te usmenom razgovoru po pozivu povukao prijavu na natječaj, a s kandidatima koji ostvare najuspješniji rezultat na pisanoj provjeri obavit će se razgovor s predviđenim terminima. Prema navedenoj obavijesti izvori pripreme za testiranje bili su Zakon o radu, Zakon o općem upravnom postupku, Zakon o ustanovama, Zakon o strukovnom obrazovanju i Uredba o uredskom poslovanju. Nakon provedenog testiranja i obavljenog usmenog razgovora na kojem je tužitelj ostvario najveći broj bodova ravnateljica škole je od Školskog odbora zatražila prethodnu suglasnost za zapošljavanje tužitelja, a koja suglasnost je dana 28. siječnja 2016. Međutim, prvostupanjsko tijelo, prosvjetna inspekcija smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji ne propisuje provedbu testiranja kandidata za zasnivanje radnog odnosa u školskoj ustanovi.

Prvostupanjski je sud imajući u vidu odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" 87/08., 86/09., 92/10., 105/10.-ispravak, 90/11., 16/12., 86/12., 94/13. i 152/14.) i Zakona o radu ("Narodne novine" 94/14.) poništio rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje smatrajući kako je škola O. zakonito postupila kada je s tužiteljem sklopila ugovor o radu na neodređeno radno vrijeme, na radnom mjestu tajnika, na temelju rezultata prethodno provedenog  testiranja i obavljenog razgovora kao s najuspješnijim kandidatom te da suprotno navodima tuženika u postupku zapošljavanja tužitelja nije povrijeđen materijalni propis.

Odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano je da uz opći uvjet za zasnivanje radnog odnosa, sukladno  općim propisima o radu, osoba koja zasniva radni odnos u školskim ustanovama, mora ispunjavati i posebne  uvjete za zasnivanje radnog odnosa. Stavkom  16. članka 105. navedenog Zakona propisani su posebni uvjeti za obavljanje poslova tajnika škole (završen sveučilišni diplomski studij pravne struke ili specijalistički diplomski stručni studij javne uprave, odnosno preddiplomski stručni studij upravne struke, ako se na natječaj ne javi osoba za završenim sveučilišnim diplomskim studijem pravne struke ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem javne uprave).

Odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o radu propisano je ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.

Prema odredbi članka 25. stavka 1. istog Zakona prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto (razgovor, testiranje, anketiranje i slično) i sklapanja ugovora o radu, kao i tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom.

Pravilnikom o radu škole O. od 26. ožujka 2015. u članku 30. propisana je mogućnost provedbe testiranja i razgovora s osobom koja traži zaposlenje prije izbora, odnosno sklapanja ugovora o radu.

Ne može se ocijeniti osnovanim prigovor tuženika kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da Zakon o radu daje mogućnost školskim ustanovama da svojim općim aktom propisuju posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, odnosno provode testiranje, budući su ti uvjeti isključivo propisani  Zakonom o odgoju i obrazovanju  u osnovnoj i srednjoj školi i ne mogu se mijenjati općim aktima  školske ustanove. 

Nije sporno da Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u pogledu općeg uvjeta za zasnivanje radnog odnosa u školskim ustanovama upućuje na Zakona o radu,  dok propisuje posebne  uvjete za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu  tajnika koji uvjet se odnosi na  završeni odgovarajući studij pravne ili upravne struke, odnosno diplomu  o završenom studiju odgovarajuće vrste i razine. Međutim, odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi izričito ne isključuju mogućnost provedbe testiranja i razgovora s kandidatima  za zasnivanje radnog odnosa na mjestu tajnika školske ustanove. S druge strane, Zakona o radu, kao opći propis, kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud u svojim odredbama (članak 23. i 25) propisuje da se  ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava posebnim uvjetima ako su oni propisani  između ostalog i pravilnikom o radu. Kako je Pravilnikom o radu škole O. predviđena  mogućnost provedbe testiranja i razgovora s osobom koja traži zaposlenje   proizlazi da škola nije  nezakonito postupila kada je prije izbora kandidata na radno mjesto tajnika provela testiranje i razgovor s kandidatima kojim se u konačnici odabire onaj kandidat koji je najuspješniji, odnosno koji je ostvario najbolje rezultate na testiranju i obavljenom razgovoru s kandidatima. Nadalje valja istaknuti da je sud odlučio u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pa se i taj prigovor ne može ocijeniti osnovanim.

Slijedom svega navedenog  proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene  u predmetnom postupku pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo.

Iz svega navedenog proizlazi da navodi žalbe nisu osnovani pa je trebalo stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu, 25. siječnja 2018.

 

                                                                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                               Boris Marković, v.r.