- 1 -              Revr 671/11-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 671/11-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. I. iz R., koju zastupa punomoćnica E. D., odvjetnica u R., protiv tuženika F. f. R., zastupanog po glavnoj tajnici P. R.-F. i Z. N., dipl. pravnici, radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1304/09 od 10. studenoga 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3598/07 od 2. listopada 2008., u sjednici održanoj 16. siječnja 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

 

„Poništava se odluka tuženika o prestanku ugovora o radu tužiteljici od dana 31. svibnja 2000.g, ... i odluka tuženika od 28. lipnja 2000.g. ..., te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad, na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, sve u roku od 8 dana“.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 9.973,50 kn, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

 

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-3598/07-50 od 02. listopada 2008. godine i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

 

„Poništava se odluka tuženika o prestanku ugovora o radu tužiteljici od dana 31. svibnja 2000. g., ... i odluka tuženika od 28. lipnja 2000. g. ..., te se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad, na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, sve u roku od 8 dana.“

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.973,50 kn.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se ista preinači.

 

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u koje predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u svezi s čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku koji je prethodio reviziji nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Pobijana presuda, suprotno revizijskim navodima, sadrži jasne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama s time da razlozi presude nisu ni međusobno proturječni ni proturječni sadržaju dokaza izvedenih tijekom postupka, pa stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koji se ukazuje sadržajem revizije. Pritom u svezi revizijskih navoda valja istaknuti da pravno stajalište izraženo u ranijem ukidnom rješenju žalbenog suda (u ovom slučaju glede načina otkaza ugovora o radu) ne veže ni prvostupanjski sud, a ni žalbeni sud kad u ponovljenom postupka pravomoćno odlučuje o istom sporu.

 

Nadalje, neutemeljeno se u reviziji navodi da je, s obzirom da je (glavni) tužbeni zahtjev odbijen, sud trebao odlučiti o alternativnom (eventualno kumuliranom - čl. 188. st. 2. ZPP-a) tužbenom zahtjevu za isplatu otpremnine.

 

Naime, iz spisa (list 266) je razvidno da je prvostupanjski sud u ranijem tijeku postupka rješenjem poslovni broj P-3598/07-50 od 2. listopada 2008. odbacio tužbeni zahtjev (pravilno: tužbu) tužiteljice za isplatu otpremnine, pa kako tužiteljica protiv tog rješenja nije izjavila žalbu (slijedom čega je isto postalo pravomoćno) to sada u reviziji ne može osporavati pravilnost tog rješenja, pa utoliko niti isticati rečeni prigovor (da je trebalo odlučiti o tom zahtjevu).

 

Slijedom svega navedenog, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o prestanku (otkazu) ugovora o radu, koju je tuženik donio iz razloga što tužiteljica do isteka roka propisanog odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o visokim učilištima („Narodne novine“, broj 96/93) nije stekla uvjete za izbor u više zvanje (konkretno, u zvanje višeg asistenta).

 

Drugostupanjski sud je taj zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim nalazeći da se u konkretnom slučaju ostvario otkazni razlog iz odredbe čl. 103. st. 1. alineja 5. u svezi s čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o visokim učilištima, izražavajući pritom shvaćanje da se u ovom sporu (protivno shvaćanju prvostupanjskog suda), obzirom da je riječ o otkaznom razlogu propisanom tim Zakonom, primjenjuje taj Zakon kao poseban zakon (lex specialis), a ne Zakon o radu - pa tako ni odredba čl. 117. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95 i 65/05) koja propisuje obvezu savjetovanja poslodavca sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja odluke o otkazu, te je stoga (preinačenjem prvostupanjske presude) zahtjev tužiteljice odbio.

 

Ispitujući pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva (uz pritom izraženo shvaćanje da se na ovaj spor primjenjuju odredbe Zakona o visokim učilištima, a ne odredbe Zakona o radu) pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu prihvaća razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude na koje se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, revidentica upućuje u smislu odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

 

S obzirom na izloženo valjalo je reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i presuda drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP-a).

 

Zagreb, 16. siječnja 2018.